Kolumnistica Anastasya Ležaić ove će nam godine pričati o održivim prirodnim materijalima i njihovim manje poznatim svojstvima. Danas nam Anastasya priča nam o prednostima i manama vune kao održivog izolacijskog materijala
PIŠE: ANASTASYA RADITYA – LEŽAIĆ
Kada god dođemo u Hrvatsku na vikend, obavezno odemo na kavu kod moje šogorice u malo mjesto u Zagorju. Na kavi obično vidimo ovce kako pasu na susjednom imanju. Gledam ih i mislim si kako su slatke, tako čupave i bijele.
Tek nedavno sam saznala da ovce mogu preživjeti u ekstremnim vremenskim prilikama. Mogu živjeti tamo gdje je jako vruće, vlažno ili u ekstremnoj hladnoći. Postoji razlog zašto su one jedne od najprilagodljivijih životinja na planetu, a to je njihova vuna.
Taman kad sam razmišljala o čemu ću pisati, nakon pluta i bambusa kao održivih građevinskih materijala, ugledala sam u te ovce i pomislila kako je njihova vuna dobar primjer održivog prirodnog materijala.
Vlakna ovčje vune su naborana, tvoreći milijune sićušnih zračnih džepova koji zadržavaju zrak i pomažu u stvaranju toplinske barijere prirodnim putem. Upravo zbog toga tijekom zime i volimo vunene džempere i veste jer nam pružaju osjećaj udobnosti i prozračnosti. Zamislite da svoj dom umotate u takav isti džemper, kako bi Vaš dom bio topli zimi, a hladniji ljeti.
Ovčja vuna se već godinama koristi kao izolacija u zgradama. Jedan je od najprirodnijih i najodrživijih načina za izolaciju, budući da ovce prirodno proizvode vunu. Može se postaviti bilo gdje: u vanjske ili unutarnje zidove, ispod drvenih ili betonskih podova, u potkrovlju, između rogova krovova i slično.
Za proizvodnju potrebna je samo energija za pranje vune prije upotrebe. To je puno manje energije nego kod proizvodnje drugih izolacijskih proizvoda, odnosno svega 15% energije potrebne za proizvodnju staklenih vlakana. Na kraju svog životnog ciklusa, vuna je biorazgradiva. Može se staviti u kompost i tlu vraća bogate minerale i hranjive tvari. Naravno, može se reciklirati, dok drugi izolacijski materijali trenutno nemaju dobar sustav recikliranja i završavaju na odlagališta.
A što je još tako super s vunom?
Prozračna je. Ovčja vuna ima sposobnost da diše, što ni jedan drugi izolacijski materijal ne posjeduje. Vuna može apsorbirati i otpustiti vlagu iz zraka oko sebe. Kada vunena vlakna upijaju vlagu, stvaraju male količine toplinske energije – ta toplina sprječava nakupljanje kondenzacije.
Regulira vlagu. Ovčja vuna je sposobna apsorbirati, pohraniti i otpustiti vlagu brže od većine drugih materijala. Može apsorbirati vlagu čak preko 35% vlastite težine bez značajnih promjena u toplinskim svojstvima.
Stabilna je. Vuna ima sposobnost stabilizacije temperature i reagiranja na vlagu, što znači da ovčja vuna djeluje kao „pufer“ materijal, ali i kao izolator.
Pročišćava zrak. Vuna je prirodni protein sastavljen od niza različitih aminokiselina od kojih 60% ima reaktivni bočni lanac. Oni omogućuju materijalu da apsorbira neugodne tvari uključujući dušikov dioksid i super dioksid te neutralizira ih. Zato poboljšava kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru.
Uz sve to, vuna je obnovljiva, održiva te sigurna na dodir – za razliku od na primjer staklo plastike ili kamene vune koje izazivaju iritaciju ili upalu očiju, grla i pluća. Ovčja vuna također usporava vatru. Jedino je vlakno koje se prirodno odupire plamenu. Čim se plamen ukloni, samo će se ugasiti.
E sad, postoji li minus? Glavni općepriznati problem je napad moljaca. Obično, to dovodi do upotrebe toksičnih pesticida kao što je Boraks koji je impregniran u vunena vlakna. Zbog tih pesticida, smanjuju se ekološke prednosti. Ali čak i za taj problem izgleda da ćemo brzo dobiti rješenje. Jedna Austrijska tvrtka vodi istraživanje o korištenju ionske zaštite vune od moljca.
Tako da, ako tražite rješenje za izolaciju, nemojte zaboraviti razmotriti vunu kao opciju. Možda je ona rješenje za stvaranje zdravog, sigurnog udobnog doma.
