Ljudi u svojim kućama žele imati podno grijanje, solarne panele i suvremenu tehnologiju koja olakšava život. No, kako istovremeno pomiriti i tradiciju, uklopiti se u podneblje, naslijeđe? Evo jednog divnog primjera obnove kuće Ricupaglia u Toscani koju su uređivali arhitekti Valeria Presicci i Carlo Pantanella D’Ettorre
Često si tepamo da je Istra mala Toscana. Upravo zato danas vam pokazujem ovaj projekt – riječ je o suvremenoj rekonstrukciji stare seoske kuće iz 50-ih godina koju su uređivali arhitekti Valeria Presicci i Carlo Pantanella D’Ettorre iz arhitektonskog studija PPDA Presicci + Pantanella D’Ettorre Architetti. Kući koja divno sjedinjuje toskansku tradiciju i suvremenost te koja je hit na inozemnim portalima za arhitekturu i dizajn.
Ova kuća izvorno je bila tipična ruralna kuća od 200-tinjak kvadrata. Gore na katu su živjeli vlasnici, a dolje u prizemlju imali su štale i stolu.
Zbog takve podjele, prije renovacije kuća nije imala unutarnju vezu između etaža, nego se na stambeni prostor na katu ulazilo s vanjskim stubištem.
– Projektom je sačuvan izvorni tlocrt i glavni konstruktivni elementi, poput zidova od sedre i kamena. Vanjsko stubište reinterpretirano je kao skulpturalni kameni zid, koji je oblikom i materijalnošću postao poput druge fasade.
U prizemlju je prethodno fragmentirani prostor preoblikovan tako da su veliki otvori u unutarnjim zidovima omogućili izravne veze među prostorijama. Cilj dizajna bio je stvoriti „kuću u pokretu“, prohodnu iz svih smjerova, bez prekida, s pogledom od 360 stupnjeva, kako prema unutra, tako i prema van.
Kamenje je očišćeno od stare žbuke i vraćeno u prvobitno stanje, dok su dijelovi izvorne podne obloge od uklesanih terakota cigli iz štala spašeni i ponovno iskorišteni na zidovima blagovaonice i spavaće sobe na katu. To je potaknulo odabir terakote i betona kao glavnih materijala kuće.
Unutarnji prolazi i neke vodoravne površine obložene su nijansom ‘ružičaste’. Zid od ciglenog rastera, karakterističan za toskansku ruralnu arhitekturu, korišten je kao pregrada između stubišta, odnosno sada novog betonskog elementa unutar kuće, te dnevnog boravka.
Izvorni mali prozori, osmišljeni s funkcionalnošću poljoprivrednog rada na umu, prošireni su kako bi otvorili nove poglede na okolne vinograde i unijeli više prirodnog svjetla u interijer. Rezultat je transformacija iz generične, shematske strukture u fluidnu i organsku arhitekturu koja uspostavlja otvoreniji i održiviji odnos s krajolikom.
Zadovoljavanje osnovnih potreba postalo je i prilika za integraciju suvremenih i održivih tehničkih rješenja, uključujući podno grijanje, izolaciju vanjskih zidova, ventilirani drveni krov i sustav solarnih panela – objasnili su arhitekti iz studija PPDA Presicci + Pantanella D’Ettorre Architetti, objasnivši kako ovaj projekt pokazuje da se tradicija i suvremene tehnologije mogu integrirati u cjelinu. Arhitektura ne mora birati između naslijeđa i suvremenosti. Umjesto toga, ona može koreografirati smislen susret između njih, sidreći budućnost u iskrenosti prošlosti, objašnjavaju autori.
Više o projektu možete saznati na stranici bigsee.eu. Evo i fotografija koje potpisuje fotograf Lorenzo Zandri.
