Danas vam pokazujemo Salon za depilaciju šećernom pastom u Zadru kojega je osmislila dizajnerica interijera Iva Funčić Lučić u suradnji s arhitektom Mladenom Ilijevićem
Shopping centri su uvijek bučni. Invazivno svjetlo, puno ljudi, različiti zvukovi, žamor, reklame te razni vizualni, olafaktivni i zvučni podražaji posvud…upravo zbog toga arhitektonski je vrlo zahtjevan zadatak usred shopping centra napraviti salon u kojem se ljudi osjećaju ugodno, sigurno, opušteno, zaklonjeno, intimno…
Danas vam pokazujemo upravo jedan takav prostor koji se nalazi unutar City Gallerije. Riječ je o Salonu za depilaciju šećernom pastom od osamdesetak četvornih metara.
Diplomirana dizajnerica interijera Iva Funčić Lučić iz zagrebačkog studija Plafon od početka je izbjegavala ideju interijera koji postoji samo zbog fotografije. Ništa ovdje ne pokušava biti dominantno. Nema prenaglašenih boja, velikih gesti ni dekoracije koja bi preuzela prostor.
Projekt se razvijao kroz nekoliko faza, od početne ideje i razrade koncepta, preko tlocrtnog rješenja i tehničke dokumentacije, pa do izbora opreme i završnog oblikovanja detalja. U suradnji s arhitektom Mladenom Ilijevićem, autorica je oblikovala interijer koji izbjegava zamku prolaznih trendova i oslanja se na discipliniranu prostornu logiku. Zanimljivo je koliko brzo prostor promijeni ritam kretanja. Ljudi automatski počnu govoriti tiše.
Dugi hodnik izveden u toplim tonovima drveta jedan je od dominantnih dijelova interijera. Nema ništa spektakularno u njemu, ali upravo zato ostaje upečatljiv. Crni detalji na vratima i rasvjeti uvode grafičku preciznost, dok teksture ostaju suzdržane i taktilne. U lounge zoni se pojavljuje pepita uzorak koji prostoru daje blagu modnu referencu. Tek toliko da razbije mirne plohe. Metalni stolići reflektiraju svjetlo poput malih scenografskih akcenata, dok zavjese omekšavaju strogu geometriju interijera.
– Cilj mi je bio stvoriti prostor u kojem će se klijent osjećati sigurno, ali ne i izolirano. Intimnost nam je bila važna jednako kao i jasnoća prostora – ističe Iva Funčić Lučić. Upravo je taj odnos mekoće i kontrole ono što ovom projektu daje karakter.
Recepcijski dio reduciran je gotovo do minimuma. Crni pult zaobljenih rubova djeluje kao monolit unutar bijele ovojnice prostora, dok lebdeća rasvjeta unosi laganu organsku gestu.
– Željela sam da prostor djeluje mirno i ugodno, ali ne sterilno – kaže dizajnerica. I upravo se taj balans najviše osjeća u tretmanskim sobama koje su ostavljene vrlo prozračne i bez vizualnog šuma.
Prostor podsjeća na ugođaj malih butique hotela, a na franšizni salon za tretmane. Možda zbog rasvjete, možda zbog načina na koji su materijali korišteni bez pretjerane potrebe za efektom. Toplina drvenih obloga priziva mediteranski senzibilitet, ali bez doslovnih citata lokalnog konteksta. Umjesto folklora, autorica bira atmosferu suvremenog luksuza koji proizlazi iz proporcije, svjetla i osjećaja reda.
– Najviše smo vremena potrošili na proporcije i atmosferu prostora. Htjeli smo da sve izgleda jednostavno, iako iza toga stoji puno rada – objašnjava dizajnerica. I možda je upravo ta nenametljivost njegova najveća kvaliteta.
