Što sve stoji iza jedne pamučne majice koju obučemo par puta?

Uz proizvodnju nafte, modna industrija je najveći zagađivač planete, otpušta 1,7 milijardi tona CO2, proizvodi 20% otpadnih voda te proizvodi oko 15 milijuna tona tekstilnog otpada. Možemo li se ponašati odgovornije?

Naša nova Dgreen kolumnistica je modna dizajnerica i profesorica povijesti umjetnosti i hispanistike Loreta Gudelj. Lore će nam iz mjeseca u mjesec pričati o licu i naličju tekstilne industrije te informirati o održivoj modi u današnje vrijeme.

PIŠE: LORETA GUDELJ

Bobu poznajem nekoliko godina, što kroz tekstove koji su mi postali tjednom rutinom, što kroz projekte o kojima razgovaramo. Kada me pitala želim li biti dijelom Dgreena nisam dvojila ni sekunde.

Održiv način života svakako spada u sferu onoga čemu težim zadnjih nekoliko godina i o čemu podosta čitam. Kako je ovo prva kolumna i većina me čitatelja ne poznaje, kratko ću se predstaviti. Zovem se Loreta. Završila sam povijest umjetnosti i hispanistiku i s obje struke se bavim petnaestak godina. Također iz hobija dizajniram odjeću jer sam odrasla u maminom ateljeu pa ponekad volim napraviti nešto kreativno.

Prije pet godina pokrenula sam Loré, modni brend koji sam osmislila kao promicanje tradicijskih zanata kroz moderan pristup. Jedna od bitnih stavki je bio naglasak na korištenju materijala prirodnog porijekla te očuvanju tehnika koje su u izumiranju poput tkanja, veza i izrade čipke.

Unazad pet godina moja razmišljanja su se dosta promijenila, održivost u modnoj industriji vrlo je kompleksna tema o kojoj danas učim od stranih predavača te svakodnevno razmišljam o smislu modne proizvodnje i mijenjanju vlastitog pristupa tržištu ka jednostavnijem kako bi ipak na prvom mjestu bilo očuvanje prirode. Po meni dobar dizajn je isključivo održiv dizajn koji u najmanjoj mjeri utječe na okruženje u kojem živimo. Čvrsto vjerujem da mi kao kupci ipak možemo mijenjati svijet i stvarati nove vrijednosti kako bi modna industrija u budućnosti imala drukčiju perspektivu.

U brojkama modna industrija danas izgleda ovako. 75% tržišta mode odnosi se na SAD, Europu i Japan. Uz proizvodnju nafte, modna industrija je najveći zagađivač planete, otpušta 1,7 milijardi tona CO2, proizvodi 20% otpadnih voda te proizvodi oko 15 milijuna tona tekstilnog otpada od kojih se 12,8 odnosi na odjeću bačenu u smeće pri čemu se reciklira samo 25%. Prosječna osoba troši 60% više na odjeću u odnosu na petnaest godina ranije te svaki odjevni predmet prosječno obuče 6-7 puta.

Jedna pamučna majica od mnogih koje većina nas ima u ormaru vrijedi stotinjak kuna, ali i oko 2900 utrošenih litara vode. Na traperice od 1 kg utroši se 11 800 litara vode, a na štapić za čišćenje ušiju 4 litre vode.

Europska organizacija za održivu modu MADE-BY napravila je klasifikaciju materijala u odnosu na održivost prema nekoliko parametara u koje ubraja proces proizvodnje, emisiju štetnih plinova koji uzrokuju klimatske promjene, toksični utjecaj na ljude, ekotoksičnost, utrošak energije, utrošak vode i potrebne količine za uzgoj obilježivši ih slovima od A do E. Prema ovim kriterijima, u visokoj A kategoriji nalaze se reciklirani pamuk, reciklirani najlon 6, organska konoplja, reciklirani poliester i organski lan te upravo ovi materijali imaju najmanje štetan utjecaj na okoliš. Na drugom mjestu označeni slovom B nalaze se organski pamuk i lyocell dobiven od celuloze eukaliptusa. Pod slovom C nalaze se lan i konoplja dobiveni konvencionalnom proizvodnjom. Na zadnjem mjestu, pod D i E poliester, pamuk i vuna dobiveni konvencionalnom proizvodnjom te najlon 6 (u kategorizaciju nisu uvršteni svila i koža zbog nepotpunih podataka).

