Danas vas vodim u naš omiljeni kutak u kući – multifunkcionalni media corner u potkrovlju
Ovo je trebala biti dječja soba, a postala je soba u kojoj svi uživamo kao djeca. Dobro došli u naše potkrovlje, u prostor koji koristimo kao multifunkcionalnu sobu za zabavu, odmaranje, druženje, opuštanje, prespavance…
Naime, jedna od najboljih odluka koju smo donijeli kada smo kretali s adaptacijom je bila da nećemo žuriti. Obnova kuće na četiri etaže iz početka 1970-ih za nas je bila veliki izdatak – kako vremenski, tako i financijski. Puno puta sam pričala o tome kako smo tijekom adaptacije bili u najmu i kako sam samo željela da se što brže preselimo i da ta agonija života u kutijama prođe.
Zato smo potkrovlje ostavili za kraj i odlučili da ćemo njega uređivati u miru, bez vremenskog pritiska. Pokazala sam vam kako je prostor izgledao prije adaptacije, kako je izgledao za vrijeme dok se postavljala izolacija, a pokazala sam vam i kupaonicu, prostoriju koja je zahvaljujući VELUX side-by-side krovnim prozorima od male neugledne prostorije, postala normalna, pa čak i atraktivna kupaonica.
Danas vam pokazujem naš media kutak – gledanje TV-a, slušanje muzike, igranje plejke, čitanje… – koji je ujedno i prostor za igru te soba za goste.
Naime, kada čovjek dolazi iz manjeg prostora u veći, vrlo često sa sobom nosi i navike koje je imao u malom prostoru. Sve mora biti racionalno, funkcionalno, polifunkcionalno… Ključ života u malom stanu je dobra organizacija prostora i urednost, zar ne?
I zato su svi naši dnevni boravci do sada imali ogromnu biblioteku s knjigama, pločama, CD-ovima… Od zida do zida, sve je bilo popunjeno, isplanirano i pomno osmišljeno… i nakrcano. Tako je bilo u stanu u kojem smo živjeli kao cura i dečko od 40 kvadrata, a tako je bilo i kada smo kao mlada obitelj živjeli u trosobnom, dvostruko većem stanu.
Kada smo suprug i ja stvarali tlocrtni raspored za kuću (ponovno kvadraturom dvostruko veći prostor od dotadašnjeg stana), odlučili smo da u njega ne želimo prenijeti navike iz manjeg prostora. Umjesto da ponovno nakrcamo dnevni boravak s knjigama i stvarima, odlučili smo da ćemo u kući imati posebnu sobu za glazbu, film, utakmice, Playstation…
Umjesto jednog, imat ćemo dva dnevna boravka. Jedan u kojem se ljudi druže, jedu, kuhaju… a drugi u kojem uživaju u filmu, glazbi, koncertima, utakmicama, knjigama… Dakle, jedan prostor u kojem su ljudi okrenuti ljudima, a drugi u kojem su ljudi okrenuti medijima.
Naime, mom suprugu vrlo je važna glazba i zvuk. On je jedan od onih koji bi najradije stavio zvučnike nasred sobe, samo zato što je to idealno za zvuk… Ja ne dijelim s njim tu strast, meni je estetika dnevnog boravka puno važnija.
No, svatko ima svoje veselje. Nekome su to cipele, torbe i lampe, a nekome zvučnici, satovi ili auti… Ok, mom suprugu samo zvučnici, dobro sam prošla.
I sad dolazimo do još jednog savjeta kojeg često ponavljam – ne morate odmah sve dovršiti odjednom i useliti se kao u hotel. Kroz korištenje i život u prostoru najbolje saznamo što nam još treba, jesmo li baš sve dobro zamislili i što je za taj prostor najbolja opcija.
Kao što sam vam rekla, naša ideja je bila da dječja soba bude u potkrovlju, a multimedijalna soba (ujedno i soba za goste) pored naše spavaće. No, dogodio se obrat. Naši dečki odlučili su da oni ne žele ići u potkrovlje, niti ne žele imati odvojene sobe.
