Kako ju čistiš? Šalim se! Pričale smo i o drugim stvarima. Intervju s Marijanom o našoj istoj kuhinji iz Meblo Trade
Njezina kuhinja potpuna je zvijezda na društvenim mrežama. Kada god objavi neku sliku iz kuhinje uz brojne komplimente uslijede i brojna pitanja. I upravo zbog toga Marijana i ja dogovorile smo se da popričamo malo o kuhinji – posebice zbog toga što smo obje potpuno neovisno jedna o drugoj izabrale isti model u istoj trgovini.
Boba: Predivna ti je kuhinja, znam točno model i proizvođača. Sphera iz Meblo Tradea, jel’ tako? Kako si se odlučila za baš taj izgled, oblik i model? Je li bilo nekih dilema?
Marijana: Moje zadnje tri kuhinje bile su bijele i to visokog sjaja. Sve što sam htjela jest maknuti se od te bjeline. Iako i dalje volim svijetle kuhinje, željela sam unijeti neku promjenu u svoj interijer. Do konačnog rješenja sam došla u suradnji s divnom ekipom iz Meblo Tradea koja mi je u njihovoj ponudi pronašla točno onakvu kakvu sam zamišljala. Htjela sam da je moderna, a opet da ima toplinu, a to smo postigli s kuhinjom s utorima koji ujedno služe kao ručke.
Boba: Što ti je kod kuhinje važno?
Marijana: Važno mi je da kuhinja diše, da je većina stvari pospremljena iza zatvorenih vrata, da mi je jednostavna za čišćenje, a opet da nije sterilna. Nakon nekoliko mjeseci rada i života u njoj, mislim da sam dobro izbalansirala.
Boba: Vrlo je specifična i boja tvoje kuhinje. Koje materijale si izabrala i zašto?
Marijana: Stan nam je okružen predivnom šumom i prirodom, pa mi je želja bila pratiti eksterijer i prenijeti ga u svoj dom. Zelena boja mi se prirodno nametnula. S obzirom na to da ne volim baš jarke boje (osim u detaljima) jer brzo dosade, odlučila sam se za onu s minimalnom saturacijom.
Boba: Kuhinja u sebi ima špajzu koja je napravljena kao dio kuhinje, odnosno “skriveni ormar”?
Marijana: Špajzu sam htjela od početka. I napravili smo je još prije nego je kuhinja došla na red, ali je izvedena od knaufa. Kad smo završili kuhinju, taj ‘priljepak’ od knaufa jednostavno nije zadovoljavao moje estetske standarde. Ispočetka sam namjeravala zid obojiti u boju fronti, ali sam htjela da izgleda kao zidni ormar te da je dio kuhinje pa smo taj knauf ‘obukli’ u medijapan s utorima kao kod fronti. Prezadovoljna sam rezultatom! Bio je to poprilično zahtjevan zadatak, ali, srećom, u Meblo Tredeu me nisu odgovorili od nauma. Mislim da je i njima bilo izazovno. Ostava zauzima jako malo mjesta i vrlo je funkcionalna. U nju mi stanu svi kućni i kuhinjski aparati te još štošta.
Boba: Vrlo posebna je i mramorna polica iz jednog komada. Daj mi molim te ispričaj anegdote oko toga? Kako ste to izradili?
Marijana: Zbog kosina i potkrovlja duž gotovo cijele kuhinje nisam mogla imati gornje elemente pa sam po Pinterestu tražila rješenje za policu. Najviše mi se svidjelo kako je policu izvela jedna njujorška dizajnerica interijera, ali nažalost nisam u startu pripremila zidove i kuhinju na tu težinu police pa sam morala odustati nakon što su mi objasnili da je to nemoguće izvesti kod nas. Sigurno mi je deset ljudi reklo da ‘nije ovo Amerika’ (smijeh). Zamalo sam stavila police od iverala, ali mi je očito ipak bila suđena ova od laminama. U Elgradu sam pronašla ploču kakvu želim, a oni imaju svoje kooperante, tvrtku Tavela iz Rijeke koja već godinama izvodi tako zahtjevne police i radne ploče. Dobro smo se namučili, prvo je bravar montirao čeličnu konstrukciju pa je stolar stavio iveral, a tek onda je na red došao mramorni laminam… Šest ljudi je nosilo policu i montiralo je. I vrijedi svakog truda. Finalni touch dali su zlatni Alveus sudoper i slavina.
Boba: U kuhinji je jako važno i to što je unutra i kako je organizirana…
Marijana: Špajza mi je ‘tri u jedan’, ostava, bar i smočnica. Police idu do vrha, a kako je to najviši dio stana, stvarno mi unutra stane sve, od igle do lokomotive.
