Biberon je poznati splitski lanac slastičarnica i restorana koji se počeo širiti po cijeloj Hrvatskoj. Zadar, Pula, Zagreb, očito su tek početak. Da li je Biberon našao zlatnu formulu između interijera, dizajna i ponude? Išle smo istražiti moja Travel girl Ana i ja
Danas počinjemo s novom rubrikom D GOSTI. U njoj će za vas pisati, fotkati, stilizirati, komentirati, snimati, penjati se, piti kave… iskusni blogeri, totalni početnici ili oni koji nikada ovako nešto nisu mislili raditi, ali uspjela sam ih nagovoriti jer znam da imaju super priče i da imaju što za reći. Sve su to dobri, dragi ljudi koji imaju strast prema životu, ali i nekim D stvarima.
Al da ne duljim. Skužit ćete sve već putem…
Danas objavljujem prvu priču.
Ana, ajmo nas dvije nešto raditi zajedno. Bi li ti meni na dblogu bila D gost, pa da nas dvije obilazimo malo kafiće, restorane, razna cool mjesta i komentiramo?
– Hoću, ali samo pod jednim uvjetom – kaže mi Ana Horvačić Debić, s bloga Mjesto za kavu koja obožava kavu i kolače i zna jako puno tome. Kako iz literature, tako iz prakse s ove i one strane.
Upitnici iznad moje glave…
– Samo ako mogu reći što stvarno mislim, a ne da uljepšavam stvari.
Naravno. Odmah smo se dogovorile i složile plan.
Svakih dva do tri tjedna nas dvije ćemo otići na kavu, dvije, tri. Bez ikakvog najavljivanja ikom. Naručit ćemo kavu, kolač, čaj što god… Ponašat se kao normalni gosti i tiho promatrati. Bilježiti u glavi pluseve i minuse te potom sve prokomentirati.
Nakon toga tek ide fotkanje i razgovor s vlasnicima…
Za prvi put odabrale smo dvije relativno nove i po mnogočemu na prvu slične slastičarnice u gradu. Prva je Biberon, novootvorena slastičarnica u Importanne galeriji, a druga je Meet Mia u Vlaškoj.
Relativne susjede. Obje girly, posebno dizajnirane po principu total designa.
Biberon je inače poznati splitski lanac slastičarnica i restorana koji je specifičan po tome što je uglavnom uvijek u shopping centrima i pruža drugačije iskustvo od onog u tipičnom shopping centru. Nakon Splita, počeo se širiti u Zadar, Pulu, Zagreb… Nakon Radničke otvorio je restoran na Cvjetnom trgu, a paralelno s tim i ovu malu slasličarnicu u Importanne galeriji.
Dolazimo u Biberon. Oko 1 sat je. Prilično je pusto. Konobarica malo nezainteresirana. Vitrina s kolačima poluprazna, a interijer predivan.
Odmah zauzimamo po mom mišljenju najbolji stol u kafiću. Onaj blizu prozora, ali velik, za četvero.
Prvi dojam…
Ana: Lijepo mi je i ugodno. Konačno sam sjela u kafić kojeg gledam na putu prema poslu.
Boba: Divan mi je prostor i sviđa mi se što je sladak, a opet ne pre cukren. Baš mi nekako ima karakter. Slastičarna koja bi mogla biti u Barceloni, Lisabonu, pa čak i Beču.
Ok, a sad drugi…
Ana: Zašto se često ulaže u prvi dojam, a ne u drugi? Drugi dojam ostane. Prvi se uvijek zaboravi. Nažalost!
Boba: Da, slažem se. Ali meni dobar interijer može nadomjestiti puno manjkavosti. I možda lošiju kavu i slabiju ponudu i više cijene… Svašta mogu oprostiti. Ali recimo nikad ružan i prljav wc. Po meni im je minus što nemaju njihov wc, nego onaj od shopping centra.
Kakva ti se čini ponuda?
Ana: Ja ponekad pretjerujem pa tražim posebne stvari. Nešto neviđeno. U moru novih slastičarni je dobro da uzvikneš wow! u nekom trenutku dok jedeš svoju slasticu. Wow sam zatomila. Nije se htio prevaliti preko usta. Ne ovaj put. Možda neki drugi put.
Boba: Draga, ja mislim da ne pretjeruješ ili smo mi potpuno fulale dan. Mislim iskreno da jesmo jer sam tu bila već par puta i činila mi se bolja ponuda. A možda smo i razmažene s novim valom zagrebačkih slastičarni, tako da nam klasičnija ponuda nije baš nešto.
A konobarica?
Ana: Imam neku ideju da na mjestu gdje su oko tebe slastice, moraš biti jednako sladak ili barem raspjevan. Imam isto neku već skrojenu priču u glavi da me konobar(ica) treba nagovoriti ili mi ukazati na najbolji kolač. Ma, može mi samo olakšati izbor… dati si truda oko toga. Na satovima pjevanja bi se još trebalo malo truditi da se postigne ono iz prve rečenice. Slatkoću može izmamiti osmijeh. I onda imamo dobitnu kombinaciju. Ne mora sve uvijek bit savršeno, ali treba znati na koji način prikriti nedostatke. Pjevanje, dakle, i osmijeh. Bilo kojim redom, što se mene tiče.
