Produženi vikendi uvijek su divni za bijeg u prirodu. Na vikendicu s prijateljima. Vodimo vas kod Tamare Novaković s bloga Bite my cake, u njenu viksu nadomak Karlovca, gdje nastaju njezini kolači
Tamaru ne poznajem osobno. Ali znam njen blog Bite my cake i pratim ga kada sam u potrazi za nekim brzim, lakim, provjereno dobrim receptom za kolač.
Tamarin blog upravo ovih dana slavi šest godina. Sretno ti Tamara i želim ti još puno divnih postova, recepata, suradnji…
I zato objavljujem priču o njoj i njezinoj vikendici u Karlovcu, gdje su nastali mnogi njezini recepti s bloga.
To vam je onaj tip vikendice s razglednice, onako kako mnogi zamišljaju vikendice… Upravo zbog toga neki od vas će reći, pa to je obična vikendica.
Da, je, ali je posebna, autentična. Rađena s puno ljubavi. Jako puno truda. I jako malo love. Ali puno vremena.
Ali to će vam Tamara puno bolje objasnit od mene.
– To je kuća od moje prabake, mamine bake Dore, zato i ime koje stoji na pročelju kuće – Dorina hiža. Kuća je sagrađena je cca 1920. godina, i bila je u prilično lošem stanju. Moj tata ju je sam obnonovio, nadogradio, sve sam, samouko, svojim rukama – priča Tamara s Bite my cakea kojoj je blog i dalje hobi, uz njen „pravi“ posao, pedagogice i profesorice engleskog jezika u školi.
– Moji ovdje uživaju dolaziti nakon posla, a ja najčešće vikendom. Tu svi nekako punimo baterije – kaže Tamara objasnivši da kuća ima oko 70 kvadrata, da je na gornjoj etaži soba, a na donjoj dnevni boravak i kuhinja u kojoj nastaju neki njezini slasni recepti i fotografije, snimane na starinskim daskama, s raznim vintage asesoarima.
– Smočnica mi je prepuna dasaka, papira i podloga za slikanje te raznovrsnih tanjura i bešteka, ali od svega po jedan par, za fotkanje. To sam sakupljala godinama i kupovala ne samo po trgovinama već i buvljacima, jer najljepše je pravo vintage posuđe, a najljepše blogerske „rekvizite“ donijela sam si iz Francuske, gdje sam jedno vrijeme boravila – priča Tamara, objasnivši da na slični način i njezin tata ima strast prema svom projektu, a to je ova vikendica. Stalno u njoj nešto novo izrađuje, mijenja, nadograđuje.
– Super su mi roditelji. Njih ova vikendica jako veseli. Osim tate, vrlo često i mama dobije ideju, a tata ju provede u djelo. Tako da je kuća je prepuna ručno rađenih detalja, a kad malo bolje razmislim, gotovo svaki komad namještaja ovdje je ručni rad moga tate, poput velikog hrastovog stola u blagovaoni, namještaja za kuhinju i kupaonicu, kreveta na spavaćem katu, lustera od bačve, coffee stolića od rezanih drvenih kockica itd.
Tata je osobito ponosan i na kamin u dnevnoj sobi, kojeg je sam izgradio i to prema telefonskim instruktorima jednog stručnjaka za kamine – priča Tamara. Pohvalivši tatu kako je tata izradio i ljetnu kuhinju s krušnom peći u kojoj su mama i ona ove jeseni napravile prefine ajvare i pekmeze.
– Tu radimo i naš med, rakije, pekmeze, zimnicu, sve što nas veseli. Ipak, najviše od svega veselimo se zimi kada zapadne snijeg, onda je posebno romantično. Ovih dana, trebalo bi napadati, kažu.
– A onda čekamo proljeće i naše fešte na otvorenom – zaključuje Tamara.
Evo i foto galerije…
