Vodim vas danas u jednu kuću koja se oduvijek iznajmljivala po principu – najvažnija je blizina mora. Od tada do danas mnoge stvari su se promijenile… kao i ova kuća. Piše i savjetuje arhitektica Sunčica Mastelić Ivić
Lako je kreirati interijer kada imaš neograničena sredstva, ali je pravi izazov s ograničenim budžetom napraviti „školski“ interijer za najam. S tom rečenicom započela je svoju priču arhitektica Sunčica Mastelić Ivić, arhitektica iz Zagreba koja je nedavno uredila kuću s apartmanima u Brelima, u kući koja se oduvijek iznajmljivala po principu zimmer frei. Idemo u Brela…
Sunčica divno piše, pa sam ju zamolila da vam ona umjesto mene napiše tekst o kući i usput da nekoliko važnih savjeta za preuređenje:
“Kuća stara četrdesetak godina. Brela. Pristojna jednostavna dalmatinska arhitektura kakvu smo uvijek zamišljali da bi trebala biti, kameno lice, starinski četverostrešni krov. Kuća je još davnih šezdesetih godina bila s odvojenim sobama za najam, po jednom kupaonicom za sve na katu, kuhinjom u kojoj je domaćica spremala objed za goste. Tako je nekad bilo.
Svi su bili neka vrsta obitelji, gosti i domaći, zimi su se pisala dugačka pisma, čestitali blagdani i na riječ rezervirao dolazak u idućoj godini. Uređenje svih prostora je bilo kao kod svih naših baka – orah furnirani ispucali niski kreveti, tvrdi ručno šivani madraci, noćni ormarići s vratašcima, zaobljeni drveni teški ormari, umivaonik u sobi, na zidu, nešto pločica bijelih na zidu. Ako je bilo života u tome, onda su to davali pleteni tabletići na stolićima. I slike po zidovima. Po jedna slika, uokvirena, mala, izrezana s kalendara – zalazak sunca, morska plaža, dva magarca. Visoko pod stropom slika, da na nas gleda s visina. Narančaste zavjese. Za podizanje iz depresije.
Da li je takva postava onda bila sjajna stvar, ili o tome nitko nije razmišljao („pa šta će im fini namještaj, neš ti, nisu došli gledat sobu, nego bit vani na plaži“), mislim se.
A onda su se desile neke druge stvari. Sveopća ekspanzija turističke ponude, posvuda na svijetu. Desila se prodaja preko internetskih agencija. Odjednom su postali važni i komod i boje i materijali tih privremenih domova putnika iz cijelog svijeta željnih mora i sunca. Trebalo je ponuditi malu senzaciju, ispričati zgode kroz interijer.
Počeli smo suradnju:
“Ajde reci mi, odakle krećemo, koju priču pričamo kroz interijer koji Vam radim?“
„Pa ja sam mislila da to bude didova kuća na novi način… i da pripazimo na budžet”.
„Odlično, mislim da imamo hit.“
Nije potrebno pričati o inženjerskom dijelu posla, instalacijama, izoliranjima i podlogama, nije lako ni zabavno. To smo morali napraviti.
Priča se o onome što je ispunilo inženjerski kostur. Didova kuća je morala imati sav komod hotelske sobe, a svu ležernost i svježinu mediteranskog doma uz plažu.
Priča ide o elementima oblikovanja, može poslužiti kao savjet za slične situacije.
Pod – svi podovi su opločeni gres pločicama, u boji pijeska, mat. Često se za turističku namjenu koriste gres pločice, vječne su. Uz krevet treba postaviti sa svake strane manji tepih, u ovom slučaju od pletene morske trave.
Krevet – visok, tzv. box krevet, bez vertikalnog dijela podnožja. Madrac što kvalitetniji. Uzglavlje – ploča fiksirana uza zid. Krevet izrađen u radionici, okvir tapecirani.
Ormar i komoda – kontrast jednostavnog bijelog ormara s nišom za kofer i crne komode s mjedenim „starinskim“ okovima. Iznad ormara polica, dekor uz ormar, i odlaganje suvišnih jastuka. Još uz to boja – dekor zavjesa između, jer je dobro uvijek sakriti praznu bočnu stranu ormara.
Noćni ormarići – tanki, jednostavni, samostojeći. Kome još trebaju ladice?
Svaki zid u interijeru treba tretman. Zid uz prozor nije dovoljan, treba ga obraditi s dekor zavjesom, najbolja je neutralna boja koja će povećati sobu i istaknuti ono što gledamo kroz prozor. Zavjesa se pretvorila u zid.
Zid uz TV. Mala pisaća konzola ili stolić. Stolac od poliuretana, zrnatog na dodir, kao kameni oblutak. Poliuretan kako se danas fino kaže (šta, stavila si plastični stolac?).
Smišljene dekoracije uza zid su neobične drvene kuke za vješanje odjeće. Volimo kad predmeti znače skupa i dekor i uporabu.
Kuhinja s blagovaonicom – jedna kuhinja je posložena prema staroj komodi („možemo li je zadržati u kuhinji?“ – „Može, može“ – „Ali, … ne želim ugradbeni hladnjak“
– „Ok, napravimo kuhinju odvojenu tamnim okvirom od hladnjaka.” (Opet sakrivamo bokove elemenata.)
Druga kuhinja – bijeli elementi spojeni na šarenu zidnu podlogu. Radna ploča bijeli kompakt sa crnim srcem. To je jedino crno srce koje volimo.
Kupaonice – svijetli i hladni tonovi boja, tako izgledaju veće. Bez bordura, bez ukrasa, bez tereta.
Dekori – posteljina – molim bijelo, bijelo, bijelo. Nema profesionalnije stvari stvari od bijelih plahti i ručnika. Svakako ih nadopunite dekor jastucima i velikim prekrivačem od istog materijala koji će prekriti pola kreveta do poda. Zašto? Zato. Jer izgleda luksuzno i kad to nije.
I najvažnija stvar u interijeru – rasvjeta. Unutrašnja, a i vanjska. Ona će sakriti nedostatke, a istaknuti prednosti. Kad kažemo rasvjeta, ne mislimo na oblik i tijelo, nego na svjetlo koje se rasipa. Čuvajte se plafonjera, njihovo svjetlo radi protiv vas. Rasvjeta je delikatna stvar povjerenja u projektanta. Ne može vam je dovoljno predočiti, morate vjerovati da će biti dobro. Ne mogu vam reći recept, ili reći da je više toga bolje ili manje finije. Svjetlo je čarobnjak svega.
Sve na slikama izgleda kao igra, a to nije nikad bila. Iza rezultata stoji vrijeme rada, priče, usporedbe, razmišljanja, odustajanja, teških odluka, i onih lakših, sve u timskom radu svih koji su sudjelovali.
Zašto ovo ovako i ovoliko pišem? Zato jer nema malih ili velikih projekata, svaki je bitka za sebe.”
Uživajte još malo u fotografijama Case Mare u Brelima…
