Kako bi bilo otići iz korporacije, pokrenuti nešto svoje i biti sam svoj gazda? Zvuči poznato? E upravo to su poželjeli Saša i Marko, dugogodišnji zaposlenici Mlinara, i pokrenuli nešto svoje, malo drugačije… Vodimo vas k njima na Trešnjevku
Pravi francuski croissant, dobra talijanska kava, ugodna atmosfera i dan može početi! To je već dobro prokušan recept za dobar početak dana, ali i za biznis jer u Zagrebu, Hrvatskoj, pa čak i po hrvatskoj franšizi i u svijetu, niču kafići-pekare napravljene po toj recepturi.
Ova koju vam danas predstavljamo, malo je posebnija i nije dio velike korporacije, velikih igrača… Zapravo, možda ipak je. Ona je prvi projekt koju su pokrenuli Saša Barišić i Marko Golubić, ljudi koji su godinama radili i uhodavali gotovo sve Mlinare u Hrvatskoj i svijetu. Usred ljeta umjesto na godišnji, zasukali su rukave i krenuli u veliku rekonstrukciju i ostvarivanje svog velikog sna. Nema ni tri tjedna da su otvorili svoj prvi kafić-pekaru Kruh&putar na Trešnjevci. Nadomak parka Stara Trešnjevka posve slučajno smo ih našli i odmah još s vrata skužili da ovi ljudi kuže biznis.
– Ja sam prehrambeni tehnolog, a Marko je arhitekt, godinama smo radili zajedno u Mlinaru. Marko je uredio svaku njihovu poslovnicu, a ja sam bio zadužen za asortiman, kontrolu pekarskih proizvoda i tehnologiju pripreme te uhodavao svaku kako su se otvarale jedna za drugom… Dugo smo pričali, a onda smo odlučili usudit se i napraviti onako kako mi mislimo i želimo – ispričao je Saša Barišić, dodajući kako su dugo i pažljivo birali i pikirali ovu lokaciju.
– Važno nam je da je ulica prometna, da ima puno šetača, da je prostor bio dugo godina aktivan i da ima neke pozitivne konotacije, da se nalazi u zoni gdje postoji puno ljudi koji rade, dolaze na pauzu, nešto čekaju… Početak Nehajske i Park Stara Trešnjevka čine se idealni zbog blizine Porezne uprave, Općine, Policije, tramvajske stanice, a i bivšeg Stila koji je bio u ovom prostoru i za kojeg su mnogi ljudi bili vezani – ispričao je Saša, otkrivši nam kako su jako puno pažnje posvetili interijeru prvenstveno kako bi stvorili osjećaj ugode.
– Proizvodi moraju svi biti vrhunski. Kava, kruh, croissanti… Sav asortiman mora biti na razini i sve što za sada u svom malom pogonu ne možemo proizvesti, nabavljamo od provjerenih i vrhunskih proizvođača. Ali to nije dovoljno. Morate ići korak dalje. Zato je tu presudan bio Marko sa svojim arhitektonskim iskustvom upravo u uređivanju lokala specifičnih namjena – ispričao je vlasnik Saša, koji s Markom ima biznis-partnerski odnos.
– Iznenadili biste se koliko ima pravila kod uređenja ovakvih prostora. Jako je važno stvoriti ugodu, osjećaj doma, topline, udobnosti… Veliku ulogu tu igraju prirodni materijali – prvenstveno drvo, cigla, lan, juta, pamuk i topli tonovi koji su nezaobilazni u ovakvim interijerima. No, osim dobre organizacije prostora i zoninga vrlo je važna i adekvatna rasvjeta, a s njom možete postići čudo… Uistinu povećati ili smanjiti prodaju, privući ili odbiti kupce – ispričao je Marko, otkrivši nam da ta znanja najviše koriste veliki supermarketi koji na taj način vješto manipuliraju zbiljom i povećavaju prodaju.
Off the record – crveni filteri koriste se kod vitrina s mesom kako bi meso izgledalo sočnije, crvenije, svježije. Zeleni se koriste na odjelu voća i povrća, pa hrana izgleda zdravija, prirodnija, zelenija… Na odjelu kolača i peciva žuto je svjeto topline 2700 kelvina pa sve izgleda apetitlich i fino, u prostorima gdje je vinarija, svjetlo je ambjentalnije, ugodnije, zagasitije…
Uopće nije čudno što svi pobenavimo u trgovinama i kupimo svašta što nismo mislili…
Ali vratimo se na današnju temu – Kruh & putar.
Posebna rasvjeta sigurno je puno odradila zašto se čovjek ovdje osjeća dobro, ali puno su odradile i smeđkaste zidne i podne obloge, suvremeni dizajn, namještaj u dobrom dijelu rađen po mjeri, ali i preslatki detalji.
Za te detalje najviše je odgovorna Sašina supruga Nada Barišić, kako kaže, strastvena ljubiteljica lijepih stvari i dobrog dizajna.
Naše estetike nekako se očito podudaraju, jer je meni uistinu sladak ovaj kafić-pekara i sigurno ću u njemu rado popiti kvartovsku kavu i pojesti nešto slatko iako baš ne bih smjela.
