Može li kvaka na vratima promijeniti dojam prostora? Može li unijeti profinjenost, eleganciju, karakter? Kako birati kvaku: prema vratima, interijeru, eksterijeru, trendovima? Popričali smo s Mirelom Čorić, vlasnicom Hore, tvrtke koja je među arhitektima sinonim za dizajnerske kvake i malo drugačije detalje
Detalji čine razliku. I često počinju već prvim dojmom. Kada je dom u pitanju, na samom ulazu, dodirom o kvaku. No, najčešća greška je da se kvaka bira posljednja, kada je budžet potrošen, a mi već umorni od silnih odabira. No, kvaka je predmet koji ćete dodirnuti desetke puta dnevno.
Može li kvaka na vratima promijeniti dojam prostora i u dom unijeti karakter, profinjenost, stil? Kako birati kvaku: prema vratima, interijeru, eksterijeru, trendovima? Kakvu kvaku odabrati za stan u novogradnji u Zagrebu? Kakvu na moru, kakvu za kamenu kućicu? Kako odabrati kvaku koja će već na prvi pogled pokazati karakter i bezvremensku eleganciju? Popričali smo s Mirelom Čorić, vlasnicom Hore, tvrtke koja je među arhitektima sinonim za dizajnerske kvake, ručke, okove… Mirelu smo posjetili u Hori, u njihovom dvoetažnom showroomu u zagrebačkoj Novoj Vesi.
Boba: Uvijek se iznenadim koliko je zapravo velik ovaj vaš showroom i koliko je širok izbor, posebice na donjem katu. Koja je vaša priča? Kako je i kada nastala Hora?
Mirela: Hora je obiteljska tvrtka koju su osnovali moji roditelji. Tijekom 90-ih, kao inženjeri građevine i arhitekture, u ratnim su se godinama susreli sa značajnim smanjenjem posla. Tražeći dodatni poslovni smjer, prepoznali su nešto čega je tada na našem tržištu nedostajalo – kvalitetan arhitektonski okov. Počeli su s uvozom kvaka iz Italije, a kroz godine su paralelno razvijali maloprodaju i građevinski segment poslovanja.
Kada sam nakon završenog fakulteta došla u tvrtku, moj prvi cilj bio je jasnije definirati smjer u kojem želimo ići. Fokusirala sam se na razvoj maloprodaje, ali posebno na stvaranje veleprodaje, koja do tada praktički nije postojala. Željela sam da Hora prestane biti samo mjesto na kojem se kupuje kvaka i postane prepoznatljivo ime u arhitektonskom okovu – partner arhitektima, dizajnerima interijera i investitorima.
Danas nam je cilj biti u samom vrhu tog segmenta na hrvatskom tržištu, kako kvalitetom proizvoda tako i izborom dizajna. Posebno mi je važno da u ponudi imamo proizvode iza kojih stoji ozbiljan autorski dizajn i suradnja s nekima od najznačajnijih imena svjetske arhitekture i dizajna.
Boba: Koje sve brendove zastupate?
Mirela: Surađujemo s više od deset renomiranih proizvođača, među kojima bih posebno izdvojila Colombo Design, DnD, Olivari, Verum Italy i Griffwerk. Najveći dio našeg portfelja dolazi iz Italije i Njemačke, zemalja s vrlo snažnom tradicijom industrijskog dizajna, arhitekture i proizvodnje arhitektonskog okova.
Naš je fokus na srednjem, višem i premium segmentu. Ono što mi je posebno važno jest da kod velikog dijela našeg portfelja ne govorimo samo o kvalitetnom proizvodu, nego o autorskom dizajnu.
Neke od tih kvaka projektirali su arhitekti i dizajneri koji su oblikovali suvremenu arhitekturu na svjetskoj razini. Primjerice, Olivari je kroz svoju povijest surađivao s imenima poput Zahe Hadid, Rema Koolhaasa, Jean Nouvela, Toya Ita, Shigerua Bana, Daniela Libeskinda, Patricia Urquiole i Antonija Citterija. DnD također intenzivno surađuje s arhitektima i studijima poput BIG – Bjarke Ingels Group, Stefano Boeri Architetti, Alfonsa Femije i Cina Zucchija.
