Ovo je bajka. Idemo u vrt i kuću Foretić na Korčuli

Jeste li ikada poželjeli znati što se skriva iza nekih zanimljivih ulaznih vrata? Fotograf Tomislav Marcijuš zavirio je iza jednog portuna na Korčuli. Uživajte u nesvakidašnjoj čaroliji

PRIPREMIO I SNIMIO: TOMISLAV MARCIJUŠ

Fotografi u raznim situacijama znaju otići korak dalje. Kada putuju, ne zadržavaju se u okolini poznatih ili već viđenih znamenitosti ili dijelova grada. To ih odvede do neplaniranih mjesta gdje zapravo naprave najbolje fotografije. Ja se uvijek potrudim otići izvan neke sigurne zone jer izvan nje se nalaze najbolje stvari. Prije puta uvijek pokušam što više proučiti gdje idem jer gotovo uvijek postoji neko skriveno i posebno mjesto za koje jako malo ljudi zna. Tako je primjer i je ovaj vrt na Korčuli koji je jedan od najboljih i najljepših primjera parkovne arhitekture.

Vrt Foretić je zaštićeni spomenik parkovne arhitekture, smješten u Borku, starom predgrađu Korčule, danas užem gradskom središtu. Jedinstven je primjer vrtne umjetnosti 18. stoljeća koji i danas ukazuje na to kako se ljudskim radom može skladno preoblikovati prirodni okoliš.

Zaštićen je 1963. godine. Sačuvana barokna arhitektura vrta, pergole, šetnice, terasasta struktura, prepoznatljivo tipično raslinje, vrtni ukrasi, kipovi, odmarališta, kao i funkcionalni gospodarski elementi dodavani tijekom vremena, obilježja su ovog iznimnog primjera
krajobraza.

Vrt je u doba prosperiteta Ivana Foretića doživio veliki cvat, i tada je Ivan Foretić držao posebnog vrtlara, koji je osim ekonomske koristi bio zadužen i za estetsko njegovanje vrta. Najboljeg i s najdužim boravkom, vrtlara Šima Romca iz Glavica kraj Sinja, Ivan Foretić je u vremenu prije g. 1914. bio poslao i na poseban vrtlarski tečaj.

Glavna odlika vrta je njegova terasasta struktura s funkcionalnošću odvodnih kanala i podesno građenim gospodarskim zgradama. Stalnu vegetaciju je poprimio donji dio vrta karaktera parka i gornji mali šumski park na najvišim terasama, a inače se je na terasama vegetacija mijenjala, i to najprije vinogradi, zatim povrtnjaci, dotično u vremenu neobrađivanja travnjaci, koji tek preko visokog ljeta nešto osuše, a inače se odlikuju bujnom travom. No donekle je i samonikla vegetacija davala svoju draž.

Južni zid i dio zapadnog obrasli su bili gustim bršljanom, a na međama najdonjih jugoistočnih dijelova vrta bilo je i malih gajeva lovorike, dok je uz jedan dio odvodnog kanala samoniklo rasla i trstika. Svi ovi elementi vegetacije, rasprostranjeni na lijepoj arhitektonskoj strukturi terasa, davali su vrtu naročiti čar. Uza svu današnju zapuštenost vrta, ta struktura vrta je i ostala i dalje do danas uočljiva.

Problem ovakvih mjesta je što su u većini privatni posjedi i ne može im se lako pristupiti. Ali nikad ne možeš znati ako ne probaš. Uvijek idem na glavu jer generalno nemaš što za izgubiti, a opet, možeš zbilja zabilježiti lijepe i rijetke kadrove.

Došao sam do zgrade koju možete vidjeti na crno-bijeloj fotografiji i krenuo sam, pozvonio i probao ući. U tom trenutku izlazi žena pored koje prolazim u stilu kao da živim u toj zgradi. Već je to postalo stvar prakse, a i sreće koja me poslužila tijekom prošle godine.

Unutrašnjost zgrade djeluje sanjivo zbog freski koje su jako dobro očuvane. Cijeli vrt je barokno građen. U njemu su vrtni ukrasi, kipovi, odmarališta, kao i funkcionalni gospodarski elementi dodavani tijekom vremena.

Ističe se kapelica u vrtu posvećena Blaženoj Djevici Mariji Pomoćnici kršćana, koju je 1886. podigao Domeniko Foretić na spomen i zahvalu prve svete pričesti svoje djece.

Nažalost, koliko sam uspio zaključiti iz članaka na internetu, vrt se ne održava kao prije, a i rijetko je otvoren za javnost. Na TripAdvisor stranici pronašao sam detalje i adresu, a i inače često znam tamo pretraživati zanimljiva mjesta jer ona pruža puno više od onoga za što je ljudi najčešće koriste. Pretežito je to vezano za smještaj i restorane, ali ondje možete potražiti i neka skrivena i zanimljiva mjesta.

BTW Fotograf Tomislav Marcijuš otkrio nam je još puno čarobnih mjesta. Evo linka na sve njegove dosad objavljene reportaže s Brača, iz Beča, Budimpešte, Mallorce