Izvorka Jurić i Jurica Kos oformili su Dig – novi dizajnerski studio na međunarodnoj dizajnerskoj sceni. Tim povodom porazgovarali smo o svemu i svačemu – pa i o tome što bi radili da nisu dizajneri
Dig znači kužiti, shvaćati, lajkati, podržavati… ali i kopati. Kopati pravu strategiju. Upravo ono što je Design Bureau Izvorke Jurić radio proteklih 25 godina te što mu je omogućilo da osvoji 50-ak međunarodnih i domaćih nagrada. Red Dot, Pentawards, Ed-Awards i Graphis nagrade, samo su neke od nagrada, a njihove radove objavili su prestižni časopisi Monocle, I.D., Print, Novum i The Dieline.
No, došlo je do promjene. Design Bureau Izvorke Jurić ovih dana preimenovao se u Dig studio kako bi bio prilagođeniji internacionalnoj publici, a novost je i da je partner u uredu postao Jurica Kos, Izvorkin dugogodišnji suradnik. Sve to izvrstan je povod za razgovor…
Dobili ste puno domaćih i internacionalnih nagrada. I u profesionalnom i privatnom životu upoznali ste mnoge dizajnere. Koje su odlike dobrog dizajnera?
Jurica: Strpljenje, znatiželja, dobar smisao za humor i dobar glazbeni ukus.
Izvorka: Slažem se s Juricom. Dodala bi još upornost i strastvena želja da se uvijek radi bolje, odnosno da se svakom projektu pristupa kao da će baš taj biti onaj najbolji do sada. Većina uspješnih dizajnera koje poznajem zapravo su vrlo slični uspješnim poduzetnicima, imaju neku svoju viziju i uporni su u tome da ju realiziraju. A kada ju realiziraju, već su u nekom drugom projektu s nekom novom vizijom.
Koja sve znanja, iskustva, sposobnosti mora imati izvrstan grafički dizajner? Što sve mora pratiti, gledati, proučavati…?
Izvorka: Dizajneri danas moraju biti upućeni u sve što se događa oko nas, kako lokalno tako i globalno. Kako bi mogli uspješno djelovati nužno je da prate ne samo uže područje dizajna kojim se bave, već i sva srodna područja, zbivanja u umjetnosti, razvoj tehnologije, kulturološke promjene, gospodarske trendove, politička zbivanja i slično. Samo tako njihov dizajn može biti relevantan za vrijeme u kojem živimo. Neki puta je nužno i da predviđamo što će biti aktualno u nekom razdoblju od 6 mjeseci, godinu dana ili čak i duže, jer razvoj nekih proizvoda može dosta dugo potrajati.
Jurica: Mora imati visoku sposobnost logičkog promišljanja, mora pratiti trendove i znati ih uspješno izbjegavati ili okrenuti u svoju korist. Bilo bi dobro da ima i razvijen osjećaj za estetiku što se postiže kritičkim promatranjem svega vizualnog što nas okružuje. Također, mora imati ormar pun crne robe i ravne šiške.
Izvorka, jesi li sve to primijetila kod Jurice? Primiti nekog za partnera u svom vrlo uspješnom dizajnerskom studiju veliki je korak. Nužno pitanje je zašto?
Izvorka: Jesam, sve osim crne robe i šiški. Jurica i ja smo se na prvu vrlo dobro razumjeli i vrlo brzo počeli funkcionirati kroz neku međusobnu nadogradnju. Već kroz prvih nekoliko mjeseci kako je stigao u studio, bilo mi jasno da gledamo na dizajn vrlo slično i da se odlično nadopunjujemo u promišljanju razvoja projekata i vizualizaciji koncepata o kojima smo razgovarali. Zajedno smo realizirali projekte puno uspješnije nego što bi to radio svatko od nas samostalno, pa je ovaj naš novi partnerski odnos zapravo logična nadogradnja naše dosadašnje suradnje. S druge strane, voditi studio samostalno kroz cijeli niz godina ima svoje dobre strane, na primjer ne morate nikome polagati račune, ali ima i nedostatke, jer je ipak sve na vama. Smatram da je velika stvar imati partnera s kojim se razumijete i s kojim možete podijeliti dnevne poslovne izazove ili pak proslaviti zajedničke uspjehe. Sigurna sam da će u ovoj novoj funkciji Jurica donijeti Dig studiju i našim klijentima jednu novu energiju i vidim ovo naše partnerstvo kao početak neke još snažnije dizajn priče.