Zbog toga kvaku ne gledamo samo kao tehnički element vrata. Ona je vrlo mali predmet, ali iza nje može stajati ista razina promišljanja forme, proporcija, materijala i ergonomije kao iza puno većeg arhitektonskog elementa.
Boba: Kako bi ih razvrstala po kategorijama: premium, srednja klasa, basic?
Mirela: Imamo cijeli raspon – od vrlo jednostavnih i cjenovno pristupačnih modela kod kojih je naglasak prvenstveno na funkciji i kvaliteti, preko dizajnerski zanimljivijih modela srednjeg i višeg segmenta, pa sve do premium kvaka koje na vratima gotovo izgledaju poput malih skulptura.
Mislim da je upravo to važno jer dobra kvaka ne mora nužno biti najskuplja. Za svaki projekt treba pronaći pravi omjer dizajna, kvalitete i budžeta. Nekome je potrebna jednostavna, nenametljiva kvaka koja će trajati godinama, dok je kod drugog projekta upravo kvaka detalj kojim arhitekt želi napraviti razliku.
U najvišem segmentu često više ni ne govorimo samo o cijeni ili funkciji. Tu kupujete i autorski dizajn – predmet iza kojeg stoji prepoznatljiv arhitektonski rukopis.
Boba: Koje brendove najviše vole arhitekti i zašto?
Mirela: U projektima arhitekata vrlo su zastupljeni DnD i Colombo Design jer imaju iznimno širok raspon modela, dizajna i završnih obrada te se mogu uklopiti u vrlo različite tipove projekata.
Olivari je ipak posebna kategorija i definitivno pripada dizajnerskom high-endu. Kod njih se možda najbolje vidi koliko kvaka može biti ozbiljan dizajnerski predmet. Njihovu kolekciju potpisuju neki od najvažnijih arhitekata i dizajnera posljednjih nekoliko desetljeća – od Zahe Hadid i Rema Koolhaasa do Jean Nouvela, Toya Ita, Shigerua Bana, Patricia Urquiole i Antonija Citterija.
Arhitekti se ponekad šale da znaju da su „uspjeli“ kada dobiju investitora koji želi Olivari u cijelom stanu. I mislim da ta šala dosta dobro opisuje poziciju brenda. Nije stvar samo u cijeni. Postoji određena vrijednost u tome da imate predmet koji je projektirao arhitekt čiji rad poznajete i čiji je dizajnerski jezik prepoznatljiv i na puno većoj skali.
Kod DnD-a mi je jako zanimljiv njihov pristup koji nazivaju „Architecture for hands“ – ideja da se arhitekte koji inače projektiraju zgrade i prostore pozove da svoj način razmišljanja prenesu na predmet koji držimo u ruci svaki dan.
Posljednjih godina primjećujemo i sve veći interes za potpuno minimalistička rješenja, posebno kvake bez klasične rozete. Tu bih izdvojila Verum Italy i njihov patentirani sustav. Ideja je ukloniti sve što vizualno nije potrebno – ukloniti vizualnu buku – tako da na vratima ostaje samo kvaka.
Boba: Iz tvog iskustva, koliko dobra kvaka može popraviti ili pokvariti dojam finoće u interijeru?
Mirela: Jako puno. Ja kvaku često doživljavam kao nakit na vratima. Možete imati prekrasna i skupa vrata, ali pogrešna kvaka može im potpuno oduzeti dojam finoće i elegancije. Isto tako, relativno jednostavna vrata mogu izgledati puno bogatije kada na njih stavite kvalitetnu, dobro odabranu kvaku.
Posebno se vidi kada se završna obrada kvake „sudara“ s ostalom metalnom galanterijom u prostoru. Ako imate pažljivo projektiran interijer, a kvaka izgleda kao da je odabrana slučajno, oko to možda neće odmah svjesno registrirati, ali cjelina jednostavno neće djelovati jednako skladno.
