Njezine slike “odijevaju” zidove ljubitelja dizajna, ali i luksuznih kuća za odmor i apartmana. Upoznajte istarsku umjetnicu Klaudiu Jurić
Umjetnost je, kažu, uvijek in. Mi bi voljeli da je tako. No, ono što uistinu primjećujemo je da sve više suvremenih dizajnerski uređenih interijera veliku pažnju posvećuje i umjetnosti te sve češće u dizajn interijera uključuje i umjetnička djela. Radovi Saše Šekoranje, Tea Perića, Tee Bičić, Roberte Vilić… postali su tajni sastojak svakog pomno osmišljenog interijera, kuće za odmor ili luksuznog apartmana. U posljednje vrijeme arhitekti i dizajneri sve češće biraju i još jedan potpis – Sanora. Iza potpisa Sanora stoji mlada modna dizajnerica i ljubiteljica interijera Klaudia Jurić. Klaudia je iz Pazina gdje živi i radi, a mi smo je nakratko uhvatili u jednom razgovoru.
Boba: Koja je tvoja priča? Kako si se počela baviti slikanjem?
Klaudia: Slikanje mi je uvijek bilo blisko, odmalena sam crtala i stvarala, ali život me na početku odveo u drugom smjeru. Završila sam dizajn tekstila i nakon fakulteta počela raditi u obiteljskom interijer dizajn studiju. S vremenom sam osjetila potrebu da se ponovno vratim nečemu što je meni osobnije. Tako se polako sve povezalo, iskustvo iz tekstila i rada u interijerima se pretočilo u slikarstvo koje mi je dalo veću slobodu izražavanja. Danas mi se čini da se sve to nekako prirodno spojilo u cjelinu.
Boba: Što te inspirira u tvom radu?
Klaudia: Najviše me inspiriraju unutarnji procesi i trenuci tišine, oni dani kad se nešto pomakne iznutra i kad to pokušam prenijeti u rad.
Boba: Koje teme i motive najviše voliš?
Klaudia: Volim ritam svakodnevice, detalje koje možda većina ljudi ne primijeti, teksture, boje u prostoru, interijere. Sve to mi je poticaj. Radovi su mi često osobni i dolaze postupno, kako se mijenjam i ja. Ne pokušavam ništa objašnjavati, više stvaram iz osjećaja.
Boba: A formate i tehnike?
Klaudia: Volim mijenjati formate. Veće radove planiram, radim skice i unaprijed istražujem kompoziciju i boje. Kod manjih si dopustim više slobode i igre. Tehnike su kombinirane, koristim gips i glet masu, zatim akrilne boje, a na kraju uljne pastele. Volim teksturu i slojeve, kad slika ima i nešto fizičko, ne samo vizualno.
Boba: Završila si modni dizajn u Ljubljani. Baviš li se i dalje modom? Koliko moda i slikarstvo imaju zajedničkih poveznica?
Klaudia: Da, završila sam modni dizajn ali se trenutno ne bavim modom. Iskustvo u modi i dizajnu dalo mi je temelj za materiju, teksturu i kompoziciju. S vremenom je slikarstvo postalo prirodna nadogradnja tog znanja, prostor u kojem se sve te komponente mogu susresti u intimnijem, slobodnijem obliku izražavanja. Taj prijelaz nije bio radikalan, već postupan i organski. I dalje razmišljam kroz slojeve, površine i odnose unutar cjeline samo što više ne stvaram odjeću ili interijer, već atmosferu na platnu. Taj osjećaj za formu, funkciju i prostor ostao je prisutan, ali se sada izražava na drugi način fluidniji i osobniji.
Boba: Bavila si se dizajnom interijera i prve tvoje slike nastale za specifične projekte interijera, zar ne?
Klaudia: U početku su to bile slike koje sam radila za projekte interijera kroz rad u našem obiteljskom studiju. Paralelno s tim, znala sam raditi slike i kao poklone za prijatelje, iz čiste želje da stvaram. S vremenom su ti radovi postali više od detalja u prostoru postali su prostor sami za sebe, način da izrazim ono što ne mogu izraziti riječima. Tako se polako otvorio moj vlastiti umjetnički put.
Boba: Radiš i po narudžbi? Kako to obično izgleda?
Klaudia: Radim i po narudžbi, u dogovoru s klijentom. Proces započinjem prezentacijom skica i prijedloga dimenzija, kolorita i okvira. Zajedno definiramo paletu boja, kompoziciju i stil koji će najbolje odgovarati prostoru i osobnosti naručitelja. Nakon usklađivanja svih vizualnih elemenata, započinje rad na platnu, pri čemu svaki korak ostaje vjeran dogovorenoj atmosferi, ali i otvoren umjetničkoj interpretaciji.
Boba: Kako izgleda jedan tipičan dan u tvom ateljeu?
Klaudia: Moj dan u ateljeu ima svoj ritam. Jutra uglavnom posvećujem organizaciji, rješavam mailove, narudžbe, pripremam materijale. Popodne je vrijeme kada se potpuno predam u kreativni proces. Tad sve utihne, izgubim pojam o vremenu i osjetim punu prisutnost u onome što radim.
Boba: A kako izgleda tvoja kuća, odnosno interijer iz snova? Kako bi izgledao zid u tvom idealnom dnevnom boravku?
Klaudia: Za mene je najvažnije da je kuća ili interijer autentičan da nosi nešto moje, moj pečat. Volim da prostor zrači toplinom doma, da u njemu stvarno volim boraviti i osjećam se dobro. Idealni zid u dnevnom boravku bio bi onaj na kojem slike prirodno “sjednu” i kao da su oduvijek tu bile da se uklapaju u prostor i da zajedno pričaju svoju priču. Važno mi je da slike ne budu samo dekoracija, nego da stvaraju uspomenu na taj trenutak povezivanja s prostorom i s nama.
Boba: Planiraš li prodaju na nekim pop-up marketima, u galerijama… planiraš li neke izložbe?
Klaudia: Da, u planu je pop-up izložba na jesen i suradnja sa showroomom. Volim kad izlaganje nije strogo galerijsko, nego kad postoji prilika da se radovi susretnu s ljudima u prirodnijem, svakodnevnom okruženju. Taj moment susreta je za mene jako važan… kad se ljudi mogu povezati s radom.
Boba: Koji su sve tvoji prodajni kanali? Odnosno gdje se i kako mogu naručiti tvoji radovi?
Klaudia: Najčešće preko Instagrama i web stranice, ali puno toga ide i usmenom preporukom. Volim kad ljudi dođu s pričom, kad osjetim da su se spojili s nekom slikom, to mi je važnije od same prodaje.