Ok. Jasno je što sada treba napraviti. Umjesto dječje sobe u potkrovlju, napravit ćemo jednu multifunkcionalnu obiteljsku sobu u kojoj će se moći igrati, gledati, slušati, zabavljati, prespavati… i to će postati taj naš drugi dnevni boravak, a po potrebi i soba s goste s kupaonicom.
Cool.
Što nam za to treba? Trosjed na razvlačenje, police za knjige, CD-ove i ploče, zvučnici, TV, Plejka… i puno svjetlosti.
Naime, tajna svih lijepih i ugodnih potkrovlja je puno prozora i dnevnog svjetla. S obzirom da je naš krov mali te da je raspon rogova nejednak, trebali smo pomoć oko toga što odabrati za naše potkrovlje.
Stručnjaci iz VELUX-a dali su nam niz mogućnosti kako da riješimo taj problem. Mogli smo pratiti ritam tih greda ili pak raditi premosnice i onda ujednačiti širine tako da posvuda imamo iste prozore jednakih dimenzija i oblika. Odlučili smo se za kompromis.
Tamo gdje je raspon između greda bio premali, napravili smo premosnicu i ugradili side-by-side prozor. Ondje gdje je raspon između greda bio veći, ugradili smo kombinaciju prozora.
Sada kada gledam prostor, možda smo mogli i drugačije. Uopće nisam razmišljala o tome koliko je side-by-side prozor u svakodnevici praktičniji. Naime, osnovna razlika je u tome što side-by-side prozori djeluju kao cjelina i nemaju rog između prozora. Evo, to najbolje možete vidjeti na ovoj slici.
Kao što možete primijetiti, kod side-by-sidea prozora iskoristiviji je prostor između jer nema roga obloženog gipskartonskim pločama. To znači da smo mogli odabrati i malo veći televizor ili malo drugačiju ili višu komodu za TV.
Tu preuzimam odgovornost na sebe. Suprug mi je govorio da prozori i TV nikada ne mogu biti preveliki, no ja sam se malo uplašila neće li sve to biti preveliko?
No, tu opet dolazimo na savjet s početka teksta – nije dobro kada nosimo iskustva prošlih stanova u novi prostor, uspoređujući dimenzije… A isto tako, nije dobro ni štedjeti na bitnim stvarima kao što su prozori i stvari koje se ugrađuju.
No, bez obzira na to – prezadovoljni smo kako je sve ispalo.
U zoni TV-a i sjedenja, ugradili smo kombinaciju prozora s dvostrukim ovjesom, što nam omogućava da mi i djeca možemo otvoriti i brzo provjetriti prostor. S obzirom da je u toj zoni TV i trosjed na kojem će se ponekad i prespavati, važno nam je bilo i da se prostor može brzo zamračiti.
Postoji puno mogućnosti kako brzo možete zamračiti potkrovlje, a mi smo se odlučili da prozori imaju vanjske rolete SOFT s daljinskim upravljanjem.
Dok kreće špica, pritisnemo gumb na daljinskom i potkrovlje postaje naše malo kućno kino. Par sekundi, bez ustajanja s kauča.
Uz to, vanjske rolete SOFT su nam se svidjele i zbog toga što smanjuju buku od kiše te su izvrstan izolator zimi i ljeti. Navodno, piše u specifikacijama, ljeti mogu smanjiti unutarnju temperaturu prostora i do 5 stupnjeva.
S obzirom da dečki Playstation najčešće igraju po danu kada je sunce jako, važno nam je da se prostor može i zasjeniti tako da im svjetlo ne ide u oči, ali opet i da nisu u mraku. Za to su izvrsno rješenje rolo sjenila za zasjenjenje koja stvaraju raspršeno difuzno svjetlo.
Btw ta sjenila obožavaju i naše biljke, no to je priča za neki drugi put. Idući tjedan pokazujem vam i naš novi radni kutak.
Evo još par slika Saše Ćetkovića.
