Pet metara visoki stropovi, visoki prozori, mnoštvo svjetlosti, ogroman slobodan prostor… Ovakvih stanova zaista nema u Hrvatskoj. Idemo u Rotterdam i naučimo nešto od Nizozemaca
U sjevernom Rotterdamu smješten je obiteljski dom koji ima uistinu posebnu priču. Jeste li ikad razmišljali da biste mogli živjeti u – školskoj dvorani? I to s početka 20. stoljeća? Zvuči uistinu neobično, no ovaj je projekt upravo to i u njemu živi četveročlana obitelj.
Naime, Nizozemci su kraljevi prenamjena. Zašto u staroj crkvi ne bi bio hotel ili restoran, u školi stambena zgrada, u staroj tvornici hotel? Zašto ne iskoristiti potencijale, svu infrastrukturu koja postoji? Zašto puštamo da objekti propadaju, a onda nakon dugo godina kiše, vlage i truljenja je jedina opcija bager i rušenje?
Zašto se bar malo ne ugledamo na Nizozemce?
Već sam vam nekoliko puta pokazivala ovakve zanimljive transformacije, a danas vas vodim u bivšu školsku dvoranu iz 1908. godine koja je pretvorena u dvoetažni loft.
Iza projekta stoji nizozemski arhitekt Eklund Terbeek, koji je poznat po sličnim projektima hrabrih prenamjena.
Prilikom osmišljavanja prostora, najvažnije je, naravno poslušati želje i potrebe vlasnika. Naime, majka je koreografkinja i učiteljica plesa te je željela da jedna od prostorija bude namijenjene za probe kod kuće.
No, koliko god prostor bio velik, za plesanje je to ipak malo. Zato su odlučili probiti proširenje koje je dodano 1970-ih godina te su na taj način stvorili ogroman prostor u kojem se nalazi blagovaonica i dnevni boravak s pogledom na mali vrt.
Dnevni boravak i blagovaonica lišeni su teškog namještaja i detalja, tako da se vrlo lako transformiraju u dvoranu za vježbanje, a na stražnjoj strani otvorenog prostora nalazi se kuhinja. Pozornost u kuhinji krade otok s carrara mramorom na kojem je sudoper, indukcijska ploča te ugradbena napa.
Osim mramornog otoka, poseban je i zid obložen hrastovim drvetom unutar kojeg se nalazi prostor za pohranu stvari te wc i kupaonica.
Iznad kuhinje i špajze nalaze se spavaće sobe, do kojih se može doći na dva načina. Atraktivnim “lebdećim stepenicama u dnevnom boravku” ili klasičnim stepenicama koje vode direktno u dječje sobe i igraonicu.
Za razliku od donjeg prostora kojem dominira epoxy pod, beton i kamen, spavaći dio je intimniji, topliji, znatno manji… Posve logično, zar ne?
No, vjerojatno ste primijetili da u stropu dvoetažnog dijela postoje rupice. Možda ste i pomislili da je to radi akustike? U pravu ste, problem ovakvih visokih, velikih, golih prostora bez tepiha, zavjesa, tkanina je akustika. Zato je arhitekt odabrao rješenje koje rješava problem reverberacije zvuka, a istovremeno i izgleda jako efektno i dekorativno.
Sjedi, odnosno pleši 5. Uživajte u fotografijama Renea de Wita.
