Izložba koju smo stvarali sami. Hrvatska u 5000 slika

Oko 2000 ljudi poslalo je preko 5000 fotografija iz svoje povijesti i na taj način sudjelovalo u izložbi Croatia je Hrvatska – Povijest pišemo sami. Danas je izložba napokon potpuna, evo zašto me sve oduševila…

Ovo je izložba na koju se dolazi na zatvarenje, a ne na otvorenje jer je to jedna od onih izložbi koju stvaraju ljudi, a ne kustosi i zato je posebno zanimljiva i atraktivna.

Upravo zbog toga, par dana prije zatvaranja dogovaram sastanak s jednim od ključnih ljudi koji su stvarali ovu izložbu – s Damjanom Geberom, glavnim čovjekom arhitektonsko-dizajnerskog studija Brigada koji je uz Millenium promociju te agencije Brigada i Bruketa&Žinić&Grey stvorilo ovu, najposjećeniju izložbu u Hrvatskoj u 2017. godini.

Petar Glebov/PIXSELL

Točno je podne, tunel je privremeno pod opsadom. Ispred čeka skupina osnovnoškolaca, uzbuđenih što idu na izložbu.

Slušam ih, i ne vjerujem. Uzbuđeni su što idu na izložbu. O, divote.

Petar Glebov/PIXSELL

Čekam Damjana, probija se kroz horde školaraca. Trenutno je u tunelu 13 razreda, smijemo se i potpuno u čudu promatramo kako djeca s ogromnim interesom gledaju u povijest – smiju se Teslinoj muzici koju proizvodi struja, kišnom tunelu koji se nalazi nakon drugog svjetskog rata, smiju se u tunelu u kojem je napravljen birc iz 60-ih i uz učiteljice uče plesne korake… U tunelu iz drugog svjetskog rata, saznaju o bombardiranjima i okupaciji, a u tunelu projeciraju poruke iz budućnosti… Renato i gangsteri.

Relja Ivanić

– Veliki je izazov bio osmisliti izložbu povijesti koja je interesantna svima, pa čak i tinejdžerima kojima je obično sve dosadno i glupo. To je odmah značilo da sve mora biti interaktivno, ali opet zadovoljavati hrpu tehničkih kompromisa koje imate kada izlažete u tunelu – ispričao je Damjan Geber, objašnjavajući kako je najveći problem bila vlaga zbog koje nisu mogli u izložbu unijeti više eksponata.

Petar Glebov/PIXSELL

– Povijesne izložbe, uostalom kao i knjige i udžbenici uvijek su kontroverzne jer ovise o kustosu i politici koja ih naručuje. Svi znamo da je naša povijest istovremeno i crvena i crna. Mnoge obitelji imaju u svojoj bliskoj obiteljskoj povijesti takve podjele. To je jednostavno dio naših života. I zato nam se strašno važno činilo prenijeti poruku – povijest pišemo sami. I zato u ovoj našoj izložbi nema podjela i politike. A najvažnije je što smo i samim ljudima prepustili da napišu, odnosno urede tu povijest – ispričao je Damjan Geber, objasnivši kako je na realizaciji radilo 40-ak multidisciplinarnih stručnjaka, ali i oko 2000 građana.

Relja Ivanić

– Mi smo napravili okvir, a izložbu su dovršili ljudi. Dakle, kroz postav smo uključili posljednjih 133 godina Hrvatske koja je koincidirala s osnutkom Croatia osiguranja i burnom povijesti, promjenama, radovima, nesigurnostima, ali i sa srećom, divnim izumima, zanimljivim ljudima, posebnim trenucima koje se želimo sjećati… Mapirali smo najbitnije događaje u 133 godina hrvatske povijesti i prepustili ljudima da ju popune sa svojim osobnim pričama. Glavni hashtag je bio #PovijestPisemoSami i do sada je prikupljeno gotovo 5000 fotografija. Nakon primitka fotografije putem Facebooka, Instagrama, Twitera… slike smo razvrstali, tiskali, kaširali i dodali u postav. I tako nekoliko puta tjedno više od dva mjeseca – objasnio je Damjan Geber, dodajući kako je do sada izložbu pogledalo više od 80.000 ljudi.

