Domovi umjetnika uvijek su posebna poslastica i zato vas za službeni kraj blagdana vodim u nešto uistinu posebno – novigradski dom konceptualne umjetnice Dragane Sapanjoš
Njezina priča nije svakidašnja. Baš kao ni njezin dom, a niti božićno uređenje. Kod nje svaki zarez ima neko dublje značenje. Svaka kuglica ne stavlja se zato što je lijepa i tu dobro izgleda, nego je dio nekog šireg vrlo promišljenog koncepta.
Ok. A tko je ona?
Dragana Sapanjoš, konceptualna umjetnica koja je u Hrvatskoj manje poznata, a u svijetu, posebice u Italiji uživa veliki ugled.
Uspjeti u Italiji gdje svaki treći talijanski student studira arhitekturu, dizajn ili umjetnost ogroman je uspjeh. Konkurencija je golema, a uz Talijane tu je i velik broj stranih studenata koji se također žele probiti, istaknuti… No, Dragani, curi iz obične, normalne obitelji iz Novigrada, to je uspjelo. Dragana Sapanjoš osvojila je mnoštvo stručnih nagrada, među kojima je i Moroso Award for Contemporary Art, kao najbolji mladi talijanski umjetnik.
Ta nagrada otvorila joj je mnoga vrata. Sutra ćemo vam pričati o svim tim vratima, pa i periodu dok je živjela u Milanu kod slavne Patrizije Moroso i imala performance u kući Marine Abramović.
Sada idemo u Istru, u Novigrad, u kuću u kojoj Dragana sa svojim suprugom sada živi. Dragana njihov dom svake godine uredi za Božić, no ove godine (zbog trenutne situacije i velike nakupljene kreativne energije jer većina umjetnika trenutno nigdje ne izlaže) njezin dom uistinu izgleda kao privatna konceptualna izložba.
– Svake godine pozabavim se jednom temom. Primjerice, prošle godine sam se za uređenje salona Moroso bavila s temom Djeda Mraza i simbolikom vezanom uz njega. Ove godine sam malo detaljnije istraživala podrijetlo naših božićnih tradicija, kako kršćanskih tako i poganskih, koje se prožimaju u nekim segmentima i čine naše tradicionalne božićne simbole. Poganske običaje s jelkom i paljenjem vatre, odnosno lampica, ostavila sam za vanjski prostor, a u kući sam se bavila s pričom o tri kralja – ispričala je Dragana Sapanjoš, objasnivši kako je proučavala priču o tri kralja, analizirala darove i njihovo podrijetlo iz različitih perspektiva – kršćanskih i poganskih. Po starim nekršćanskim vjerovanjima, tri kralja – Melkior, Gašpar i Baltazar – predstavljaju svaki tada poznat kontinent – Europu, Afriku i Aziju.
– Predstavila sam ih simbolički kroz tri rasvjetna tijela jer je mudrace cijelim putem, po kršćanskom vjerovanju, vodila betlehemska zvijezda repatica. Zvijezdu repaticu smjestila sam u središte stana – u dnevni boravak. Mjesto gdje je naše “ognjište”. Analizirala sam detaljno i darove koje su Melkior, Gašpar i Baltazar nosili – mirisi, zlato i tamjan.
Prema vjerovanjima Europa je zlatna i taj “kraljevski luster” smjestila sam na kuhinjski otok. Luster je jednostavno dekoriran samo s zlatnim resicama i jednom kuglicom kralja. – objašnjava Dragana, dodajući kako pozicija “kraljeva” i “kontinenata” nije slučajna…
– Najraskošnija je Afrika, sa svojim mirodijama i mirisima. Ona je prepuna mirisnih biljki, dekoracija, životinja… Taj “kraljevski luster” smješten je na blagovaonskom stolu – kaže Dragana.
– Iz Azije potječe tamjan. Tamjan se dobiva iz kore drva iz roda Boswellia. Zarezivanjem kore drveta izlazi smola, a iz nje tamjan. Tamjan se prema vjerovanjima koristio za premazivanje mrtvih jer je on spriječava proces raspadanja. Zato je “Azija” crna, smolasta, najniža… baš kao i smrt – priča Dragana.
Zapamtite, ni jedna kuglica, kao ni jedan natpis, ondje nije slučajno i slobodno možete tumačiti stvari onako kako god želite.
– Zar zbog toga što su uz smrt vezani tabui Formasettijeva gospođica na tepihu poziva na šutnju? – pitam Draganu.
– Svatko od nas u sebi nosi povijest svog kulturnog paketa i prema njemu tumači stvari. U tome i je ljepota u umjetnosti. Svatko je može tumačiti na svoj način, bez obzira kako sam to ja kao autorica zamislila. Svako vidi ono što želi vidjeti… – kaže Dragana, objašnjavajući kako postoji i teorija po kojoj bi ta tri kralja (koji se nazivaju i sveti mudraci) predstavljali bazu današnje demokracije, te da je priča o njima dotaknuta u mnogim kulturama, filmovima, knjigama…
Iza lustera koji simbolizira tamjan je ogromna polica s knjigama… bježi nam pogled na staklenu stijenu gdje je ogromna jelka i velike drvene zvijezde ukrašene lampicama.
– Tu pak imamo priču o nekim drugim običajima. Znaš li zašto su ljudi koristili jelke? – pita me Dragana.
Iskreno, uistinu ne znam.
– Nekada davno ljudi su koristili jelke, koje su pune smole, te ih palili na zimski solsticij i time simbolično spaljivali sva zla i nevolje koji su ih zadesili u godini na odlasku. Kroz povijest ta se tradicija paljenja nadomjestila i to isprva dekoriranjem božićnog drvca pravim svjećicama koje su se postavljale i palile na jelki kako bi simbolički predstavljale upravo čin paljenja jelke.
– U novije su se doba svjećice zamijenile lampicama, koje zle duhove ne otjeraju zauvijek, no momentalno ih ipak potjeraju i začaraju nas svojim blještavilom i ljepotom – smije se Dragana.
Jesmo li začarani lampicama i treba li nam loše da bi vidjeli dobro… Sutra nastavljamo priču o Dragani Sapanjoš.
A do tada uživajte u fotogaleriji fotografkinje Ana Bolobicchio koja stoji iza Instagram profila A.N.U.S.H.C.K.A (za otvaranje fotogalerije kliknite na sliku ispod i uživajte)
