Makover bez rušenja. Zadatak: iskoristiti sve postojeće.

Petra Zakrajšek slovenska je arhitektica koja po mnogima radi najljepše interijere u Sloveniji. Danas vam pokazujem njezinu kuću, nedaleko od Domžala, koja je izašla u novom broju Budi.in Chica

Znate onaj trenutak kada uselite u novi stan, kupite namještaj koji vam je u salonu izgledao sjajno, sve to nadobudno i uzbuđeno dovezete doma, posložite i… niste zadovoljni. Nekako je to sve u vašoj glavi puno bolje izgledalo. Ovako je sve pomalo prazno, pusto, bez finoće, malo nedovršeno, a opet nakon svega, niste ni sigurni u vaš odabir, pa se nekako bojite napraviti idući korak jer ste jako daleko od vizije svog idealnog stana kojeg ste gledali u časopisima i koji vam je izgledao tako lako. Upravo to se dogodilo jednoj mladoj slovenskoj obitelji, koja je u malom mjestu Radomlje kod Domžala, nedalo od Ljubljane, sagradila kuću prije 6-7 godina i uselila.

Mateja Jordovič Potočnik

Kuća je bila lijepa ali pomalo pusta, i zapravo vlasnicima to nije pričinjavalo neki problem, barem ga nisu u početku bili svjesni. A onda, kako su djeca rasla i potrebe su se mijenjale, odlučili su potražiti stručnu pomoć za uređenje dviju dječjih soba.

Mateja Jordovič Potočnik

– Prva ideja bila je da napravimo prijedlog uređenja dviju dječjih soba. Trebao je osmisliti sobe koje će biti lijepe, funkcionalne, originalne te prostore koji će moći rasti s djecom i prilagođavati se njihovom odrastanju. Mi smo im to odradili s velikim zadovoljstvom i to po principu total dizajna, dakle osim organizacije prostora, izdizajnirali smo i kompletan namještaj i sve ostalo što je trebalo. Investitori su bili oduševljeni, a onda je pala ideja, da malo pofriškamo i cijelu kuću – priča Petra Zakrajšek, ugledna slovenska arhitektica i vlasnica tvrtke Gao arhitekti. Jedna od onih arhitektica koja uistinu uživa u uređenju interijera, pa i biranju onih najsitnijih detalja poput vaza s cvijećem, slika ili jastuka za svoje klijente.

Mateja Jordovič Potočnik

– Ja volim posao napraviti do kraja i najviše volim takve projekte gdje sve mogu odraditi od početka do kraja, naravno u skladu sa željama i ukusom investitora. Ali volim birati i te najsitnije detalje koje arhitekti, pogotovo muški, obično ne vole, a kako sam veliki ljubitelj umjetnosti uvijek se trudim u domove unijeti i neku suradnju s umjetnicima, nešto što će napraviti razliku i oplemeniti prostor – priča arhitektica Petra Zakrajšek koja u Sloveniji slovi kao jedna od najvećih stručnjakinja za uređenje interijera.

Mateja Jordovič Potočnik

– U mom poslu čovjek mora biti izvrstan psiholog jer nije bitno što se meni sviđa, važno je da se u mojim interijerima vlasnici osjećaju dobro i da su u njima ljudi sretni. Da je to ono što su oni zapravo oduvijek željeli, samo nisu znali kako to postići. Jer ipak, najčešće radim za poznate korisnike i zato je neizmjerno važno da ja shvartim što oni zapravo žele jer tek tada će ljudi imati prostor u kojem se oni osjećaju dobro – priča arhitektica objašnjavajući kako se funkcionalnost i kvalitetna izvedba apsolutni temelj svega te da baš zbog toga ima uigrani tim izvođača s kojima godinama surađuje.

Mateja Jordovič Potočnik

– Možete napraviti najfunkcionalniji tlocrt, smisliti sjajna rješenja, zanimljiv namještaj, odabrati odličnu opremu i sjajne detalje, no ako nemate dobrog izvođača, sav vaš trud pada u vodu. Izvedba mora biti vrhunska. Precizna, fina, pedantna, točno onakva kao što je nacrtano, onako kao što smo se dogovorili. Na meni kao arhitektu je da zastupam interese klijenta i zato želim da on dobije maksimalnu kvalitetu za svoj novac – priča Petra Zakrajšak, arhitektica koja je svoju arhitektonsku praksu počela u Japanu, pa možda od tamo ta želja za apsolutnom perfekcijom.

Mateja Jordovič Potočnik

– Netom nakon studija Arhitekture moj bivši suprug i ja otišli smo u Japan i tamo smo živjeli i radili neko vrijeme. Ja sam se zaposlila u jednom velikom arhitektonskom uredu koji je zapošljavao na stotine arhitekata i inžinjera. Da se razumijemo, nije to bio neki ekstra zanimljiv arhitektonski posao. Ti zapravo razrađuješ tuđe projekte, ali ono što me Japan naučio je toj profesionalnosti, točnosti, preciznosti, radnoj etici i hijerarhiji u poslovanju – priča arhitektica koja je nakon povrtaka iz Japana u Ljubljani otvorila svoj studio Gao arhitekti i to po prezimenu svoje najbolje prijateljice iz Japana.

