Rekonstrukcije su uvijek izazov, a posebice kada se radi o kulturnom spomeniku od posebne važnosti. Vodimo vas u mlin iz 16. stoljeća kojega je restaurirala arhitektica Agnès Blanch i Estudio Vilablanch
Volimo projekte koji u imaju zanimljivu priču, a posebno su nam dragi oni koji spajaju tradiciju i suvremenost. Danas vam pokazujemo jedan takav projekt koji je osvojio nagradu Grand Prix Big See u kategoriji arhitekture. Riječ je o mlinu iz 16. stoljeća koji je nekoć bio tvornica papira, a potom i tvornica ulja, a danas je obiteljska kuća prilagođena životu u 21. stoljeću.
Arhitekturu potpisuje arhitektica Agnès Blanch i Estudio Vilablanch koji je obavio kompleksnu rekonstrukciju koja je trajala oko tri godine.
Projekt je bio iznimno složen i zahtijevao je blisku suradnju s konzervatorima jer zgrada ima status Kulturnog dobro od lokalnog značaja. Estudio Vilablanch suočio se s izazovom očuvanja i obnove katalogiziranih elemenata koji su činili projekt, a koji se sastojao od dviju građevina iz različitih razdoblja. Prva građevina sagrađena je u 16. stoljeću i u njoj se nalazio nalazio hidraulični mlin (isprva korišten za proizvodnju papira, a kasnije za ulje) te obiteljska rezidencija radnika u mlinu. U 19. stoljeću bio je podignut osmerokutni toranj u mudeharskom španjolskom stilu koji je služio za opskrbu mlina vodom. Zgrada je također imala dvije velike terase i zelenu površinu koja je omogućavala pristup parceli.
Zadatak arhitekata bio je te stare industrijske građevine pretvoriti u obiteljsku kuću namijenjenu suvremenom stanovanju.
– Razumijevanje prošlosti projekta bilo je ključno za provedbu restauracije s poštovanjem, koja se skladno uklopila u lokalni krajolik. Stoga smo, prije početka radova, proveli detaljno istraživanje i izvana očuvali postojeću arhitekturu. Unutrašnjost je obnovljena vraćanjem izvornim elementima, a volumen zgrade proširen je ukopavanjem starog vodenog kanala mlina. Nakon više od tri godine rada, naš je studio ostvario i još jedan veliki izazov: unutarnje povezivanje svih građevina, budući da u izvornom mlinu nije postojao izravan pristup tornju iznutra. Kako projekt nije dopuštao nikakvo povećanje ili nadogradnju vanjskih volumena, svako proširenje i povezivanje moralo se izvesti unutar same strukture. Iskopan je vertikalni tunel i mali horizontalni prolaz, prateći stari vodeni kanal kojim je nekoć tekla voda, kako bi se povezale sve zgrade. U ovaj tunel ugrađeno je veliko spiralno stubište koje danas povezuje cijelu građevinu, omogućujući izravan pristup tornju – objasnili su arhitekti iz studija Estudio Vilablanch.
Prizemlje je projektirano kao mali samodostatan apartman s obzirom da je namijenjen osobama smanjene pokretljivosti. U prizemlju, u nekadašnjoj prostoriji ta mljevenje, je spavaća soba te mala kuhinja i dnevni boravak.
Prvi kat namijenjen je prostoru za spavanje. Sastoji se od 2 spavaće sobe i kupaonica. U potkrovlju se nalazi višenamjenska soba.
Najatraktivniji pogled ima naravno toranj, unutar njega integrirana je prostrana kuhinja povezana s dnevnim boravkom, smještenim u nekadašnjem vidikovcu s prekrasnim pogledom na selo.
– Zahvaljujući ovom rasporedu uspjeli smo oblikovati dom koji pruža sve udobnosti kuće 21. stoljeća. Obnova je provedena s naglaskom na smanjenje ekološkog otiska, koristeći isključivo 100 % ručne tehnike (bez uporabe strojeva) i prirodne materijale. Osim toga, cilj nam je bio maksimalno iskoristiti prirodne resurse kroz rješenja poput solarnih panela za energetsku samodostatnost, korištenjem podzemnih voda za kućanstvo i regulaciju temperature kroz grijanje i hlađenje – objasnili su arhitekti.
Puštamo vas da uživate u ovom projektu i fotografijama koje potpisuje Eugeni Pons. Više o projektu možete pročitati na bigsee.eu
