Kuća s happy endom. Idemo na Rab.

Arhitekti Mia Roth Čerina i Tonči Čerina ispričali su nam što se sve skriva iza ove kuće od 200-tinjak kvadrata na Rabu

Kupiš parcelu, želiš si napraviti vikendicu, jako si uzbuđen i happy, a onda shvatiš da se promijenio prostorni plan i da zapravo više ne smiješ na toj parceli ništa novo graditi i da sav tvoj san (i novac) u trenu pada u vodu.

MARKO MIHALJEVIĆ

Ufff. Grozno, ali nažalost znam previše ovakvih priča, a vjerujem i vi. Zbog takvih stvari ljudi i odustaju od investicija u Hrvatskoj…

MARKO MIHALJEVIĆ

Ovo što ću vam danas ispričati je jedna priča koja je imala takav početak, ali ipak na kraju i happy end. Imala je i susjede koji su se bunili protiv gradnje, majstore koji nisu htjeli doći raditi jer je “strmo”, kao i one koji nisu htjeli doći jer je to “premalo posla”….

MARKO MIHALJEVIĆ

Bila je i puno skuplja u gradnji jer je na otoku, a po putu je bilo još sto dramatičnih stvari koje su se događale… Ipak na kraju, kada se sve završilo, ostao je happy end i zadovoljstvo svih ljudi uključenih u proces.

MARKO MIHALJEVIĆ

– Ipak, imali smo najveću sreću. Investitori su bili idealni. Oni su jedna divna strpljiva peteročlana obitelj koja je sve te stvari izgurala, nije se obeshrabrila i znala je da njihov san, za kojeg su dugi niz godina radili, ima smisla. Pričekali su nove izmjene i dopune plana na kojeg su se žalili i tražili da se vrati na staro, znali su da će kuća biti manja nego stara zamjenska i udaljenija od susjeda te da će na kraju biti svi sretni. Bili su svjesni kakva je parcela i da će zbog otoka i nepristupačnosti sve biti puno skuplje. No, zaljubili su se u Rab i to malo mjesto Palit u kojem se kuća nalazi i željeli su da to bude njihova nova baza – kuća u kojoj se skupljaju sa svih dijelova svijeta i provode ljeto zajedno – pričaju mi Mia Roth Čerina i Tonči Čerina, arhitekti koji su do sada uglavnom radili javne i društvene zgrade, škole, vrtiće, trgove…

MARKO MIHALJEVIĆ

– Investitore smo upoznali na jednom tulumu i jako su nam se svidjeli, a onda su nam rekli da planiraju graditi kuću na Cresu i da bi voljeli da im ju mi radimo. Iskreno, malo smo bili zatečeni. Naime, puno češće radimo društvene i javne projekte, a neke kuće koje smo radili, nisu baš bile nešto na što smo svi bili jako ponosni. Upozorili smo na sve to investitore i bojažljivo ih pitali da nam pokažu tipski kakvu kuću bi otprilike htjeli.

MARKO MIHALJEVIĆ

Kad su nam poslali slike kuća koje im se sviđaju, znali smo da smo na istoj valnoj duljini i da će ovo biti nešto što bi voljeli raditi i za sebe – prisjeća se Mia Roth Čerina, inače profesorica na Arhitektonskom fakultetu, na katedri Arhitektonsko projektiranje.

MARKO MIHALJEVIĆ

– Proučavali smo orjentacije, poglede, upade svjetlosti, vizure koje želimo naglasiti ili sakriti te slušali investitorove potrebe, želje, način na koji koriste prostor… Nakon svega došli smo im s četiri različita rješenja i sva su bila dobra. Vlasnicima su se sva četiri svidjela, no jasno je da se samo jedno može izabrati. Tada su nas pitali: a koje je ono koje bi vi za sebe odabrali? Pokazali smo koje i to smo počeli graditi – prisjeća se arhitekt Tonči Čerina, dodajući kako je to ujedno i “najdruštvenije” rješenje.

MARKO MIHALJEVIĆ

To je rješenje koje potiče na komunikaciju među članovima obitelji, koje pruža veliki i visoki dnevni prostor, a ujedno to je i rješenje koje u centru kuće ima veliku “rupu”, baš kao u javnim, društvenim prostorima koje arhitekti najviše vole projektirati.

MARKO MIHALJEVIĆ

– Ta “rupa” omogućava komunikaciju, prostranost, dojam većeg i svjetlijeg prostora. Ona omogućava da se ukućani lakše vide i komuniciraju kada su na katu te da dnevni boravak zaista postane srce doma – objašnjava Mia, dodajući kako su vlasnici zapravo obitelj koja živi na relaciji Hrvatska – Švedska – Južnoafrička republika… a s obzirom da su djeca sada veća te uskoro svi odlaze na studije, ova kuća je zamišljena kao mjesto gdje se svi susreću i druže.

MARKO MIHALJEVIĆ

– Zato nema posebnih dijelova za intimu. Svatko ima svoju sobu koja je mala i koja je zamišljena da se u njoj spava i drže stvari. Krevet i ormar je dovoljan. Sve ostalo nalazi se u zajedničkim dijelovima kuće koja je postavljena na stupove kako bi ukućani dobili kvalitetan hlad i prostor u kojem je ugodno boraviti i ljeti, kada zapeče sunce – kažu arhitekti.

MARKO MIHALJEVIĆ

– Vodili smo računa o prirodnom strujanju zraka i metodama obrane od sunca, vjetra, vrućine… kako bi vlasnicima bilo što ugodnije boraviti u kući i oko nje tijekom ljetnih mjeseci. Naravno, interijer kuće nije još posve gotov i njega će obitelj još godinama polako dorađivati, ali ono što nas jako veseli je što su oni jako zadovoljni te da ova priča koja je trajala ukupno 5 godina od ideje do realizacije je na kraju imala happy end.

MARKO MIHALJEVIĆ

Uživajte u divnim slikama talentiranog Marka Mihaljevića.