Mateja Jordovič Potočnik

– Japanci su divni ljudi, puno sam od njih u životu naučila. Aziju i dan danas obožavam i rado je posjećujem – kaže Petra Zakrajšek, prisjećajući se kako joj je kao mladoj arhitektici nakon povratka bilo prilično teško.

– Ja nisam iz Ljubljane, nego iz jednog malog mjesta, tako da kao mlada arhitektica nisam imala nekih prijatelja koji bi možda od mene nešto naručili, koji bi me nekom preporučili… A u tih par godina poslije završene arhitekture nisam stažirala u Ljubljani nego sam odmah otvorila svoj ured kada sam se vratila iz Japana. Doslovno nisam poznavala nikog. Ali bila sam jako uporna. Jednostavno se nisam dala. Dugi je bio period do toga da sam došla u situaciju da radim projekte koje danas radim i koje zaista volim i na koje sam ponosna. Tako da kod mene kriza nije tako jako ni iznenadila. Ja sam oduvijek radila jako racionalno, bez razmetanja i s vrlo odgovornim načinom poslovanja i kod mene je uspon išao jako polako, ali ipak konstantno – priča arhitektica.

Mateja Jordovič Potočnik

Danas Petra ima ured u centru Ljubljane koji slavi svoj 19. rođendan i radi vrlo zanimljive projekte. Jedan od posljednjih je L’orealova beauty akademija, a dovršava i nekolicinu vrlo luksuznih stanova u jednoj od trenutno najzanimljivijih zgrada u Ljubljani. Riječ je naime, o kompleksu Situla koji su projektirali proslavljeni slovenski arhitekti Bevk i Perović.

Mateja Jordovič Potočnik

– U toj zgradi sam uređivala ogledni stan i zbog njega sam dobila jako puno upita i poslova. Vjerojatno zbog toga u Situli i uređujem četiri stana, a to su vam sve zapravo stanovi veličine obiteljskih kuća, preko 150-200 kvadrata, s velikim terasama i otvorenim prostorima – objašnjava arhitektica koju i mi sami moramo pohvaliti za izuzetnu poslovnost. Naime, u ponoć sam joj poslala upit za suradnju, u 9.01 je stigao odgovor, u 12.15 već smo odrazgovarale o svemu preko Vibera i par minuta nakon toga na mailu sam imala sve dogovorene materijale. Između ostaloga i vrlo zanimljivu animaciju koju uvijek priprema prije ugovaranja posla i detaljnog troškovnika. Vjerojatno, je i to dio tajne zašto investitori vole s njom raditi i angažiraju je za nešto što možda i nisu od početka planirali.

Mateja Jordovič Potočnik

– Da se vratimo na temu razgovora, dakle ovu kuću. Kada smo realizirali dječje sobe, investitori su bili jako zadovoljni i htjeli su da im pomognem da preuredimo i ostatak kuće. Znate, to je bio zapravo jako zahtjevan zadatak jer je u kući bilo sve novo i glupo je raditi velike građevinske, a i funkcionalne zahvate koji bi učinili razliku. Zato smo s promjenama morali biti jako pametni i domišljati, a opet racionalni. Zadržati sve postojeće što se može, a opet napraviti veliku razliku – kaže arhitektica prisjećajući se kuće koja je bila apsolutno bijela te je djelovala jako hladno, kao da se u njoj ne živi.

Mateja Jordovič Potočnik

– Unijeli smo boju u taj prostor i malo smo otvorili sve te zatvorene elemente po stanu zbog čega je kuća izgledala dosadno. Primjerice, kuhinju nismo mijenjali jer je ona bila nova, ali smo joj promijenili neke fronte, dodali policu s intarzijama za vino te stakleni zid s isprintanim ornamentom. Kuhinjski otok također smo otvorili s jednom policom u boji drva, a ta ista boja pojavljuje se i u drugim dijelovima stana i to manje više svugdje dje su rađene funkcionalne intarzije u namještaju kako bi se dobilo na dinamici, estetici te dodatnoj funkcionalnosti. U jednoj od novih niša smješten je tako televizor, u drugoj je smještena klupica, a jako tuno toga se promijenilo i s promjenom boje zida i police s kaminom u dnevnom boravku postigao se osjećaj ugode i relaksiranost – priča arhitektica dodjući kako je najveći zadatak bio kako malo otvoriti i razigrati tu bjelinu, a opet maksimalno iskoristiti sve što se moglo. Puno se postiglo i novim odabirom garniture za sjedenje, novim stolicama i foteljom, ali to koliko god se zapravo ponekad činilo banalno i nebitno, zapravo je jako važno.

Mateja Jordovič Potočnik

I zapravo, ti detalji uvijek i čine razliku i zato se u neke stanove i kuće odmah zaljubljujemo, na prvu. A domišljat custom made uzorak koji podsjeća na čipku možda djeluje kao sitnica, ali je uistinu učinio razliku.

Boba Blašković za Budi.in Chic