Fotograf Tomislav Marcijuš nedavno je bio u hotelu Hubertus u srcu Južnog Tirola. Ispričao nam je sve o tom zanimljivom projektu te ljudima koji su ga osmislili
PIŠE I SNIMIO: TOMISLAV MARCIJUŠ
Na približno 1350 metara nadmorske visine, s pogledom na mjesto Olang (Valdaora), u srcu Južnog Tirola i podno planinskog područja Kronplatz, smjestio se Hotel Hubertus. Mjesto na kojem arhitektura s prirodom stvara nadrealnu povezanost.

Iza hotela stoji obitelj Gasser, čija priča započinje 1968. godine kupnjom tada malog pansiona. Christian Gasser preuzeo je njegovo vođenje 1984. godine, kada je Hubertus još uvijek bio skroman hotel s dvije zvjezdice. Danas hotel vodi nova generacija obitelji, Daniela i Markus Gasser, nastavljajući viziju koja se razvijala desetljećima.
Fascinacija arhitekturom
Posebno je zanimljivo što je upravo Christianova fascinacija arhitekturom bila jedan od glavnih pokretača transformacije hotela. U suradnji s arhitektonskim studijem NOA (Network of Architecture) iz Bolzana, Hubertus je postao jedan od najprepoznatljivijih primjera suvremene alpske hotelske arhitekture.


Godine 2016. izgrađen je spektakularni, 25 metara dugačak Sky Pool, koji se dramatično proteže izvan same građevine, visoko iznad planinske padine. Konstrukcija povezuje stari i novi dio hotela, dok pročelje, oblikovano od lokalno nabavljenih debala ariša, stvara vizualnu poveznicu između suvremene arhitekture i okolnog planinskog krajolika.

Šest godina kasnije nastao je još neobičniji projekt, Heaven & Hell, wellness prostor zamišljen kao malo alpsko selo okrenuto naglavačke. Ideja je proizašla iz odraza planinskih koliba na površini vode. Ono što je u odrazu izgledalo kao obrnuti svijet, arhitekti su pretvorili u stvarnu konstrukciju s visećim prostorijama, saunama i bazenima koji naizgled lebde iznad doline.

Granica imeđu arhitekture i krajolika nestaje
Kao nekome kome arhitektura predstavlja mnogo više od same estetike, upravo mi je taj odnos prostora, konstrukcije i prirode bio jedan od najfascinantnijih aspekata boravka. Svaki pogled otkriva novu perspektivu, a granica između arhitekture i krajolika gotovo nestaje.


Čarobno doba za Dolomite
Ipak, arhitektura nije bila jedino što je ovaj boravak učinilo toliko posebnim. Imali smo priliku posjetiti hotel početkom studenoga, u razdoblju koje većini ljudi vjerojatno ne bi bilo prvi izbor za istraživanje Dolomita. No, upravo je kasnojesenska atmosfera cijelom iskustvu dala dodatnu dozu čarolije.
Sunce, magla i oblaci neprestano su se izmjenjivali, planinski vrhovi povremeno nestajali u izmaglici, a hladan planinski zrak stvarao je nevjerojatan kontrast s toplinom vanjskih bazena. Drveće obojeno nijansama žute i narančaste da je onaj najljepši izgled jeseni.

A tu je i samo iskustvo boravka u hotelu — atmosfera, gostoljubivost, pažnja posvećena detaljima i onaj rijedak osjećaj da se nalazite na mjestu koje je mnogo više od hotela. Najljepše je kad ti hotel na nekoliko dana postane i dom. Poseban doživljaj predstavlja i gastronomska ponuda hotela. Večera započinje bogatim izborom predjela na samoposlužnom bifeu, nakon čega slijedi večera u nekoliko sljedova. Osmišljena je u duhu fine dininga, s naglaskom na pažljivo odabrane namirnice, profinjene okuse i suvremenu interpretaciju regionalne kuhinje.
Jednaku pažnju zaslužuju doručak i poslijepodnevni međuobrok, koji oduševljavaju raznolikošću, kvalitetom lokalnih proizvoda i posvećenošću očuvanju kulinarske tradicije Južnog Tirola.


Zaista jedno od najljepših hotelskih iskustava koje sam ikada imao. Dolomiti su uvijek prekrasni, ali postoji nešto u jeseni i toj magli što ih čini još posebnijima.
Uživajte u fotografijama Tomislava Marcijuša.


































Btw ako vam se sviđaju foto reportaže Tomislava Marcijuša, onda svakako pogledajte i ove njegove foto priče:



































