Dvanaest srca nakon onog vikenda kuca jače. Mirisi, okusi, boje koje ćemo uvijek pamtiti… ili priča o trodnevnoj O’snovinoj radionici u Radetićima kod dizajnera, kuhara, cvjećara, umjetnika… našeg Borisa
Možda je najbolje krenuti od kraja. Vozimo se prema Zagrebu i samo odjednom primijetim da mi niz lice teku suze. Nestvarno. Nestvarno lijepo, ponavljam. Kao komadić raja. Gotovo cijelim putem šutim… treba mi vremena da procesiram sve što sam doživjela, vidjela, čula, okusila, naučila, osjetila… na našoj O’snovinoj radionici u Istri, O’hedonistriji kod Borisa Ružića.
Borisa, naime, znam godinama i definitivno on je jedan od onih ljudi koji uvijek i u svemu nadmaši samog sebe. Tako je kada organizira vjenčanja, evente, tako je kada uređuje interijere i stvara idilične kuće za odmor…
Zato sam jako željela da Boris i O’snova (projekt kojeg radim sa svojom dragom prijateljicom Anom Horvačić Debić s bloga Mjesto za kavu) zajedno napravimo jedan divan eksperiment.
Da zajednički organiziramo jednu sasvim posebnu experience radionicu gdje će ljudi iz svih dijelova Hrvatske moći uživati u onom najboljem od Istre… u divnom ambijentu BR villa, u najfinijim istarskim vinima, maslinovom ulju, istarskom ginu, fantastičnom dizajnu, nestvarno finoj hrani… i inspirativnom Borisu Ružiću, čovjeku koji se školovao kod Ferrana Adrije u El Bulliju, radio u restoranu Valsabbion u danima njegove najveće slave, te stvorio stotine čudesa zbog kojih se Istra sve više poziocionira kao posebna art&design destinacija za odmor.
Znam da me taj čovjek uvijek u životu iznenadi i nadmaši samog sebe i sigurna sam da će opet, kako mene, tako i moju partnericu organizatoricu Anu, naše polaznike, ali i našu najdražu i najdivniju fotografkinju Maju Danicu Pečanić.
Nakon radionice 12 srca kuca jače. Naši polaznici čvrsto nas grle i šapću: hvala što ste ovo organizirale i što ste ga nagovorile… Ja samo šutim i njemu na uho šapćem, hvala ti Boris što si nam pokazao komadić svog raja.
A što se sve događalo ta tri dana u Istri?
Bujica pozitivne energije, kreativnosti, stvaralaštva, hedonizma… uživanje u hrani, piću, probranim delicijama, zabavi, smijehu, plesu… Nemate pojma koliko smo se naplesali i koliko smo svi shvatili da nam to fali u životu…
Nemate pojma koliko smo se napričali, podijelili iskustva i shvatili da smo iako smo u kuću došli kao potpuni stranci, vrlo brzo svi smo funkcionirali kao jedna divna velika obitelj…
Muškarci peru suđe, netko aranžira stol, netko pomaže Borisu oko kuhanja, netko vadi tanjure iz perilice, netko pušta na zvučnik božićne pjesme…
Svima su nam ozarena lica, sreća i zadovoljstvo mogu se škarama rezati i ponijeti komadić za dane kada usfale…
– Nevjerojatno je koliko smo svi različiti, a kako se svi dobro slažemo. Baš smo kao jedna velika obitelj – govori Mimi.
Svi se s njom slažemo i zapravo kao da smo u ova tri dana proslavili i Božić i Novu godinu i divnu nedjelju sa svojom novom obitelji… ljudima koji su tako različiti, ali svi imaju jednu istu strast – vole život i spremni su vidjeti ljepotu.
A te ljepote bilo je u obilju. Skupili smo se u petak, svatko je došao sa svojom pričom i kilometrima u nogama. Lana i njezina sestra Lena stigle su prve iz Zagreba, nedugo zatim iz Zagreba i Raba stigle su Antonia i Meridi, a iz Rapca su stigli Robi i Jasminka, divni ljudi kojima je Boris radio kuću i koji su željeli Borisa vidjeti u nekoj novoj ulozi. Posljednji su stigli Zadrani Mimi i Filip koji su taj dan u Trst sletjeli iz Palerma…
Ima li netko da je vegetarijanac? Pita Boris?
– Ma kakvi. Samo najjači gurmani koji vole sve što je fino, sočno, ukusno, lijepo, drugačije…
I upravo tako je bilo. Boris nas je razmazio sa svojom večerom u sedam slijedova… Tijekom večere naučili smo osnove molekularne gastronomije, osjećati i mirisati namirnice zatvorenim očima, kušati nova agregatna stanja, mirisati šumu i mahovinu uz tekući dušik…
Ova večera zaslužila je jednu posebnu priču i ispričat ću vam je, obećajem…
Posebnu priču zaslužila je i Lena Puhar O’Grady, divna inspirativna Puležanka koja se bavi maslinovim uljima i ima divan obiteljski brend Brist Olive – extra virgin olive oil.
Nakon Lene i edukacije o istarskim maslinovim uljima, krenuli smo u gastro avanturu. U šestosatnu radionicu kuhanja, stiliziranja hrane, jedenja, pa opet kuhanja, stiliziranja, jedenja, pijenja, plesa… i tako sve do ponoć… a i puno kasnije, kada su oko dva sata ujutro dečki ponovno odlučili da nam nešto fino pripreme.
Trenutak dok svi radimo domaće pljukance i pjevušimo klape, nitko od nas neće zaboraviti…
Nakon pljukanaca i šuga, na red je došlo filetiranje barancina i najfinija marinada koju sam probala..
Sezam, pinjole, začini… samo su neki od sastojaka ovog fantastičnog jela…
Sljedeće jelo bio je biftek, a za njega smo ponovno mi cure napravile novu dekoraciju stola…
Naime, u Radetićima teško netko može ostati imun na svu ljepotu koja ga okružuje. Kreativnost je zarazna, vidjeli smo i okusili to svi i poželjeli stvarati mala, velika čuda…
Druženje je završilo duboko u noć, a u jednom trenu navratio nam je i hvaljeni vinar Bruno Trapan koji nam je donio svoja nagrađivana vina te ispričao svoju priču o uspjehu…
Za uspjeh treba imati muda… i sreće… i odvažiti se. Ne previše komplicirati…
– Zapamtite, ako se jako trudite to će samo ispasti gore. Kada dekorirate prepustite se trenutku, i spontanosti. Nemojte previše razmišljati, što više razmišljate kreacije ispadaju gore… – govori nam Boris na jutarnjoj radionici dekoriranja.
Kako napraviti advetski vjenčić, aranžman za stol, zamotati poklon, dekoraciju… sve ću vam to ispričati što smo naučili, ali u nekom drugom, sljedećem tekstu.
I za kraj, umjesto kraja, velika fotogalerija.
I obećanje, da ću vam o ovom našem komadiću raja, još puno puta pisati…
A sada ja prestajem i prepuštam vas Maji Danici Pečanić…
