Boya ima novu “kuću”. I ljepša je nego ikad.

Dok svi dućani žele biti na što prometnijoj ulici, pored koje prolazi što više ljudi, Boya je željela potpuno suprotno. Idemo u novi dom Boya porcelaina

Od ponedjeljka smo na novoj adresi. Pisalo je to na Facebooku na stranici Boya porcelaina, jednog divnog dućana s keramikom u centru Beograda. Danas kada vidite da ljudi sele u novi prostor, pomalo vas hvata strah, sjeta, tuga. Pa zašto idu iz onog lijepog prostora? Nije valjda… I ne, nije. Boya je preselila na novu adresu u dvostruko veći prostor i izgleda bolje nego ikada.

I prostor i Bojana, vlasnica ovog čarobnog brenda koji vam se uvuče pod kožu, baš kao i ona.

LUMINA

Naime, Boyu i Bojanu znam dugo. Žena je to s čarobnim rukama i divnim srcem s kojima stvara vrlo posebne proizvode od keramike i porculana. Njezine šalice, tanjuri, posudice, zdjelice… perfekcionistički su izrađene i sve hand made pod Bojanim budnim okom i rukom. Točno onakav kakav joj je i porculan, takva je i Bojana. Savršeno nesavršen, ali ipak savršen.

Jedva čekam da vam pokažem slike, ali prije toga zovem vlasnicu Bojanu Brkić i njezinog supruga Radu Radovanovića kod kojih se ova ideja rađala jako dugo…

LUMINA

– Prošli prostor bio nam je jako drag, ali nam je u jednom trenutku postao premali. Kada smo održavali radionice, morali smo stati s proizvodnjom, a tada je i dućan jako trpio jer se sve odvijalo u tih 60-ak kvadrata. Minus je i to što smo imali najam potpisan na 5 godina, pa smo i znali da ubrzo moramo otići… – prisjeća se Bojana. A ispričala mi je još jednu anegdotu…

LUMINA

– Znaš Boba, kada smo prije 5 godina unajmljivali prostor u Zetskoj ulici, puno prijatelja se brinulo zašto uzimamo prostor s tako kratkim rokom. Ja sam tada rekla: ako u 5 godina ne napravimo posao zbog kojeg bi ljudi išli par ulica dalje, onda bolje da ne radimo taj posao i odemo raditi nešto drugo – prisjetila se Bojana, inače profesorica engleskog jezika.

I zaista ste ih stvorili. Ljudi iz cijele regije vole vaš brend i strpljivo nadopunjuju svoju kolekciju s vašim ručno rađenim komadima – mislim polunaglas.

LUMINA

– Dugo smo gledali prostore po Beogradu i htjeli smo da smo u rezidencijalnom, lijepom kvartu, blizu centra, a opet ne na prometnim ulicama i u gužvi. Maštali smo o nekoj mirnijoj ulici s drvoredima, gdje nema previše sadržaja, a gdje si ljudi žele malo uljepšati svakodnevicu. I upravo takav prostor smo i našli i to u jednoj zgradi koja se netom završavala te čiji prostor ima visinu od 5,80 metra – ispričala je Bojana, dodajući kako je prostor bio malo veći od očekivanja, no lako se čovjek navikne na bolje – smijemo se.

LUMINA

– Znaš kada živiš u malom stanu i preseliš se u veći, vrlo brzo se navikneš i onda hodaš po stanu i govoriš sam sebi: pa zaslužujemo veći prostor, baš nam je lijepo, zaslužujemo mi to. E pa točno to ti se dogodilo nama – kaže Bojana dodajući kako su prostor podijelili u tri zone – prodajni, prostor za radionice i radni atelje.

LUMINA

– Sada možemo istovremeno održavati radionicu i ne moramo zbog toga zatvarati dućan. Istovremeno možemo i raditi u našem ateljeu i ne moramo stalno sve pospremati, micati, što nam uvelike olakšava rad – kaže Bojana koja i danas svaki dan, provodi u svom ateljeu i unatoč suradnicima i dalje je angažirana oko svake šalice, tanjurića, zdjelice – od grumena gline do pakiranja u kutiju i stavljanja vrpce.

LUMINA

– Ja sam točno znala kakav želim interijer. Dugo sam ga sanjala. I zato arhitektici Milici Tasić nije bilo nimalo lako samnom, u sve sam se miješala i oko svega smo pregovarale – smije se Bojana koja kaže da je Milica je uređivala i njihov prijašnji interijer, a i inače su prijatelji pa ovo nije bio tipičan odnos arhitekt-klijent.

LUMINA

– Nama je Boya puno više od posla. Zezali smo se da radimo Boyinu kuću, ali zapravo to i jest tako. To su boje Boya brenda, ti materijali, teksture, svjetlost… S obzirom da prostor ima jako puno svjetla, njegove boje se jako mijenjaju tijekom dana, a najljepši je u suton kada dobiva neku zlatno-bakrenu nijansu… – objašnjava Bojana, zaista pričajući s tonom kakvog viđam kod ljudi kada pričaju o svom domu…

LUMINA

– Uveli smo ti neke nove rituale na poslu. Svaki dan ti kuhamo i cijeli naš tim od nas 5 sjedi i zajedno ruča, baš kao prava obitelj. Rade svaki dan kuha i brine o tome, što je jedan divan oblik teambuildinga – kaže Bojana s kojom već nakon par rečenica čovjek jako lako odluta u privatne razgovore o životu, smislu…

LUMINA

– Ne moramo se svima svidjeti. Ne moramo biti savršeni. Ne moramo stalno biti sređeni i željeti stalno nešto kupiti. Ne moramo biti veliki… Kako u životu, tako s Boya brendom. Zato vas u dućanu ne želimo nagovarati da išta kupite, nećemo vam ništa “prodavati”… Vi trebate željeti, a ne da vam mi nešto namećemo i guramo. Zato smo otišli u manju, neprometnu ulicu u koju će ljudi doći jer to žele, a ne onako usput. Želimo da dođete, upoznate nas i zaljubite se u keramiku i porculan… I zato ljudi ponekad kod nas dođu ne da bi kupili, nego da bi malo uživali u ljepoti i nekoj drugoj energiji – kaže Bojana Brkić.

LUMINA

– Čim malo situacija prođe, dolazim ti sa svojim curama na radionicu – dogovaramo se i jedva čekamo susret.

I znaš, priznat ću ti, iako sam se bojala kako ćete nakon onog starog lijepog prostora nadmašiti sami sebe, uspjeli ste… Bojana, Rade i Milica – svaka vam čast. Boya porcelain ima divnu kuću.

A sada uživajte u divim fotografijama studija Lumina.