Na vlastitim greškama se najbolje uči. Treba li za biljke imati “zelenu ruku” da bi nam uspijevale? Evo par savjeta koji su meni pomogle u stvaranju zelene oaze u domu
Svi, vjerujem, znamo – biljke pročišćavaju zrak i višestruko su dobre za naše domove i urede. One poboljšavaju kvalitetu zraka jer otpuštaju kisik, a neke vrste filtriraju i štetne tvari poput formaldehida iz zraka. Biljke otpuštaju vlagu u zrak, što pomaže protiv suhoće kože, grla i dišnih puteva, što je osobito važno zimi kada je grijanje uključeno. Znanstveno je dokazano da boravak u prostoru s biljkama pozitivno djeluje na raspoloženje. Znanstvenici kažu da se smanjuje razina kortizola (hormona stresa) i potiče osjećaj smirenosti što smanjuje stres i tjeskobu, a povećava produktivnost i koncentraciju. Priroda inspirira. Poznato je kako vizualni kontakt sa zelenilom može potaknuti kreativno razmišljanje, a uz to, biljke donose osjećaj zadovoljstva, njege i povezanosti, što doprinosi općem psihičkom zdravlju. Osim što su korisne, biljke su i estetski vrlo zahvalan dodatak – teško možete zamisliti ljepšu i prirodniju dekoraciju.
No, što ako nemamo sreće s biljkama ili bar mislimo da nemamo?
Ispričat ću vam svoju priču.
Godinama sam živjela u stanovima u kojima sam pokušavala imati biljke, ali nisam uspijevala. Svaka biljka nakon nekog vremena bi mi uvenula. Imala sam osjećaj kao da sam antitalent za biljke i onda sam praktički odustala.
Pomirila sam se s tim da sam antitalent, kupila par plastičnih biljaka i to je to.
No, život nas često odvede na mjesta gdje slučajno čujemo misao koja nam sve promijeni.
Sjećam se, bila sam na promociji knjige Urban jungle, gdje mi je koautorica Judith de Graaff rekla rečenice koje su mi promijenile paradigmu. Rekla mi je: “Nemoj se zamarati time. I meni se dogodi da mi biljka uvene jer sam često na putu. Ali ja jednostavno odem u trgovinu i kupim novu. Zato biljke i služe, da ih kupujemo i volimo. Nemoj se opterećivati neuspjehom, nego gledaj to na način da će ti biljka u tegli trajati puno dulje od buketa rezanog cvijeća, a i često je povoljnija.”
Ta njezina misao bila je za mene utjeha, rasterećenje, olakšanje, nova nada…
Pa što ako u nečemu nismo savršeni?! Ne moramo u svemu i uvijek biti najbolji, zar ne?
I tako, posve bez pritiska i velikih očekivanja krenula sam ponovno kupovati lončarice.
S vremenom sam naučila da je moje pretjerano zalijevanje i prevelika “briga” zapravo razlog neuspjeha. S biljkama je isto kao i s pticama – pticu moraš držati nježno da ju ne ozlijediš, a opet dovoljno čvrsto da ne pobjegne.
Prevedeno na biljni jezik to znači zalijevati biljke samo kada je to njima potrebno. To zapravo ne znaš po rasporedu u kalendaru, nego po tome što pogledaš biljku i pipneš joj zemlju. Ako je zemlja centimetar ispod površine suha, biljku treba zaliti, a ako je još mokra, ne zalijevaš.
Kod prekomjernog zalijevanja, biljka nema dovoljno kisika te dolazi do truljenja korijenja i njezina odumiranja. Također, treba paziti i na višak vode u tegli. Pola sata nakon zalijevanja provjerite ima li viška vode u tegli kako se biljka ne bi “ukuhala”.
Naučila sam da biljke treba gledati, a ne držati se rasporeda. Biljke možda ne pričaju ali nam i te kako pokazuju svoje potrebe. Žuto lišće, smeđe, mrlje na listovima, obješeno, savijeno lišće… sve su to znakovi kojima nam lišće želi reći što mu smeta.
Divno je što danas postoji toliko puno informacija na internetu pa lako možemo pronaći “lijek” za našu biljku, a vrlo često je problem to što našim biljkama zapravo ne odgovara mjesto.
Previše ili premalo sunca vrlo često zna biti razlog zašto nam biljke ne uspijevaju. No, osim količine svjetlosti, važno je i odakle dopire te koje je jačine.
Direktno “pržeće” zapadno sunce ni jedna biljka ne voli, tako da biljke uvijek stavljajte na istočnu ili južnu stranu ako možete, a umjesto direktnog sunca, stavite ih iza lagane zavjese, tako da dobiju meku difuznu svjetlost.
Difuzno, indirektno osvjetljenje razlog je i zašto biljke najviše vole potkrovlja. Naime, često puta sam čula da biljke obožavaju potkrovlja te da u njima najbolje uspijevaju. Istina ili mit?
Čim smo uredili naše potkrovlje (o čijem sam vam uređenju pisala u mom Dnevniku adaptacije potkrovlja 1, 2, 3, 4, 5) u njega sam stavila nekoliko lončanica biljaka.
I na moje oduševljenje, sve biljke su već u par mjeseci narasle.
Evo fotografija biljaka prošlog proljeća kada sam ih presadila netom nakon kupnje, a možete vidjeti i kako izgledaju sada.
Zenitalna svjetlost koja dopire s krovnih prozora, najsličnija je prirodnom okruženju. Biljke u prirodi dobivaju svjetlost od gore, zato pretpostavljam da toliko i vole krovne prozore.
No, ono što sam dodatno primijetila da vole su VELUX rolo sjenila za zasjenjenje kao i plisirana sjenila za zasjenjenje koja pružaju meku difuznu svjetlost. S duljim i toplijim danima sunce postaje sve jače i samim time može oštetiti lišće. Sjenila za zasjenjenje omogućavaju biljci da dobiva dovoljnu količinu svjetlosti, ali umekšano, nježno, difuzno… baš poput mekih jutarnjih sunčevih zraka, onako kako to biljke najviše vole.
I zato ne čudi što je naše potkrovlje postalo biljna oaza. Što god donesem u potkrovlje, ovdje naraste… to najbolje mogu primijetiti na streliciji koju sam tijekom zime preselila u potkrovlje, kako bih u dnevnom boravku napravila mjesta za bor.
U dva zimska mjeseca, ne samo da je uživala, nego je čak i narasla i raširila se. Zaista razmišljam da joj ondje bude trajni dom, kad već “gospođica” tako uživa.
No, nije jedina. Evo malog podsjetnika na priče iz našeg potkrovlja te o tome kako su VELUX krovni prozori donijeli ogromnu transformaciju u naše potkrovlje te mali niski neugledni prostor pretvorili u omiljeni kutak u kući.
