Vodimo vas u Znatiželjnu kuću na zagrebačkom Šestinskom Vijencu kojega potpisuje arhitekt Dinko Uglešić i FORVM studio
Znatiželjna kuća. Kada vas u jednom tjednu objavi Wallpaper, Archdaily, Archello i World Archi Design, znači da je projekt sjajan. Znatiželjna kuća uistinu izaziva znatiželju. O čemu je točno riječ? Kakva je to kuća?
Velika, mala, ostakljena, s bazenom, u šumi, s pogledom na grad? Sve to, odjednom. Naime, riječ je o obiteljskoj kući autora Dinka Uglešića te projektnog tima Dinko Uglešić, Ina Vlahović, Marijana Rančić iz studija FORVM koja istovremeno izgleda zaklonjeno, malo, okružena prirodom, a istovremeno i jako veliko.
Površina kuće je 400 m2 i osmišljena je kao kuća za nekoliko generacija. Centralni prostor s “klasičnom” obiteljskom kućom u kojoj je moguć svakodnevni život na jednoj etaži, ali i s dodatnim stanom, uredom… tko zna što život nosi.
Meni osobno, najveći hit u kući je dugačak bazen u kojem se uistinu može plivati, ali i predivni pogledi na šumu, vrt, biljke, grad…
Ova kuća posebna je po tome što obraslu parcelu pretvara u slojevit stambeni krajolik u kojem arhitektura, topografija i postojeće drveće zajedno oblikuju svakodnevni život. Za njezinu izgradnju nije bilo posječeno gotovo ni jedno stablo, a razlomljen volumen, polureflektirajuća stakla te fasada, učinile su ovu kuću uistinu manjom i uklopljenijom u prostor.
Evo što o ovoj kući kažu arhitekti:
– Na relativno skrovitom terenu, blago uvučenom u odnosu na glavnu prometnicu, zatečena je padina s raznovrsnom vegetacijom, po vrstama i u količini rijetkoj za urbane dijelove Zagreba, što je zadalo smjer planiranju obiteljske kuće. Iako su zatečena morfologija terena i raznovrsni projektni zadatak djelomično uvjetovali način gradnje, kuća se nastojala prikladno smjestiti u vrijedan prostor, na način da budućim stanarima omogući sve prednosti stanovanja u obiteljskoj kući, ali uz htijenje da okolna zelena površina bilježi njihovo bivanje na svoj, uvijek iznova, poetičan i raznolik način.
Potpuno ostakljeno prizemlje želi omogućiti stanaru dnevni dijalog s vanjštinom, zelenim kaskadama, voćnjacima, smrekama, borovima i cedrovima. Zauzvrat, stabla štite stanara krošnjama, od sunca i pogleda.
Kat kuće nešto se drugačije odnosi prema okolini; zapadni volumen suvereno lebdi svojim slobodnim krajevima, vizure koje dopiru kroz zadane otvore još su uvijek rječite, iako više prate prognozu, gledajući u daljinu, osluškujući… u njemu će stanar ići na počinak ili nešto raditi, čitati u sobi s pogledom na šumu.
Zadnji od tri kubusa specifičan je po svojem oblikovanju; oslonjen na tlo, dijagonalno se uzdiže i nadvisuje ostale. Za trećinu etaže viši u odnosu na glavnu kotu prizemlja, u svome prizemlju služi kao garaža za automobile, dok je na katu moguće ostvariti zasebno stanovanje u odnosu na ostatak kuće. S velikog se južnog otvora, kroz borove grane, prostire pogled na cijeli grad. U suprotnom pravcu, siluete iza krovnih prozora još jednom potvrđuju stanaru da je okružen šumom.
Izvana, kuća implicitno odaje stanara. Oko promatrača trudi se primijetiti postojanje živog bića unutar vanjske ovojnice, što je začudno mnogo teže nego što bi pretpostavila površina ugrađenog stakla. Umjesto toga, refleksivnost glatkih površina još dodatno uvlači i priziva sav taj zeleni svijet kojim je obavijena. – stoji u objašnjenju arhitekata.
No, zašto naziv Znatiželjna kuća?
Znatiželja je stvar percepcije. Da li smo mi znatiželjniji koji ju gledamo ili je kuća znatiželjna jer ima toliko puno staklenih stijena i otvora s kojima reflektira prirodu i sve što se oko nje događa? Čovjek ili priroda? Najbolje je kada su u skladu.
Puštamo vas da uživate u fotografijama studija Bosnic+Dorotic.
- Autor: FORVM / Dinko Uglešić
- Projektni tim: Dinko Uglešić, Ina Vlahović, Marijana Rančić
- Suradnici: Davor Banić, Mario Kuzmanić, Mirjana Vitlov, Marko Cindrić, Paško Giljanović, Filip Prekupec