Boba: Slažem se. Iznimno volim educirano osoblje koje poznaje svoj asortiman. Ovdje nisam baš to osjetila.
I dobile smo kavu…
Ana: Da imam svoje mjesto za kavu i slastice, uvijek bih uložila u trening onoga tko spravlja kavu. Srce ili labud nacrtan mlijekom u kavi (latte art) uvijek izmami svima osmijeh a ponekad i završi po svim društvenim mrežama i bude izvrstan marketing. Svi, ali baš svi, kažu jedan Aaaaa, kada dobiju takvu šalicu. Za mene kava nije sve što ima kofein. Ako mislite da pretjerujem s tom kavom složit ću se odmah… Bi li mogla biti bolja ta kava koju sam popila? Čini se da da.
Boba: Ok, ja ti mogu reći da pretjeruješ malo, ali ok. Meni je totalni retro moment Barcaffe. To je kava mog djetinjstva koju je najviše voljela moja baka.
A stigao je i kolač… Prvi dojam…
Ana: Naučila sam od svog muža da tortu/kolač probavam po slojevima. Dio po dio. Da osjetim okus, a onda zgrabim sve zajedno i malo razmišljam o sljubljivanju, teksturi i svemu što tortu čini tortom. Vizualni dio je isto bitan. Čini priču oko torte potpunijom. Naručila sam Cheesecake. Radim ga odlično (otkrivam i koliko sam skromna – baš divno), a i znam i znamo mjesto gdje je uvijek odličan. Ako imaš u ponudi Cheesecake, rasturi ga recepturom. Dodaj mu nešto svoje. Ili mu dodaj odličnu muzičku podlogu dok ga gost jede. Nešto treba dodati da ga prestanem(o) uspoređivati. Uvijek mu možeš dodati biber(on). Onda ćeš barem znati da je tvoj.
Boba: Moj je ljepuškast, ali tako običan.
Što ti se čini, kakva ekipa tu zalazi?
Ana: Tete koje ne skidaju šešire kada ulaze i sjednu. Ali tete koje se mršte kada im se nešto ne svidi. Mjesto je za virkanje onih koji prolaze. Mjesto gdje zabaciš glavu malo unazad i nasmiješiš se, onako sretno. Mjesto s kojeg izlaziš van kad vidiš prijatelja ili prijateljicu kako prolaze pokraj i spontano pozoveš unutra da ti se pridruži. Mjesto za majku i mene, pod uvjetom da se ori pjesma s druge strane frižidera s tortama. Mjesto je i za frendice one što se jednom mjesečno nalaze svaki put na drugome mjestu. Tako da taj put ovo mjesto bude to drugo.
Boba: Meni je ovo odlično mjesto za odgovaranje na mailove, pisanje, surfanje, maštanje, koncentraciju na nešto stoto.
Dress code? Frizura?
Ana: Ovisi je li za Instagram ili ne. Šalim se… Ma ja bi došla na ovo mjesto i u tenkama i trenirci, s neisfeniranom kosom, samo da me nečim privuče. Interijer za drugi dolazak nije dosta, iako je predivan.
Boba: Ja mislim da se moja cvjetna haljina baš dobro uklapa. A kosa definitivno puštena. Volim nepušačka mjesta.
Cijene?
Ana: Ako dijelimo na pristojne ili nepristojne, ove su bile dobro odgojene.
Boba: Slažem se.
Ok. Koji ti je najveći plus?
Ana: Interijer.
Boba: Apsolutno. I koncept dizajn. Sve je jako usklađeno. Baš se vodilo računa o detaljima, raznim sitnicama, lijepim fontovima, bojama, adekvatnoj rasvjeti, jelovnicima, salvetama… Sve je lijepo.
Minus?
Ana: Osrednjost.
Boba: I umjetno cvijeće. Možda i…
Hoćeš li opet doći?
Ana: uvijek treba dati priliku. Volim kad se prevarim u mojom ocjenama. To znači da me netko čuo ili nemam pojma o čemu pričam.
Boba: Ja hoću sigurno. Ako ništa drugo bar da saznam tko je uređivao prostor.
U Biberonu kažu da je ovaj lokal uređivala zagrebačka Brigada, a da je za cijeli vizualni identitet grupe Biberon zadužen Locastic iz Splita te da ih oni prate već nekoliko godina. Kažu i da ukupno imaju 26 lokacija u 11 gradova i da uskoro kreću, kažu, i s preuređivanjem i prilagođavanjem i drugih lokacija u gradu.
Veselimo se! Jedva čekamo vidjeti. A Brigadi i Locasticu veliko bravo.
Sutra slijedi priča o Meet Miji.