Jurica: Ovo pitanje nije usmjereno meni, ali bih svejedno dodao da mi je velika čast što mi je mentorica postala partnerica. Za mene je to jedan novi izazov, a za nju nadam se mnogo više slobodnog vremena.
Izvorka, predaješ studentima, radila si sa studentima raznih generacija, doma imaš djecu… Koliko su nove generacije drugačije? Koje su im prednosti, a koje mane?
Izvorka: Stvarno jesu drugačije. Bavim se edukacijom sad već skoro 20 godina i mogu reći da je rad sa zadnjih nekoliko generacija studenata izuzetno zahtjevan. Puno je teže zadržati im pažnju na nekoj temi i motivirati ih, jer su navikli na dinamično okruženje i puno podražaja. Morala sam prilagoditi način svog rada u smislu da stalno upotpunjujem nastavu novim aktualnim sadržajima, koristim kraće forme prijenosa informacija, video materijale, online izvore, kratke vježbe u kojima se kritički osvrćemo na zadane teme kroz diskusiju na nastavi i slično tome. Također, tehnološki su vrlo educirani, vrlo brzo rješavaju zadatke korištenjem novih tehnologija i ono što mi se posebno sviđa – cijene svoje vrijeme, vode računa o svojem fizičkom i psihičkom zdravlju, i generalno su više fokusirani su na vlastitu sreću. Nešto što je moja generacija, a i one prije, pogrešno uvijek postavljala kao sekundarno.
Jurica: Ni mi više nismo isti ljudi koji smo bili prije 10 godina. Tehnologija se razvija nevjerojatnom brzinom, a generacija koja odrasta u tom okruženju se lakše i brže prilagođava od nas koji smo odrasli prije društvenih mreža. Neminovno se događa generacijski jaz koji onda ljudi pogrešno tumače kao “nešto ne valja s novim generacijama”. No, kako sam veliki protivnik generaliziranja moram napomenuti da Izvorka puno više od mene prati napredak novih tehnologija što onda opovrgava moju tezu od maloprije. Ja sam više orijentiran na meme i pop kulturu pa zajedno pokrivamo sva aktualna područja.
S kojom kampanjom koju ste zajedno odradili ste najponosniji?
Jurica: Prvi se najbolje pamte, a meni je to bila Brachia Kids. Prvo me iznenadilo koliko mi je dala otvorene ruke u kreativnom smislu, a drugo što me iznenadilo je razlika u pristupu prema projektima od onog na koji sam navikao u agenciji. On nije nužno bolji ili ispravniji, jednostavno mi osobno više odgovara. Na najbolji mogući način smo započeli suradnju i odmah se skužili, na to sam ponosan.
Izvorka: Uvijek mi je teško izdvojiti jedan projekt, pa biram sad jedan od recentnijih koji je bio izuzetno zahtjevan u izvedbenom dijelu – Sampé gin. Radi se o originalnom dizajnu staklene boce koju je bilo potrebno proizvesti od nule. Izuzetno sam ponosna što smo u procesu bili stvarno uporni u tome da realiziramo projekt točno onako kako smo ga zamislili na početku. Nailazili smo na razne produkcijske izazove, ali nismo odustali od željenog i danas kad usporedimo dizajn koji smo prezentirali klijentu s dizajnom završnog proizvoda, razlike su gotovo neprimjetne. Mislim da je taj dio procesa isto nešto što klijenti cijene kod nas. Ne smatramo da je naš posao gotov isporukom fileova u produkciju, već vodimo cijeli proces i trudimo se da kvaliteta produkcije završnog proizvoda bude na potrebnom nivou.