Kod vrhunskog dizajna često nema ničega spektakularnog na prvi pogled. Tek kada kvaku uzmete u ruku ili pogledate proporcije i način na koji izlazi iz površine vrata, shvatite koliko je detalj zapravo promišljen. Upravo tu se vidi razlika između kvake koja je samo funkcionalna i kvake koja je dizajnirana.
Boba: Kako odabrati pravu kvaku? Postoje li neka univerzalna pravila po pitanju boja, materijala, kontrasta?
Mirela: Ne vjerujem pretjerano u stroga pravila. Prvo i najvažnije je da se kvaka korisniku sviđa. To nije komad namještaja koji ćete za dvije godine jednostavno zamijeniti – kvaka je predmet koji svakodnevno koristite i koji uglavnom ostaje na vratima sve dok ne mijenjate sama vrata.
Naravno, gledamo boju i dizajn vrata, podove, rasvjetu, slavine, prekidače i ostale metalne detalje, ali ne mora sve nužno biti identične boje. Ponekad je upravo kontrolirani kontrast ono što interijeru daje karakter.
Kod ozbiljnije projektiranog interijera gledamo i puno više od same boje – arhitekturu vrata, njihove proporcije, materijal, debljinu, dovratnike i odnos prema zidu. Bitno je da postoji logika koja povezuje elemente i da ništa ne izgleda kao slučajan dodatak.
Boba: Je li važan faktor okolni interijer, podneblje, arhitektura samog objekta? Što sve utječe na stvaranje sklada?
Mirela: Apsolutno. Kvaku nikada ne bih promatrala izdvojeno od vrata i prostora. Ista kvaka neće jednako funkcionirati u minimalističkoj novogradnji, građanskom stanu u centru Zagreba i kamenoj kući na moru.
Gledamo arhitekturu objekta, stil vrata, njihove proporcije i boju, ali i materijale koji se ponavljaju kroz interijer. Važan je čak i karakter prostora. Negdje želimo da kvaka gotovo nestane, a negdje želimo upravo suprotno – da bude detalj koji ćete primijetiti.
Boba: Što se tebi čini u praksi – što najbolje izgleda kod modernih, uobičajenih bijelih vrata?
Mirela: Kod bijelih vrata imamo veliku slobodu jer su ona zapravo neutralna podloga. Kvaku najčešće povezujemo s ostalom metalnom galanterijom koju korisnik ima u prostoru.
Posljednjih godina jako su tražene crne kvake na bijelim vratima jer se crna često ponavlja na rasvjeti, prekidačima, slavinama ili detaljima namještaja. Kontrast je čist i grafički i jako dobro funkcionira u modernim interijerima.
Ako želimo mirniji i bezvremenskiji rezultat, brušeni metalni tonovi odličan su izbor. Ako želimo malo više sofisticiranosti, danas postoje prekrasne toplije završne obrade – različite vrste bronce, champagne i slični tonovi – kojima se bijelim vratima može dati potpuno drugačiji karakter.
Boba: A što ako želimo biti malo posebniji, više u trendu?
Mirela: Tada bih se prvo igrala završnom obradom, a tek onda neobičnim oblikom. Trenutno su mi posebno zanimljivi topli metalni tonovi, tamne bronce i sofisticirane mat obrade.
Drugi smjer koji jako volim jest ekstremni minimalizam – kvaka bez rozete, skriveni elementi i vrata koja djeluju što čišće.
Mislim da se i sam pojam luksuza u interijerima mijenja. Luksuz sve manje znači „dodati još nešto“, a sve više maknuti ono što nije potrebno i ostaviti nekoliko stvarno kvalitetnih, promišljenih detalja.
Boba: Idemo konkretno s modelima, što bi ti savjetovala, primjerice, za moderni interijer – stan u novogradnji u Zagrebu?
Za takav bih interijer vrlo rado odabrala DnD (IN)finito, model koji potpisuje arhitekt Alfonso Femia.
