Arhitektura ne završava zidovima. Ona je platforma za kulturu, susret i trajnu vrijednost prostora. Ovim projektom umjetnost postaje njezin organski dio, kažu iz Mado grupe, investitori stambenog kompleksa u Zagrebu. Btw svoja stubišta odlučili su ukrasiti s instalacijama poznatih hrvatskih umjetnika
Ulazi kompleksa Franc Zagreb postat će stalni izložbeni prostor za jedanaest umjetničkih instalacija suvremenih hrvatskih umjetnika, trajno integriranih u arhitekturu zgrada. Umjetnički koncept, razvijen za MADO grupu, inicijativa je arhitekata iz ureda njiric+, autora arhitekture Franca, uz kustosku potporu dr. sc. Nataše Ivančević, povjesničarke umjetnosti.
U projektu sudjeluju suvremeni hrvatski umjetnici: Alem Korkut, Kristian Kožul, Neven Bilić, Predrag Todorović, Silvio Vujičić, Ana Mušćet, Joško Eterović, Božica Dea Matasić, Vladimir Novak, Ida Blažičko i Marina Bauer.
„Umjetničke instalacije u ulazima Franca dio su našeg dugoročnog promišljanja kvalitete stanovanja. Umjetnost ovdje nije izdvojeni sadržaj, već sastavni element prostora koji gradi identitet kompleksa i doprinosi njegovoj dugoročnoj vrijednosti“, izjavila je Sanja Kušan, voditeljica marketinga i komunikacija MADO grupe.
Umjetnički program u Francu Zagreb potvrđuje ambiciju projekta da arhitektura, umjetnost i svakodnevni život funkcioniraju kao jedinstvena, promišljena cjelina, u kojoj su javni prostori oblikovani s dugoročnom kulturnom i prostornom vrijednošću.
Upoznajte dio autora, njihove ateljee i instalacije u njihovom nastanku… Fotografije potpisuje Domagoj Blažević.
Alem Korkut, Slap
„Rad nije zamišljen kao statičan objekt, već kao forma koja reagira na prostor i svjetlo, mijenjajući se kroz vrijeme i iskustvo promatrača. Skulptura ‘Slap’ za mene je uhvaćen trenutak pokreta — vibracija svjetla, ponavljanje ritma i energija forme zaustavljena tek na tren u svojoj trajnoj dinamici.“
„Umjetnički rad u ulazu djeluje kao mentalna membrana – trenutak prijelaza između javnog prostora i intime stanovanja. Sjećam se kada sam prvi put vidio reljef Dušana Džamonje u Ininoj zgradi kod Kvatrića. Osjetio sam gotovo zavist prema ljudima koji svakodnevno prolaze kroz predvorje pokraj njega i žive taj jedan izdvojeni, privilegirani trenutak u kojem je taj reljef — samo njihov. Toliko snažno prisutan u njihovom svakodnevnom dolasku i odlasku iz zgrade. Osnažujući svjedok prolaska. Koji umjetnik ne bi poželio stvoriti takav trenutak zaljubljenosti i svrsishodnosti vlastitog rada?“
„Kroz modularnost i ponavljanje želio sam stvoriti rad koji mirno, ali postojano surađuje s arhitekturom i dugoročno oblikuje identitet prostora. Ornament kod mene nije ukras nego gradbeni princip — način da se stroga geometrija dovede do ruba apsurda, ali i dodatno naglasi.“
Predrag Todorovića, Zlatna ljuska
„Skulptura ‘Zlatna ljuska’ simbol je transformacije — zahvalnost onome što odbacujemo kako bismo rasli. U suvremenom stanovanju zlato ne simbolizira luksuz, nego unutarnju vrijednost i trajanje. Pozlata ovdje nije dekoracija, već svjetlost koja se vraća prostoru i unosi osjećaj tišine i unutarnje koncentracije.“
„Umjetnost u arhitekturi više nije dekoracija – ona stvara emocionalni ton prostora. Rad reagira na svjetlo i prisutnost tijela, stvarajući površinu koja pamti dodir, prolaznost i promjenu.“