A općenito?
Jurica: Meni je možda najdraži natječaj koji smo u žestokoj konkurenciji dobili za Gradsku plinaru Zagreb. On nažalost još uvijek nije ugledao svjetlo dana, nadamo se da jednom hoće. :)
Izvorka: Jedan od najdražih projekta mi je definitivno projekt održivog razvoja čiji je rezultat Lintar maslinovo ulje. Radi se o projekt biološke rekultivacije sadnjom autohtonih vrsta maslina na području Kozjaka, kojim se ujedno revitalizirala stara zatvorena uljara i angažirali nezaposleni hrvatski branitelji tog područja. Iako se radi o starom projektu, još se i danas osjećam emotivno zbog društvenog i ekološkog doprinosa tog projekta lokalnoj zajednici. Voljela bi da smo u Hrvatskoj u mogućnosti raditi više takvih projekata kojima brendovi vraćaju nazad dio svog profita zajednici u kojoj djeluju ili se na neki drugi način društveno angažiraju.
U zadnje vrijeme dosta radite s inozemnim klijentima. Koja je razlika u pristupu? Da li i oni jako požuruju?
Jurica: Kako znate da domaći požuruju? :)
Izvorka: Naše je iskustvo da su projekti uglavnom kvalitetnije terminski isplanirani, da strani klijenti bolje razumiju ulogu dizajna u njihovom poslovanju te time i imaju više razumijevanja za kreativni proces. No, opet, zavisi od tvrtke do tvrtke. Surađujemo i s hrvatskim klijentima koju su vrlo tolerantni s rokovima i profesionalni u suradnji.
Koji vam je najdraži inozemni projekt/kampanja?
Izvorka: Suradnja s klijentom na projektu CERU Feelgood food, lanca restorana iz Londona, je bila izuzetno ugodna i zanimljiva. Iznenadila me razina povjerenja i poštovanja prema našim idejama i prijedlozima. Taj neki britanski pristup i komunikacija gdje su nam vrlo naglašeno i direktno hvalili sve s čime su bili zadovoljni, na što mi u našoj kulturi nismo baš navikli. Kako se projekt odvijao u vremenu “lockdowna” u Londonu, često su se javljali iz privatnih prostora, poput spavaće sobe, pa je to donijelo neki poseban intimni moment u cijeloj toj komunikaciji.
Jurica: Greenwhey sustav ambalaže za sportske dodatke prehrani mi je najdraži upravo zbog anegdote. Na tom projektu smo se Izvorka i ja prvi put u 5 godina porječkali oko neke nespretne komunikacije s klijentom, i već drugi dan sve izgladili. Za nagradu, čitaj kaznu, sada uglavnom ja komuniciram s tim klijentom.
Može li dobra ambalaža prodati loše vino?
Jurica: Teško mi je ovo odgovoriti objektivno jer meni sigurno može. Ali vrlo često dobro dizajnirana vina budu ujedno i kvalitetna. Za poklone uvijek odaberem vino koje je dizajnirao kolega Cuculić, haha…
Izvorka: Može, ali samo jednom.
Da, meni sigurno može! I za kraj – što bi radili da niste dizajneri?
Izvorka: Stvarno ne znam, možda neka aktivistica, borac za ljudska prava ili čak odvjetnica, hahahaha… Zapravo imam dojam da sam oduvijek htjela biti dizajner i da sam krenula nekim drugim putem na samom početku, da bi opet završila kao dizajner u nekom području.
Jurica: Imao bih stado od 70-ak koza i pitao se gdje sam pogriješio u životu.
Uživajte u fotogaleriji radova. Fotografije: Maja Danica Pečanić, Mladen Šarić i Studio Dig