Kod njega mi je posebno zanimljivo što je klasična rozeta svedena gotovo na minimum, tako da se kvaka doživljava kao vrlo čista linija koja izlazi iz vrata. To mi je odličan primjer kvake za modernu novogradnju jer je dovoljno posebna da je primijetite, ali nije nametljiva.
Ako imamo ravna vrata, skrivene dovratnike, neutralne tonove i jednostavne linije, takva kvaka jako lijepo nastavlja arhitekturu prostora.
Boju bih ponovno vezala uz ostatak interijera. Ako su rasvjeta, slavine i prekidači crni, crna može jako lijepo zaokružiti priču. Ako je interijer topliji, s drvom, bež i zemljanim tonovima, radije bih išla prema brončanoj ili nekoj drugoj toploj metalnoj obradi.
Boba: A što za stari građanski stan sa starinskim drvenim vratima s ukladama?
Mirela: Tu bih odabrala Colombo Design Ida.
Kod građanskog stana bila bih oprezna s pretjerano modernom kvakom. Stara drvena vrata s ukladama već imaju karakter i mislim da ga treba poštovati, čak i kada je ostatak interijera vrlo suvremen.
Ida mi je zanimljiva jer nije povijesna replika, ali ima dovoljno elegancije i topline da jako lijepo funkcionira na takvim vratima. Posebno bih gledala toplije završne obrade poput antique brass, antique bronze ili umber bronze.
Ne bih pokušavala napraviti da sve izgleda staro. Puno mi je zanimljivije sačuvati originalna ili restaurirana vrata, a onda ih kvalitetnim suvremenim detaljem povezati s ostatkom interijera. Cilj bi mi bio spojiti povijest prostora sa suvremenim životom.
Boba: Kakva vrata i kvake bi ti birala za kuću na moru?
Mirela: Za suvremenu kuću na moru moj bi izbor bio Olivari Aqua, model iz 2025. koji potpisuju Matteo i Renzo Piano.
To mi je jedan od onih proizvoda kod kojih se jako lijepo vidi što znači kada predmet projektira arhitekt. Staklo je glavni protagonist kvake, dok je metal vizualno sveden gotovo samo na konstrukcijsku potporu. Rezultat je vrlo lagan i transparentan predmet.
Za more mi je taj model gotovo intuitivan izbor. Ima lakoću, transparentnost i odnos sa svjetlom koji me asocira na vodu, a pritom uopće ne ide u očekivanu „morsku“ estetiku. Na velikim, čistim vratima u toploj bijeloj nijansi ili uz prirodno drvo može izgledati stvarno posebno.
To je dobar primjer onoga što volim kod autorskog dizajna – ne morate nužno znati tko je predmet dizajnirao da biste osjetili da je iza njega postojala ideja.
Naravno, kod kuće na moru, osim estetike, uvijek treba provjeriti tehničku prikladnost konkretne završne obrade s obzirom na vlagu, sol i izloženost.
Boba: A tradicionalnu kamenu kućicu?
Mirela: Kod tradicionalne kamene kuće moj bi izbor bio Colombo Design Roboquattro.
Tu ne bih pokušavala konkurirati samoj arhitekturi. Kamen, drvo i postojeći materijali već imaju dovoljno karaktera, zato bih odabrala vrlo jednostavnu i geometrijski čistu kvaku.
Upravo mi je zanimljivo što Roboquattro ne pokušava imitirati rustikalni stil. U tamnijoj ili toploj metalnoj obradi može napraviti jako lijep kontrast s tradicionalnim materijalima.
Volim kada se u takvom prostoru vidi da je nešto novo, ali se ne osjeća kao strano tijelo. Ne mora sve izgledati starinski da bi bilo u skladu s tradicijom. Dapače, spoj tradicionalne arhitekture i vrlo čistog suvremenog detalja često mi izgleda puno sofisticiranije.
Boba: Što je kod odabira kvake važno? U čemu ljudi znaju griješiti?