Je li puno utrošiti 2900 litara vode na jednu pamučnu majicu ovisit će o porijeklu vode. Procjena je da se od ukupne navedene količine 1230 litara utrošeno na zalijevanje pamuka (plava voda), 1110 litara je kišnica (zelena voda) te je 600 litara onečišćena voda (siva voda). Također utjecaj majice je drukčiji s obzirom na mjesto gdje je pamuk uzgojen, 53% polja nastaje svakodnevnim zalijevanjem. Najvažniji proizvođači su Kina, SAD, Indija, Pakistan, Brazil i Uzbekistan gdje je u većini zemalja česta nestašica vode.

Koji je pamuk za majice najbolji?

Kada razmišljamo održivosti pamuka valja razmotiti nekoliko pitanja: proizvodnju pamuka kao osnovne sirovine (dobivanje sjemenki, sadnja, gnojenje, zaštita od štetočina, sjetva), proces izvedbe (predivo, tkanje, pranje, bojenje, krojenje), prijevoz od proizvođača do krajnjeg kupca, korištenje (pranje, sušenje, peglanje) i otpad (paljenje, deponij smeća, stanica za pročišćavanje). U svakoj od faza postoji određeni utjecaj na okoliš i ljude. Mnoga djeca, primjerice u Indiji, rade na poljima pamuka te su izložena agrotoksičnim sredstvima koje ujedno zagađuju vode i podzemne vode. U odnosu na navedeno najmanji utjecaj na okoliš i zajednicu imaju Sea Island pamuk i egipatski pamuk.

Kako mi možemo doprinijeti?

Jednom kad kupimo odjevni predmet možemo se ponašati odgovorni te pokušati prati odjeću samo kada je to nužno uz korištenje ekološkog praška (naravno, ne znači da pritom trebamo hodati prljavi). Preporučuje se korištenje aparata A klase te pranje na kratkom programu hladnog pranja što će ujedno smanjiti skupljanje pamučne odjeće.

Također, majice treba sušiti na svježem zraku te izbjeći peglanje ako ono nije nužno (za majice s printom peglanje treba potpuno zaobići s obje strane). Kad bismo svi slijedili ove naizgled banalne upite o održavanju proizvoda smanjili bismo emisiju CO2 za 3 do 5 puta. Na kraju, kada bacamo odjevni predmet razmislimo gdje će on završiti jer će se u vrlo malo slučajeva pamučni predmet reciklirati.

Postoje li alternative?

Najbolji savjet je ne kupovati ako nam odjevni predmet uistinu nije potreban. Razmislimo imamo li dovoljno majica u ormaru, kakva je kvaliteta majice koju kupujemo i odgovara li nam u odnosu na ono što svakodnevno nosimo. Zatim, razmislimo je li majica napravljena od organskog pamuka (materijal organskog porijekla izbjegava utjecaj agrokemijskih sredstava čime se ne onečišćuje voda pri proizvodnji. U ekološku varijantu pamuka, nažalost spada samo 1% ukupne svjetske proizvodnje pamuka. Druga odlična opcija majice su od lana ili konoplje te recikliranog pamuka.

Također, možemo se potruditi konzumirati lokalno proizvedene odjevne predmete kako bismo anulirali utjecaj prijevoza u proizvodnom krugu. Zadnje, ali ne i nevažno odnosi se na izradu proizvoda, bilo bi divno da obratimo pozornost na to tko je predmet izradio i spada li u fair trade proizvod kako nisku cijenu proizvodnje ne bi plaćali radnici koji se u nerazvijenim zemljama najčešće izrabljuju.