Vodimo vas u Vukovo selo, u kuću na tri etaže koju je osmislila arhitektica Sandra Meštrović
Život se mijenja. A kažu da s godinama postajemo mudriji i počinjemo više cijeniti stvari koje su nam bitne. Zelenilo, slobodu, prostor, privatnost, osjećaj doma… Danas ću vam pokazati jednu kuću koja je bila zamišljena kao vikendica. U nju je obitelj trebala dolaziti vikendom, okupljati se, ondje puniti baterije. No, zašto ne bismo punili baterije svaki dan? Zašto ta kuća ne bi postala naša prava kuća, mjesto gdje i inače živimo? Što ako stan u urbanoj zoni grada u potpuno zamijenimo s kućom u prirodi? S tom idejom susrela se obitelj i to nakon što je počela gradnja kuće u Vukovom selu, malom mjestu s 300-tinjak stanovnika, blizu slovenske granice. Život u vikendici i kući za stalno stanovanje, nimalo nije isti. Zato je arhitektica Sandra Meštrović imala zanimljiv zadatak. Iako je kuća bila još u fazi gradnje temelja, valjalo ju je potpuno isprojektirati i osmisliti novi prostor. Vikendica je tako dobila novi zadatak, postala je forever home.
– Dobra okolnost je što su me investitori angažirali u fazi temeljenja, tako da se još uvijek moglo sve preprojektirati. Kuća je od vikendice postala glavna kuća za život bračnog para, ali ujedno i vikendica u kojoj borave tri generacije. Postojeći projekt bio je iznimno neprilagođen takvoj ideji stanovanja, pa sam prije projekta interijera trebala napraviti reviziju projekta arhitekture i svih pratećih projekata stručnih suradnika. Napravljen je znatno izmijenjen izvedbeni projekt arhitekture interijera. Radilo se uglavnom o drugačijoj organizaciji prostorija na katu, broju soba i odnosima veličina, ali i potpuno drugačijem rasporedu opreme i namještaja što je povlačilo izmjene projekata elektroinstalacija, strojarstva i vode. Po angažmanu je više ličilo na projekt rekonstrukcije, nego na novogradnju – kaže arhitektica Sandra Meštrović, objašnjavajući kako općenito često primjećuje da investitori teže definiraju projektni zadatak kroz projekt arhitekture, nego kroz projekt interijera. Stoga je važno raditi projekt arhitekture paralelno sa projektom interijera jer je to neodvojiva cjelina. Sve ostalo ne bih nazvala projekt dizajna interijera već dekoracija interijera, kaže Sandra.
No, kako danas izgleda kuća?
Tri etaže, svaka po 80 kvadrata. Na prvoj etaži je podrum s garažom, vešeraj, spremište i mali prostor za rekreaciju. Prizemlje je dnevna zona s dnevnim boravkom, kuhinjom, blagovaonicom, prolaznom bibliotekom. Ondje je i jedna gostinjska spavaća sobe i kupaonica.
Na katu su još dvije prostrane spavaće sobe te kupaonica rađena kao mali spa sa saunom. Master soba ima lijepu loggiu s pogledom, a druga soba je planirana za vikend dolaske za mladu obitelj. Ispred soba, prostor je za čitanje te za boravak ljubimaca.
Oko kuće je uređena velika terasa s bio klimatskom pergolom. Uz nju je perivoj do vrtne kućice s ljetnom kuhinjom. Kuća ima panoramski pogled na brežuljke i dvorac Mokrice, ali i na divan vrt po projektu pejzažne arhitektice Vide Vladimir.
– Klijenti su divni, uspješni poslovni ljudi koji zbog posla dosta vremena izbivaju iz zemlje i borave u hotelskom smještaju. Kada su u kući treba im mir i upuštanje s obitelji kao i mirni prostor za rad. Kuća je za te želje idealna, za razliku od urbanog stana u kojem su živjeli. To se pokazalo kroz naše duge razgovore i njihovo uključivanje u doživljaj prostora kroz projekt interijera. Tako smo polako gradili zone i priču, željeni ugođaj, tišinu u oblikovanju koja daje osjećaj luksuza, taktilne profinjenosti, osvjetljenja koje izaziva emociju i naglašava opuštajuću atmosferu. Kolorit je suptilan, boje su diskretne, pastelne u tonovima magle, gline, jantara, slaganje po principu ton na ton. Akcenti su u boji šume i šumskih jezera – objasnila je arhitektica Sandra Meštrović, dodajući kako se boje mijenjaju u odnosu na doba dana i osvjetljenje. Kao i u prirodi, boje se mijenjaju ovisno o godišnjem dobu i periodu u danu.
– Rasvjeta je moja velika strast i specijalnost, scenografski pretapam funkcionalnu rasvjetu s ambijentalnom da se zadovolje svi parametri. Preklapaju se cijelo vrijeme tehnički parametri koji zadovoljavaju funkciju i intuicija ili vizija ugođaja koji želim postići. Uvijek krenem sa funkcionalnom rasvjetom, odredim konceptualne akcente i nakon toga usklađujem indirektnu i ambijentalnu rasvjetu kojima ujednačavam prejake kontraste, ali i omogućavam mekane i diskretne pozadinske scene. Dekorativnu rasvjetu vidim kao nakit, utilitarni dekor. Ona treba dopuniti koncept, zaokružiti priču, ali ujedno biti i detalj koji je vlasnike osvojio i s kojim se mogu poistovjetiti, onaj zadnji dodir do cjelovitosti – kaže arhitektica Sandra Meštrović koja se nakon završenog Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, dodatno usavršavala kroz studij scenografije na Accademia di Belle Arti u Firenci te kroz poslijediplomski studij vizualnog i korporativnog identiteta na Politehničkom fakultetu u Milanu.
Fiksan namještaj je rađen po mjeri i prilagođen je dimenzijama prostora. Pomični namještaj je od probranih brendova poput Vitre, Poliforma, GamFratesija, Pedralija koji jamče otpornost, dugotrajnost i bezvremenski dizajn.
Naš favorit je Poliform Bristol Sofa te Vitrina Grand Relax fotelja Antonia Citterija.
– Većina pokretnog namještaja je iz Themelije, a svaki komad je isproban, odabran po udobnosti i po estetici od korisnika. U kući radosno borave i dva psa, tako da je trajnost i lako održavanje bio vrlo važan element odabira – objasnila je Sandra.
Puštamo vas da uživate u fotografijama Marka Mihaljevića.