Mirela: Najčešća je pogreška da se kvaka bira posljednja, kada je praktički cijeli interijer već definiran i budžet potrošen. A upravo je to predmet koji ćete u stanu dodirnuti desetke puta dnevno.
Osim izgleda, treba obratiti pozornost na kvalitetu mehanizma, ergonomiju, završnu obradu i namjenu prostora. Kvaka mora dobro ležati u ruci i nakon godina korištenja funkcionirati jednako dobro kao prvog dana.
Druga pogreška je promatrati je samu za sebe. Kvaka koja prekrasno izgleda na uzorku ne mora nužno biti najbolja kvaka za određena vrata. Uvijek je treba zamisliti kao dio cjeline.
Boba: Koja je tvoja omiljena kombinacija? Kakva vrata i kakva kvaka?
Mirela: Meni su osobno najdraža vrlo čista vrata i jedna stvarno dobra kvaka. Volim kada su vrata arhitektonski dio zida, bez nepotrebnih elemenata, a kvaka je praktički jedini vidljivi detalj.
Trenutno mi je jedan od favorita DnD Ellipse Brilliant, model Gabrielea i Oscara Burattija. Ono što mi se kod nje posebno sviđa jest spoj vrlo čiste geometrije i mekane, organske forme elipse. Nema agresivne linije, ali ima dovoljno karaktera da je primijetite, a pritom je izrazito ugodna u ruci.
Moj izbor bila bi PVD-SB satin bronze obrada. To je topla brončana nijansa koja daje dovoljno luksuza, ali nije upadljiva ni „zlatna“ u klasičnom smislu.
Stavila bih je na vrlo jednostavna vrata u toploj neutralnoj nijansi. To je zapravo moja idealna kombinacija – vrlo mirna arhitektura vrata i jedan mali, izrazito kvalitetan detalj. Kvaka tada zaista postaje nakit na vratima.
Boba: Moram priznati, da si mi otvorila jedan potpuno novi pogled… No, što je recimo safe play – s kakvom kombinacijom sigurno nećemo pogriješiti?
Mirela: Ako želimo potpuno bezvremensko rješenje, rekla bih: jednostavna kvaka dobrih proporcija, bez suvišnih detalja i u kvalitetnoj završnoj obradi.
Kod neutralnih vrata takva kvaka neće dominirati prostorom niti će izgledati zastarjelo za nekoliko godina.
Mislim da je kod „safe playa“ važnije odabrati dobar dizajn nego pokušavati pogoditi boju koja je trenutno najpopularnija. Trendovi se mijenjaju, ali dobre proporcije, kvalitetan materijal i dobro dizajniran predmet teško izlaze iz mode.
Boba: No ipak, za kraj, hajdemo prokomentirati trendove. Što je in? Što misliš da će od svih tih trendova postati novi klasik?
Mirela: Vidimo nekoliko jasnih smjerova. Rozete postaju sve manje ili potpuno nestaju, linije su čišće, a završne obrade sofisticiranije. Uz crnu, koja je posljednjih godina bila izrazito dominantna, sve se više traže topliji tonovi – bronca, champagne, različite nijanse mesinga i mekše, mat metalne površine.
Ali mislim da će dugoročno još važnija biti sve veća svijest o dizajnu samog predmeta.
Kada kvaku projektiraju arhitekti poput Rema Koolhaasa, Jean Nouvela, Toya Ita, Shigerua Bana, BIG-a ili Stefana Boerija, ona prestaje biti nešto što se bira samo prema boji. Postaje dio šire ideje interijera i arhitekture.
Zato mislim da novi klasik neće nužno biti jedna određena boja ili jedan oblik. Novi klasik bit će dobar autorski dizajn, kvalitetan materijal, dobra ergonomija i detalji koji ne zastarijevaju kada prođe trenutni trend.
Kvaka je možda jedan od najmanjih arhitektonskih elemenata u prostoru, ali je istovremeno jedan od rijetkih koje doslovno uzimamo u ruku svaki dan.