– Nadali smo se 30.000, ali ovo je nadišlo sva naša očekivanja – govori mi.

Petar Glebov/PIXSELL

Znaš zašto ste pogodili? – prekidam ga.

Petar Glebov/PIXSELL

Jednostavno ljudima je dosta politike i podjela, a s druge strane uspjeli ste aktivirati i mlade ljude i zapravo im pokazali kako bi izgledale društvene mreže da su postojale 1920-ih, 30-ih, 60-ih godina…

Petar Glebov/PIXSELL

– Selfi nakon ribičije, za vrijeme nekog plesnjaka, prvi dan škole, kupanje na Savi, proslava trećeg rođendana… – sve su to stvari koje čine život onako lijepim i posebnim i tih se stvari zapravo želimo sjećati.

I dodala bi – takvu povijest želimo stvarati.

Relja Ivanić

Gledam izloške i govorim: Damjan, jeste li cenzurirali izloške ili su zaista sve što ste dobili lijepe pozitivne priče?

– Nismo ništa cenzurirali, osim jedne jedine slike koja je bila malo čudna i nismo bili sigurni što prikazuje. Očito ljudi koji idu na izložbe su divni ljudi koji vjeruju da zaslužujemo lijepo povijest – ispričao je Geber, objasnivši kako je njegov tim imao zadatak da napravi montažnu konstrukciju koja neće ni na koji način oštetiti tunel.

Relja Ivanić

– Tunel je pod konzervatorskom zaštitom i u njemu ne smijete postaviti niti jedan jedini čavao. Zato smo napravili samostojeću konstrukciju od tri modularna rastera koja je ujedno poslužila kao izložbeni postav u kojima su izloženi paneli. Neki paneli su sa stražnje strane osvjetljeni s led rasvjetom, a cijelo vrijeme tijekom trajanja izložbe smo ih dopunjavali s novim fotografijama koje su pristizale – objasnio je Geber dodajući kako su najviše fotografija dobili za period nakon 70-ih godina.

Relja Ivanić

– Dobili smo sliku jednog pradjeda od našeg posjetitelja koji je bio mornar na brodu Carpathia koji je spašavao utopljenike s Titanika. Obiteljske fotografije s tatom poslala je Ella Dvornik, Davor Bruketa poslao je sliku svoje bake tadašnje “ilegalke” koja je radila na telefonskoj centrali u Jurišićevoj tijekom ustaške okupacije. Puno unuka je podijelio s nama priče o svojim djedovima i bakama, daljnjim precima i to je zapravo bio i smisao svega ovog, da pričamo sa svojim obiteljima i da saznamo nešto o svojoj vlastitoj povijesti – objasnio je Damjan Geber.

Dolazimo do djela koji je neosporno najatraktivniji – to je tunel u kojem pada kiša, u kojem je tamno, mračno, hladno, sklisko… a štite te kišobrani s logom Croatia osiguranja koja je pokrovitelj izložbe.

Relja Ivanić

A jeste makretinški majstori. Super ste to smislili na više nivoa.

Damjan se smije i objašnjava da je za ovu priliku napravljen bazen po čijim daskama hodamo, a da su kiša zapravo sprinkleri postavljeni u mrak, tako da ih ne vidimo i da doista sve izgleda kao kiša.

Petar Glebov/PIXSELL

U tunelu s kišom nas pozdravljaju povijesne ličnosti, a u idućem koji simbolizira budućnost, prijete nam razne prepreke, a u posljednjem tunelu s kojim se izlazi na Radićevu je stroj za budućnost – odnosno misli koje želimo poslati u budućnost.

Relja Ivanić

Ja bi poslala samo jedno veliko hvala. Ovakvi projekti nam baš trebaju. Bravo svima koji su na bilo koji način sudjelovali.

Ako niste do sada, prošetajte do izložbe, zatvara se 1. studenog. Ako nećete, pogledajte video, možda se predomislite.