Nekad bi ponovno u školu… Ili bolje ne.

Početak školske godine uvijek sam jako voljela. Najviše zbog društva i iščekivanja, ali i zbog još jedne stvari. Novih lijepih bilježnica.

Priznajem i danas mi zatitra srce kad vidim lijepe bilježnice, olovke, gumice, naljepnice… Nekako opet se iznenada probudi ona djevojčica u meni koja je satima mogla stajati u papirnici i birati bilježnice, olovke, šarene papire, a onda bi nakon tih sat vremena, iz dućana izašla s najmanjim blokićem koji se uklapao u moj školski džeparac.

Smiješna sam. Znam. I hvala svim tetama iz dućana koje su imale i imaju strpljenja za sve male i velike cure koje satima traže svoju idealnu bilježnicu. Za svoje nove, velike snove. Velike planove…