Dnevnik adaptacije. Danas vam pričam o radnom stolu koji je postao hit u našoj kući, iako smo već imali 6 stolova za kojima se može pisati, crtati, raditi zadaća…
Godinama sam radila u bučnim redakcijama, imala stol okrenut tako da mi je neprestano netko prolazio iza leđa i gledao u kompjuter. Sunce mi je udaralo u monitor i stalno sam slušala glasne telefonske razgovore. Prošla sam i fazu da sam pisala tekstove na mobitelu i u isto vrijeme po Jarunu gurala kolica. Sjesti na klupu te u miru napisati par redova teksta, bio je luksuz. Znala sam pisati i noću, vrlo rano ujutro, u tramvajima, autobusima, avionima…
Zašto vam to pričam? Zato što s godinama čovjek postaje razmaženiji. Ne mogu (a i ne želim) više sjediti posvuda i raditi. Sjesti za svoj radni stol i u miru, bez buke, telefona, razgovora… napraviti svoj posao – neprocjenjivo je. Zato sam jako sretna što smo naš ured prebacili u kuću u kojoj živimo. Divno je kada čovjek ne treba trošiti vrijeme na gužve u prometu, spremanja, borbu s koncentracijom u bučnom uredu…
No, koliko god bila sretna u svom uredu, znalo se događati da mi je zimi hladno ili da mi je ponovno prebučan.
I zato kada smo planirali uređenje potkrovlja, pala je ideja – u potkrovlju ćemo urediti još jedan radni stol i dodati mogućnost da se i ondje može u miru raditi ili učiti.
Naime, potkrovlje smo isplanirali tako da bude multifunkcionalan prostor za naše razne aktivnosti. Centralno mjesto pripada trosjedu te zoni za slušanje muzike, gledanje filmova, igranje Plejke. Trosjed se razvlači tako da prostor postaje i mjesto za povremene prespavance prijatelja te soba za bake i djedove s dodatnom kupaonicom. Evo i linkova natekstove o kupaonici i multifunkcionalnom kutaku.
No, što nam još treba?
Radni kutak. Prostor za crtanje i slikanje. Još jedan stol za pisanje zadaće. Stol za igranje. Prostor za video pozive.
Ok. Što nam za to treba? Jedan radni stol, stolica i dnevna svjetlost.
Naime, pokazala sam vam kako je prije adaptacije izgledalo naše potkrovlje te koliko je bilo mračno i neugledno. Pričala sam vam o tome kako su nam stručnjaci iz VELUX-a pomogli da pronađemo najoptimalnija rješenja za krovne prozore i naše potrebe u potkrovlju.
Kada smo im rekli da bi ispod kosine krova htjeli imati radni kutak, prijedlog je odmah bio VELUX Side-by-side prozori sa središnjim ovjesom te s plisiranim sjenilom.
Side-by-side prozor pokazao se kao izvrsno rješenje jer smo s njime dobili veću visinu. Stol može biti direktno ispod prozora, bez da glavom lupamo u rog između dvaju prozora.
Evo slike na kojoj se vidi razlika između Side-by-side prozora i klasične kombinacije prozora koju imamo ispod TV-a. Zaista je nevjerojatno koliko čovjek dobije na visini i funkcionalnosti zahvaljujući Side-by-side prozoru i činjenici da se rog ne nalazi u sredini.
Na funkcionalnosti smo dobili odabirom još jedne sitnice koja je utjecala na ugodu – plisirano sjenilo za zasjenjenje.
Naime, ne volim odbljeske sunca na kompjuteru, a ni ne volim imati spuštene rolete i sjenila te zamračen prostor bez dnevnog svjetla.
Upravo iz tih razloga plisirano sjenilo se pokazalo super rješenje. Njega možete sami regulirati kako god vam paše. Možete ga posve navući s obje ili samo s gornje ili donje strane. Na taj način sami možete vrlo precizno regulirati odbljeske sunca (što zna biti problem kada radite sa slikama na kompjuteru), a istovremeno plisirano sjenilo vam omogućava da i dalje uživate u blagodatima dnevne svjetlosti i lijepog pogleda.
Naime, sve češće se priča o tome kako lijep pogled i dnevna svjetlost utječu na našu produktivnost i bolje raspoloženje. Brojna znanstvena istraživanja ukazuju upravo na tu vezu. U uredima s mnoštvom prirodnog dnevnog svjetla, s lijepim pogledom i mogućnosti prirodne ventilacije ljudi su puno koncentriraniji, sretniji, produktivniji, zdraviji… istraživanja pokazuju i do 40 posto.
Btw jeste li znali da i kvaliteta zraka jako utječe na naše zdravlje i koncentraciju. Idući tjedan ću vam pričati malo i o tome… Naime, dokazano je da 60% ljudi prerijetko prozračuje svoje domove i urede, a posljedice su vlaga, plijesan, alergije, lakše širenje viroza, astma…
Ne znam baš jesu li moji tekstovi pisani u potkrovlju postali zanimljiviji, no znam da sam ja postala opuštenija i sretnija. Nije uopće čudno zašto pisci, slikari, arhitekti i razni umjetnici kao mjesto za svoj rad najradije biraju potkrovlja. Ima nešto magično u njima…
Evo par slika Saše Ćetkovića koji je uhvatio našu čestu atmosferu u potkrovlju…
A evo i par slika iz raznih faza radova u radnom kutku…
