U zdravstvenim prostorima funkcionalnost je dugo bila gotovo jedini imperativ. No, može li funkcionalnost dobiti i malo topline i ljudskosti? Vodimo vas u centar Bundek u novootvorenu polikliniku Videa koju je uredila arhitektica Ana Popović Vujović
Bijeli zidovi, hladni hodnici, neudobne stolice i interijeri koji već pri ulasku jasno poručuju gdje se nalazimo još uvijek su najčešći vizuali u medicinskim ustanovama. No, danas ćemo vam pokazati jedan potpuno drugačiji interijer. Oftamološku polikliniku u sklopu Bundek centra. Umjesto klasične čekaonice i očekivane estetike zdravstvene ustanove, dočekao nas je prostor koji se svojim karakterom približava suvremenom hotelskom lobbyju.
– Ideja nije bila sakriti medicinsku funkciju prostora, nego promijeniti osjećaj koji ona izaziva. Naime, kada smo krenuli razvijati koncept, jedno od glavnih pitanja bilo je kako prostor zdravstvene ustanove osloboditi hladnoće koju često povezujemo s medicinskim interijerima. Pacijenti na pregled nerijetko dolaze s određenom dozom nelagode ili neizvjesnosti. Zato smo željeli da ih prostor već pri prvom susretu na neki način smiri. Nismo željeli klasičnu čekaonicu, nego suvremen, profinjen i topao prostor koji će pružati osjećaj sigurnosti i povjerenja – objašnjava arhitektica Ana Popović Vujović.
Interijer se temelji na svijetloj i neutralnoj paleti boja te kombinaciji drveta, keramike te brončanih staklenih površina koje prostoru daju slojevitost i toplinu.
Bez doslovnih referenci na oftamologiju
Pojedini elementi pritom vrlo suptilno komuniciraju i njegovu namjenu. Brončano staklo i ogledala stvaraju nenametljivu asocijaciju na svijet optike i naočala, bez doslovnih vizualnih referenci na oftalmologiju.
Namještaj organskih linija, zaobljene forme i mekane površine dodatno odmiču prostor od tradicionalnog medicinskog interijera. Ovdje nema potrebe za vizualnim dokazivanjem sterilnosti, dok osjećaj čistoće i profesionalnosti proizlazi iz materijala, proporcija i detalja.
Jednu od važnijih uloga dobilo je i prirodno svjetlo. Staklene fronte s dvije strane omogućuju njegov snažan prodor u prostor recepcije i čekaonice, dok se duž jedne strane interijer vizualno otvara prema vanjskom zelenilu. Granica između unutarnjeg i vanjskog prostora tako postaje manje izražena, a priroda dio ukupnog doživljaja interijera.
U središtu prostora nalazi se recepcija, zamišljena gotovo kao samostalni arhitektonski objekt. Keramika izraženog karaktera pretvara je u vizualnu fokalnu točku, dok je ostatak interijera namjerno ostavljen smirenijim.
– Recepciju smo promatrali kao centralni, reprezentativni element prostora, gotovo kao skulpturu. Njezina keramika ima snažan karakter, pa smo sve oko nje svjesno smirili. Upravo nam je taj odnos bio važan, postići dojam profinjenosti i određene razine luksuza, ali bez hladnoće i pretencioznosti – kaže Popović Vujović.
Posebna pažnja posvećena je rasvjeti. Umjesto da bude samo nužan funkcionalni element, indirektna rasvjeta integrirana je u stropove, zidove i namještaj. Njome se naglašavaju teksture i arhitektonske linije te se, osobito u dijelovima prostora udaljenima od prirodnog svjetla, stvara dodatna dubina.
Prostor utječe na cjelokupno iskustvo
No iza estetskih odluka nalazi se vrlo konkretna ideja: prostor u kojem čovjek čeka oftalmološki pregled ili zahvat može utjecati na način na koji doživljava cijelo iskustvo.
– Videa je nastala iz ideje da briga o vidu ne bi trebala početi tek kada se pojavi problem niti završiti nakon pregleda ili zahvata. Želimo biti mjesto kojem se pacijent i njegova obitelj vraćaju kroz različite životne faze i u kojem znaju da netko dugoročno brine o njihovu vidu. Naša filozofija zapravo je vrlo jednostavna – ne liječimo samo oči, čuvamo sve one doživljaje zbog kojih nam je dobar vid važan. Prvi pogled djeteta na školsku ploču, lice osobe koju volimo, putovanja, posao, knjigu koju čitamo ili trenutke s obitelji. Zato vrhunsku stručnost i najnapredniju tehnologiju želimo spojiti s personaliziranim, proaktivnim i prije svega ljudskim pristupom. Pacijent za nas nije broj niti jedan zahvat, nego čovjek čiji vid želimo pratiti i čuvati godinama.
Jednako smo razmišljali i o prostoru Videe. Nismo željeli demonstrativan luksuz niti klasičnu sterilnu estetiku zdravstvene ustanove, nego boutique iskustvo koje se prepoznaje u detaljima, odnosu i osjećaju da poštujemo vrijeme i potrebe svakog čovjeka koji nam dolazi. Interijer je zato fizički nastavak naše filozofije – precizan i promišljen, ali istodobno topao i nenametljiv. Želimo da već pri prvom ulasku pacijent osjeti ono što želimo graditi kroz svaki sljedeći kontakt s Videom: stručnost bez distance, izvrsnost bez pompe i odnos koji ne završava izlaskom iz ordinacije. Nakon 20 godina iskustva u industriji dobro znamo što je pacijentima važno i što čini razliku u njihovu iskustvu. Zato smo uz vrhunske kirurge i najnoviju tehnologiju željeli zatvoriti krug i osigurati da svaki segment, od prvog kontakta i prostora do liječenja i dugoročne brige, prati isti standard izvrsnosti – istiknula je Ana Kričković, ravnateljica poliklinike.
U takvom konceptu interijer prestaje biti samo kulisa.
– Kvalitetno projektiran prostor za mene uvijek mora ostvariti dijalog s ljudima koji ga koriste. Mora biti funkcionalan i estetski prepoznatljiv, ali prije svega treba stvarati osjećaj ugode i sigurnosti – zaključuje Ana Popović Vujović.
