Arhitekturu potpisuju meni jako dragi ljudi – Suzi Švelić Škevin, Maja Kuzmanović i Dražen Banković.
Vjerojatno ste na nekom od portala vidjeli kako bi trebala izgledati nova Gornja stanica žičare na Sljemenu. Vjerojatno ste i pročitali da bi trebala postati interpretacijski centar, da bi projekt trebao krenuti ubrzo, nakon provedene javne nabave za izvođača.
No, ono što, koliko vidim, nigdje nije pisalo je, tko su arhitekti koji stoje iza tog projekta te što zapravo znači interpretacijski centar i što će on sve obuhvaćati.
Odgovore nisam trebala dugo tražiti, nego samo prošetati do drugog stola i pitati supruga, s obzirom da je on uz Suzi i Maju, sudjelovao u projektu.
– Ovaj projekt će se svidjeti ljubiteljima prirode, planinarima, biciklistima, digitalnim nomadima… Svima nama koji volimo Sljeme i koji ondje idemo na dozu rekreacije, inspiracije i detoksa – počinju priču arhitekti.
Uistinu, šuma je ljekovita.
Naime, toliko puta smo šetali šumom i upijali svu njezinu moć. Čistili pluća, oči, um, emocije… ili se samo dobro zabavljali. No, neizbježno je ne vidjeti i stare oronule zgrade na Sljemenu, prepuštene vremenu, propadanju…
Jedna od tih zgrada je bivša Gornja stanica žičare, objekt građen početkom 60-ih godina 20. stoljeća koji je služio kao gornja stanica stare sljemenske žičare, mjesto za spremanje gondola i kafić za okrijepu.
No, sa zadnjom gondolom stare sljemenske žičare objekt je napušten. Nagrizle su ga godine vlage, kiše, vjetrovi, zapuštenost.
Na sreću, Grad je odlučio da objekt dobije novu namjenu te da se vrati Zagrepčanima.
Suzi, Maja i Dražen napravili su projekt koji ne samo da Gornju stanicu vraća ljudima, nego i prirodi.
– Svi mi koji volimo Sljeme znamo po što ljudi idu tamo – po prirodu i šumu. Upravo zato intervencije na postojećem objektu su minimalne. Napravili smo samo jednu novu nadstrešnicu na južnoj strani, kako bi omogućili ugodniji boravak i užitak u pogledu. Također, s obzirom da je to prije bio industrijski prostor bez izolacije, izolirali smo ga i predvidjeli novu stolariju kako bi u prostoru bilo ugodno za boravak te kako bi se mogao koristiti za mnoge namjene – kulturne, glazbeno-scenske, edukacijske…
No, projekt smo smislili i na način da se on vraća prirodi. Naime, ideja je bila uvući šumu u objekt te posaditi biljke koje mogu uspjeti i u interijeru. Na taj način prirodi vraćamo biljke, a stvaramo inspirativno mjesto u kojem ljudi mogu uživati, odmarati, inspirirati se, educirati, ali i obaviti neke praktične stvari poput popravka bicikla – ispričala je arhitektica Suzi Švelić Škevin, objašnjavajući kako su veliku pogonsku rupu koja je nekad služila za servis i pogon žičare i gondola pretvorili u “šumu”.
– Tu rupu, iskoristili smo kao prednost i potencijal. Zatrpat će se zemljom i u nju će se posaditi stabla koja u tim uvjetima mogu uspjeti. Na taj način šumu uvlačimo u interijer te stvaramo inspirativno mjesto u interijeru i eksterijeru – objasnila je Suzi, dodajući kako je prostor zamišljen kao polivalentan prostor koji se koristi slično kao zagrebačka Lauba, dakle prostor za izložbe, predavanja, koncerte, sportska događanja, planinarski dom…
– Prostor će biti i svojevrsna suvremena interpretacija planinarskog doma te sadržavati praktične stvari koje mogu zatrebati kada ste na planini – ormariće u kojima ćete moći ostaviti svoje stvari dok uživate u prirodi, bit će prostor za servis brdskih bicikala, wc-i, prostor za okrijepu, topli zaklon, kafić s divnim pogledom na grad…
– Na jednoj simboličkoj razini kroz sadnju stabla i u interijeru, željeli smo pokazati poštovanje i brigu prema prirodi, ali i simbolu grada Zagreba, Sljemenu. Jednostavnošću i redukcijom dekorativnosti željeli smo pokazati ono što je stvarno bitno – kažu moji najdraži arhitekti.
Jedva čekamo dovršetak.
A sada vam nakon nekoliko vizualizacija zagrebačke Gornje stanice žičare, stavljam link na interpretacijski centar Kengo Kume na Mont Blanc Base Campu. Uopče ne čudi zašto su interpretacijski centri, potpuni hit u svijetu te nova generacija “planinarskih domova”.