Boba: Što ti je kod aparata bilo najvažnije?
Marijana: Uporno sam odbijala indukciju zavaravajući se da ‘pravi kuhari kuhaju na živoj vatri’, ali otkad imam indukciju, više se bavim kuhanjem, a manje čišćenjem. O brzini pripreme hrane da i ne govorim. Drago mi je što sam odustala od plina, a pun pogodak je i napa integrirana u kuhinjsku ploču.
Boba: Tvoja kuhinja je i mjesto druženja…
Marijana: Naravno! Cijela ova ‘operacija’ bila bi besmislena bez konačnog rezultata, u mom domu se uvijek sve vrtilo oko kužine, a tu ljubav prenosim i na svoje kćeri. U cijelom sam procesu itekako vodila računa o tome da kuhinja treba zadovoljavati sve naše potrebe, a one, dakako, nisu samo kulinarske. Još mi je u djetinjstvu nekako usađeno da je kuhinja srce svakog doma.
Boba: Manje je poznato da si ti i dizajnerica interijera, što bi ti kao dizajnerica i žena koja puno kuha savjetovala našim čitateljima? Kako si isplanirati i osmisliti savršenu kuhinju?
Marijana: Nemamo svi iste afinitete, ali izuzetno je važno da je kuhinja funkcionalna i da je iskorišten svaki centimetar prostora. Izvlačni elementi, izvlačna slavina bez koje više ne mogu zamisliti pranje lonaca ili pleha, ladica za kruh i pekarske proizvode, radna površina koja je jednostavna za čišćenje, još ako, poput mene, volite stvari iza zatvorenih vrata, to je to. I naravno, preporučujem indukcijsku ploču u koju sam se očito zaljubila. Ja nemam gornje elemente pa sam se dosjetila ovog ormara koji je izuzetno funkcionalan. U starom stanu sam imala manju kuhinju, ali sam zato imala skrivene ladice i u coklu, gdje sam dobila dodatni prostor za odlaganje. I u manjoj kuhinji se stvari mogu savršeno posložiti. Tek kad sam malo dublje ušla u svijet dizajna interijera spoznala sam kakva nevjerojatna rješenja se mogu izvesti u prostoru. Isto tako, ja bih recimo za svoj splitski stan odabrala drugu boju kuhinje koja više odgovara mediteranskom ambijentu… Ne paše jednako ista kuhinja u novogradnji i građanskom stanu… Na koncu, važnije od praćenja trendova u dizajnu je da se vi dobro osjećate u njoj i da je po vašoj mjeri.
Boba: Zbog tvog posla pretpostavljam da ti je važno da je kuhinja i fotogenična. Što si primijetila – kakve kuhinje su fotogenične, a kakve ne?
Marijana: Najljepše ispadaju mat kuhinje ili kuhinje s teksturom, po mogućnosti da fronte nisu potpuno ravne već da imaju neke utore ili ukrasne lajsne. Osim toga, barem jedan dio kuhinje trebao bi biti otvoren, da nije potpuno ‘opkoljena’ zatvorenim ormarima. Za fotografije su najproblematičnije kuhinje visokog sjaja i minimalistički uređene. Kuhinja mora pričati priču, odražavati osobnost i ne smije biti sterilna.
Boba: Otkrila si mi sjajan trik oko čišćenja medijapan površina s krpicama koje sam i ja s oduševljenjem počela koristiti. Imaš li još neke trikove za lakše čišćenje i održavanje površina? Jel’ ti to uopće važno kod odabira?
Marijana: Tamnije mat kuhinje nisu baš jednostavne za čišćenje, ali sam pronašla te krpice koje se samo namoče vodom i svi otisci odlaze u trenu. Samo prebrišem površine, od fronti do radne ploče i stola bez ikakvih sredstava za čišćenje. Imam trik i za prozore, u vodu stavim malčice omekšivača za odjeću i prozori blistaju, čiste se nikad lakše. Ništa ne otapa kamenac kao ocat, a drvene površine (od punog drva) s vremena na vrijeme nauljim lanenim uljem kad se drvo izgrebe pa čak i zaprlja. Genijalna stvar je i daska koja se zakači na sudoper pa sve mrvice kad režeš upadaju unutra ili cjedilo koje se na isti način kao i daska stavi na sudoper, a makne kad ti više ne treba. Nisam otkrila ništa spektakularno, ali meni ove sitnice olakšavaju i kuhanje i pospremanje.
Boba: I za kraj, da ponovno biraš, bi li nešto mijenjala?
Marijana: Možda ne bih svoje divne Mopar parkete prekidala pločicama u kuhinji, ljepše bi bilo da je cijeli pod obložen parketima, ali svakako je ovo bolje rješenje za održavanje…
