Prošla godina bila nam je jako radna i izazovna na svakom planu… Odlučili smo da idemo u drugu fazu adaptacije koja uključuje novi krov, fasadu, krovne prozore, uređenje potkrovlja, nove ormare, još jednu kupaonicu, nove ograde i nadstrešnicu nad ulazom, gromobran, videonadzor… i dovršetak svega onog što nismo stigli u prvoj fazi adaptacije. Ovaj prozor bio je mjesto gdje se razmišljalo, rješavale dileme i donosile najvažnije odluke o adaptaciji. I upravo zato sa svojim Dnevnikom adaptacije – drugi dio – krećem upravo od njega
Dugo vam nisam pisala o radovima u našoj kući, no to ne znači da ih nije bilo. Nakon useljenja trebao mi je dobar odmor od svih mogućih radova, radnika, kašnjenja, poskupljenja… A onda u jednom trenutku dogodilo se ono što smo priželjkivali – zaboravili smo na sve muke i poželjeli završiti kuću. U našem slučaju to znači: fasada, novi krov, dovršetak potkrovlja s još jednom kupaonicom, ugradbeni ormari, nove ograde i nadsteršnica nad ulazom…
Stotinu stvari. Obećajem, o najvažnijim stvarima ponovno ću vam pisati Dnevnik adaptacije i odgovarati na sva vaša pitanja.
No, hajdemo redom.
Vjerojatno sam vam već otkrila što je presudilo našoj odluci o kupnji ove kuće – dobra, mirna lokacija, puno dnevne svjetlosti i divni pogledi kroz prozor. Divno je gledati svako jutro prirodu koja se na očigled mijenja…
No, jedan prozor u našoj kući posebno mi je drag. A danas ću vam ispričati priču o njemu te njegovom nastajanju.
Ovo je slika našeg suterena prije adaptacije. Prostor se nekada koristio kao pomoćna prostorija za hobije s odvojenim vešerajem. Super mi je imati vešeraj u kući, kao i prostor za hobije, no bio nam je potreban prostor za naš ured.
Kako to postići?
Jednostavno – prozor s rešetkama koji asocira na podrumske nusprostorije odlučili smo pretvoriti u veliki prozor s pogledom u vrt. S obzirom na denivelaciju vanjskog i unutarnjeg prostora, kao idealna opcija bilo je da napravimo fiksni prozor i da ostvarimo moj dugočekani san – prozor s okvirom, odnosnom klupom za sjedenje. Prostor će odjednom dobiti posve drugačiji ugođaj i moći ćemo ga koristiti za ured, ali povremeno i za razne druge naše potrebe – mjesto za sastanke, za inspiraciju, čitanje, hobije…
After work, prostor ću i dalje moći koristiti i kao vešeraj, a uredska kuhinja poslužit će mi i za pranje vaza i alata iz vrta koji je odmah ondje s direktnim izlazom.
Prozor koji nam je sve to omogućio i pretvorio neugledan suterenski prostor u ured i inspirativno mjesto je Lokve Windows prozor, s unutrašnje strane drvo, a s vanjske aluminij.
Naime, puno puta me pitate kako sam zadovoljna s prozorima, treba li im neka posebna njega?
Prvo da riješimo razliku između drvenih prozora i drvo-aluminija. Drveni prozori s vanjske i unutrašnje strane su od drva, a drvo-aluminij s unutrašnje strane su drveni, a vanjska strana (ona koja je izložena kiši, vjetru, snijegu, soli…) je od aluminija. Osnovna razlika je u tome što drvo-aluminij prozori ne trebaju nikakvu njegu tijekom godina, dok je drvene potrebno njegovati te jedanput u barem par godina polakirati, prebrusiti, prebojati…
S obzirom da su drvo-aluminij prozori izvana aluminijski nije im potrebna apsolutno nikakva njega, a s obzirom da prozor s unutrašnje strane ne kisne, neće mu biti potrebna nikakva njega ni iznutra na drvenoj strani.
To što je prozor drvene konstrukcije te iznutra od drva, daje prostoru jednu ugodniju, topliju atmosferu, bolju prirodnu ventilaciju i te izvrsna zvučna i toplinska svojstva. Evo linka na tekst o dilemama: drvo, aluminij, pvc ili drvo-aluminij.
Mi smo odabrali nijansu lagano izbijeljenog hrasta koji je stabilan na promjenu boje, tako da drvo s vremenom neće mijenjati boju. Kod natur hrasta (koji je meni osobno uvijek divan dok je nov) događa se da s vremenom požuti, zato smo išli na sigurniju i neznatno skuplju varijantu.
Naime, odlučili da na stvarima koje su bitne i koje se ne daju lako promijeniti nećemo štedjeti, nego odabrati ono što nam se sviđa i što nam je prvi izbor. Makar zato neke stvari radili polako i s odgodom… Evo kako je jedno vrijeme izgledao naš ured:
Dakle, vratimo se priči o ovom prozoru. Njega smo zamislili kao fiksnu staklenu stijenu uz koju će se moći sjesti i čitati te ujedno uživati u pogledu na vrt i zelenilo. Ovom odlukom prostor je dobio puno više dnevnog svjetla i doticaj sa zelenilom koje se ne bi vidjelo da smo išli na neki klasičniji prozor. S ovakvim niskim prozorom dobili smo mogućnost da oko njega u jednom trenutku napravimo drveni okvir, odnosno klupu za sjedenje i čitanje.
Dakle, umjesto klasične prozorske klupčice zamolili smo stolara da nam izradi okvir/klupu za sjedenje. Okvir je približno iste boje i teksture kao i Lokve prozor, a spojevi su napravljeni u gerung kako bi okvir izgledao atraktivnije i urednije.
Klupica je ubrzo postala mjesto za čitanje, ispijanje jutarnje kave, mjesto za omiljene telefonske razgovore, kao i mjesto gdje suprug i ja sjednemo kada trebamo donijeti neke važne odluke.
No, ne brinite, nije u našem uredu uvijek ovako uredno i mirno. Tijekom adaptacije ova prozorska klupa pokazala se kao izvrsno mjesto za odlaganje kutija, knjiga, raznih stvari…
Sve ću vam pokazati. Za par dana počinjem priču o adaptaciji potkrovlja i trenutku kada nam je ovaj pogled bio zatrpan građevinskim materijalom i skelom.
Evo još nekoliko slika našeg najdražeg prozora…
