…zato smo i ostalim sinovima napravili super sobu. Nova kutna garnitura i regali mogu pričekati, zar ne? – kaže Marijana Mikulić, pokazavši nam u devetom nastavku svog Dnevnika adaptacije, sobu svog srednjeg sina Andrije
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
Iako je naša spavaća soba divna, prostorno gledano, u procesu renovacije i preseljenja naš tinejdžer najslasnije je omastio brk te dobio samo za sebe cijelo naše predivno potkrovlje s terasom. Kuća se, naime, sastoji od više manjih etaža. Prijašnji vlasnici su u visokom prizemlju imali dnevni boravak, kuhinjicu, kupaonicu i jednu sobu, a na katu tri spavaće sobe i još jednu kupaonicu.
Naš plan je bio je okrenuti raspored, što zbog toga što je prostor na katu imao par kvadrata više od visokog prizemlja koje je te kvadrate izgubilo na stubište i ulaz u kuću, ali najviše zbog toga što je na katu bilo puno više svjetla. Činilo mi se važnije da puno svjetla imamo u dnevnom prostoru, nego u sobama.
I tako je plan bio da se pregradni zidovi kata poruše i dobije open space ogroman dnevni prostor s kuhinjom i blagovaonom, a visoko prizemlje da se pregradi i dobije se mala soba za tinejdžera, i veća soba koju bi dijelili srednji i najmlađi sin.
Potkrovlje je bilo zapravo jedan taman, mračan prostor s pušnicom, ali s velikom terasom od 20 kvadrata. I namjera je bila napraviti potpuno novi krov, urediti ga izvana i iznutra da bude siguran, otporan i maksimalno energetski učinkovit. Ali stavljanjem prozora to je postao toliko predivan prostor, i jednostavno nas je povuklo da ga uredimo do kraja i stavimo u upotrebu. I tako je tinejdžer dobio svoje carstvo.
Ali zato je srednji brat veliku sobu koju je prvotno trebao dijeliti, dobio samo za sebe! A najmlađi sin Jakov može imati za sebe pravu malu dječju sobicu o kojoj isto jedva čekam pisati, jer smo u tako malom prostoru uspjeli urediti i prostor za spavanje, prostor za igru, i prostor za čitanje. Ali sada više o sobi srednjeg sina!
Kako je slijedom okolnosti Andrija dobio sobu samo za sebe, ali ipak dosta manji prostor nego stariji brat, željeli smo urediti sve da i on ima maksimalnu udobnost i praktičnost.
Budući je spoj spavaćeg programa i svih detalja u HESPU dao tako savršen rezultat u uređenju sobe srednjoškolca, logično je bilo i za osmoškolca sve tamo uzeti. Bili smo neodlučni – da li kao i kod najstarijeg sina Ivana odabrati veliki krevet koji će biti dugotrajno rješenje, ili ipak uzeti nešto manji krevet, kako bi ostalo više prostora za igru. Ipak Andrija ima tek devet godina, a taj prostor za igru i druženje mu je još uvijek potreban.
Pala je odluka da Andrija dobiva krevet 120×200 centimetara, nešto manji nego onaj bratov, ali dovoljno velik za neki prenoćanjac. Također smo uzeli varijantu sa spremištem ispod, za posteljinu za goste, te za Andrijine poplune ljeti, kako nam ne bi zauzimali prostor u ormarima.
Ali za Andriju nam se model ZARA kakav smo uzeli Ivanu činio nekako preozbiljan, pa smo uzeli prekrasan model LETTO. Bio nam je dovoljno dječji, a opet dovoljno ozbiljan za dečka na pragu tinejdžerskih dana. U salonu su nam preporučili madrac HESPO MEMORIES, koji je oduševio i baku! Jer kada nam dođe, njoj prepustimo Andrijinu sobu, i kaže da ustaje odmorna kao leptirica!
Ukrasni jastuk u boji drugačijoj od boje kreveta, je zamišljen u boji prekrasne tapete Svemira naše najpoznatije dizajnerice tapeta. Ali trenutno tapeta čeka da otplatimo rate za razne druge stvari, pa da ju naručim. Zato, nije čudo ako vam se čini malo prazan zid Andrine sobe, tu će prvom prilikom doći tapeta Sunčevog sustava, u boji našeg ukrasnog jastuka na Andrijinom krevetu.
Za odabir svih detalja, posteljine, noćnog ormarića koji je zapravo stolić za kavu (ali se savršeno uklopio u ovu kombinaciju), opet je zadužena Boba. Ja ne znam što bih bez njene pomoći. I sve je to složila u HESPO salonu i dopunila detaljima s njihovog weba. Ona je sugerirala i da uzmemo ovaj krevet, koji možda jest privremeno rješenje za Andriju. Ali kada Andriji bude potreban čvrsti veliki krevet sa madracem koji je dobra potpora odraslima i njihovim dimenzijama i težini, ovaj krevet može naslijediti Jakov. A meni je jako važan taj moment održivosti, i što manjeg gomilanja stvari te nepotrebnog stvaranja otpada. Tako da je ovo bilo izvrsno rješenje.
Kod Jakijeve sobe smo s održivošću i reciklažom otišli još korak dalje, te smo uzeli i madrac od recikliranih materijala, ali o tome više u blogu posvećenom posebno toj maloj sobici, iz koje smo uspjeli izvući i više od maksimuma! Baš se jako veselim pokazati Vam što smo izmaštali!
