Ima jedna kuća koju već dugo jako želim posjetiti. Nalazi se u mjestu Mokrin, na granici Rumunjske i Srbije i to je jedan od najzanimljivijih hubova u regiji u kojem možete živjeti, raditi, inspirirati se… Tamo je bila Nevena Zelunka Cvjetić s bloga Hleb i lale, evo što nam je napisala
Prvi put kada sam ga vidjela potpuno sam poludjela za njim. Riječ je naime o projektu Mokrin ili Terra Panonica, ogromnom imanju na granici Rumunjske i Srbije koji je dom mnogih kreativaca, umjetnika, dizajnera, fotografa koji ondje dolaze raditi svoje projekte, inspirirati se, brainstormati, upoznavati neke druge kreativne ljude, razmjenjivati ideje, iskustva, poglede na rad i život…
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/Mokrinhouse-17-e1506341050607.jpg)
Htjela sam se na dobrih par mjeseci tamo preseliti. Nekih 8-9 sati puta i stotinu obaveza malo su me spriječili i još nisam bila na tom radnom odmoru u Mokrinu, ali je zato nedavno bila moja draga D gošća s bloga Hleb i lale, divna Nevena Zelunka Cvijetić, koja je ondje nedavno vodila fotografsku food&styling radionicu.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/Mokrinhouse-16-e1506341136283.jpg)
Zamolila sam ju da mi ispriča doslovno sve… Danas priča Nevena, a sutra nastavljam ja o kompletnom projektu i arhitektima, Studio Autori, koji su sve to arhitektonski osmislili. Da ne duljim… Kreće Nevena i njezin dojam Mokrina…
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-01.jpg)
Za Mokrin house znam već dugo i isto toliko dugo želim posjetiti to mjesto. Al nikako da me put nanese u Mokrin, jer to je selo u Sjevernom Banatu, na samoj granici sa Rumunjskom. Kada me je Ivan Brkljač, vođa projekta Mokrin house pozvao da sudjelujem u Foto kampu koji se organizira već drugu godinu za redom, oduševljeno sam prihvatila. Naime, u sklopu Foto kampa jedan dan sam i ja trebala održati radionicu fotografiranja hrane za fotografe.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-26.jpg)
Prvi dojam kada smo stigli ispred je bilo je oduševljenje koliko je taj prostor uklopljen u ambijent u kom se nalazi.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-06.jpg)
Zbog veličine prostora i sadržaja koje nudi, uvijek sam zamišljala da se Mokrin house nalazi negdje izdvojena, a u stvari ovako ima mnogo više smisla.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-03.jpg)
Jer ovo je mjesto za rural coworking i logično je da bude među kućama i stanovnicima. Kao netko tko se iz grada preselio u selo, jako volim incijative koje revitaliziraju sela i ovo je jedna od najboljih koje sam srela do sada.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-07.jpg)
Rural coworking je koncept koji se sreće u svijetu ali kod nas u regiji Mokrin house je jedini takav prostor za rad.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-10.jpg)
Osim sjajne arhitekture i sadržaja, posebno me oduševilo koliko je lokalno stanovništvo uključeno u ovaj projekt.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-02.jpg)
Na “imanju” rade mladi ljudi iz Mokrina i okolice. Sa svakim s kim sam razgovarala primjetila sam zadovoljstvo i ponos što su dio jedne takve priče.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-20.jpg)
To se stvarno rijetko sreće u današnje vrijeme i ta energija se osjeti svuda.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-08.jpg)
Ivan nas je dočekao u dvorištu ispod ogromnog oraha. Naručili smo kavu i opušteno ćaskali i dogovarali detalje radionice.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-21.jpg)
Sve oko nas je bilo mirno, staloženo i zeleno. Nekoliko ljudi je radilo u prostoriji gde su računala, neki su sjedili ispod breza i čitali, a neki su kontemplirali pored bazena (koji se pročišćava na prirodan način, bez upotrebe ikakvih kemikalija!). Wow! Kakav prostor za rad… Samo dok sam sjedila tamo sat i pol vremena osjećala sam se tako osvježeno! Jedva sam čekala radionicu.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-05.jpg)
Tu večer, kao i svake srijede ljeti, bilo je organizirano kino na otvorenom za lokalno stanovništvo, ljude koji su trenutno bili u coworking-u i zaposlene. Dijelili su kokice, gledali smo odličan španjolski film, a moglo se naručiti i vince iz kafića. Sjajan uvod za radionicu!
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-11.jpg)
Tema radionice je bila Story telling, ali nismo pričali priču o gotovom jelu već smo akcent stavili na namirnice i pripremu.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-28.jpg)
Pošto je bilo ljeto u jeku, birali smo da sve bude sezonskog karaktera, od namirnica koje se lako nalaze u svakom selu tako da postoji poveznica s mjestom na kome jesmo.
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-27.jpg)
Fotografirali smo pripremu jednostavnih, nepretencioznih, ukusnih i zasitnih jela. Svaka grupa je imala zadatak da ispriča svoju priču o jelu. Na kraju smo od svega što smo fotografirali napravili jednu sjajnu večeru ispod oraha :)
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-30.jpg)
Bilo je to jedno predivno iskustvo. Druženje s kolegama fotografima, razmjena iskustava i rad na ovako posebnom mjestu me potpuno osvježio i inspirirao i jedva čekam nove fotografske izazove.
Nevena Zelunka Cvijetić
![](http://dblog.telegram.hr/wp-content/uploads/2017/09/mokrin-radionica-23.jpg)
Što vam Nevena još kuha, neću otkrivati, nego ću vas još malo pustiti da uživate u slikama, a sutra… Sutra priča o kompletnom imanju u Mokrinu i njegovim Autorima.