Danas vam pokazujemo jednu kuću u Maksimiru koja se ne boji biti različita i koja je na vrlo inteligentan način sve svoje mane pretvorila u prednost.
Postoje kuće koje su samo nakupina građevinskog materijala. Postoje i kuće koje su izvana jako obične, ali zapravo iznutra pružaju udoban život. No, postoje kuće koje su spektakl. Spektakl izvana i iznutra. Koje imaju neku priču, dosjetku, foru… nešto po čemu su posebne i što stvara taj spektakl.
Jedna od takvih kuća je Kuća u Maksimiru koju su zajednički osmislili uredi Struktura & 2A1-BÜRO. To je kuća koja u sebi ima krug.
Krug života, krug kao savršeni oblik, krug kao kotač, kao pokretač svega… puno je simbolike u tom krugu.
No, upravo taj krug kuću je učinio drugačijom te jedno obično ulazno dvorište pretvorio u nešto spektakularno.
I to što kuća nije na osami, nema ogromnu parcelu, nema savršeni pogled, nema veliki atrij… to sve više nije važno. Ima krug… i onaj pogled prema gore… Sjećate se onog osjećaja iz Panteona kada čovjek pogleda gore prema nebu. Uopće više nije važno što su okolo vas ljudi, što su glasni, što je vani vruće, pada kiša… vi gledate svoj komadić neba. Svoj krug…
E pa ne znam baš da li su na taj način arhitekti promišljali o kući, ali taj dojam su postigli.
Evo kako autorski tim: Grgur Butigan i Jakov Matas (Struktura) i Rade Trbara (2A1-BÜRO) opisuje kuću. Citiramo tekst u cjelosti:
“Otkrivanje kuće započinje ulaskom u prednje dvorište. Prolaskom kroz ulaznu kapiju zateknemo se u djelomično natkrivenom prostoru, zaštićenom od pogleda perforiranom fasadom. Kružni otvor iznad, porozna fasada, zatravnjeni parter i velika staklena stijena, kroz koju pogled prodire sve do stražnjeg dvorišta, stvaraju niz istovremenih i vrlo snažnih podražaja. U tom trenutku započinje proces razumijevanja građevine.
Iz pomalo fantazmagoričnog vanjskog prostora zakoračimo u ulazni prostor koji služi kao fenomenološki „prag“ između interijera i eksterijera kuće.
Prošavši kroz njega dolazimo do centra dvoaksijalne simetrije građevine i kuća se dijagonalno otvara prema nama. Dnevni prostor lateralno definiran kuhinjom i blagovaonicom te stubište i ulazni prostor u perifernom planu zamjenjuju prigušeni predprostor.
Iz prostora obgrljenog prirodnom svjetlošću nastavljamo u intimniji prostor stubišta. Smješteno između garaže i manjeg stražnjeg dvorišta, stubište vodi u podrumsku etažu ili na kat. Penjanjem ili spuštanjem ponovno dolazimo u sam tlocrtni centar kuće. Ukoliko smo došli na kat, pred nama se ponovno, ovog puta u okomitom smjeru, pruža pogled na cijelu kuću i njen vanjski prostor. Dječje sobe s radnim predprostorom, roditeljska soba i pripadajući servisi flankiraju vanjske terase.
Kružni balkon s filigranskom metalnom ogradom poziva nas na posljednji korak u istraživanju kuće. Trenutak maksimalne prostorne introvertiranosti još jednom je interferiran s momentom najveće ekstrovertiranosti.
Ovo naglašeno ponavljanje istog scenarija u službi je što boljeg razumijevanja konstrukta. Stupivši na kružni balkon shvaćamo da put završava na mjestu gdje je i započeo – u ulaznom dvorištu. No, iako se nalazimo na istom mjestu, naša percepcija kuće potpuno je izmijenjena, a ideja „cjeline“ puno razumljivija.
Nerafinirani početni volumen suptrahira se dok ne postigne željenu formu. Krajnja forma reducirana je na esencijalno, bez suvišnog.
Projektiranje kuće kreće od prostog geometrijskog tijela – polovine kocke okvirnih dimenzija 14 x 14 metara. Njena dimenzija izlazi iz pragmatične kombinacije uvjeta prostornog plana i optimalnog smještaja građevine na parceli. Tako postavljena i ukorijenjena u svoj habitus, kuća se počinje modificirati.
Polovina Platonove kocke je presječena dvjema osima dijeleći tlocrtni kvadrat na četiri jednaka kvadranta. Dodatnim dvjema osima izmaknutim iz centra stvara se središnji „križ“ te dva unutarnja i dva vanjska prostora. Isti principi primijenjeni su na preostale etaže, podruma i kata. Uspostavom seta osnovnih pravila građevina se počinje samostalno generirati. U središnji križ smještaju se svi servisni prostori. Preostali unutarnji prostori postaju dnevne i spavaće prostorije te garaža, a vanjski prostori ograđena intimna dvorišta i(li) terase. Time se ostvaruje jasan međuodnos i međuovisnost pojedinih dijelova kuće, odnosno njenih unutarnjih i vanjskih prostora.”
Uživajte u fotografijama koje potpisuje autorski tim Bosnic+Dorotic.
