Premalo se družimo, smijemo, boravimo u prirodi… Odlučile smo to promijeniti. Ovo je jedan naš piknik za d goste. Ana je kuhala, ja sam dekorirala, Borko je fotkao
Ideja je pala na jednoj kavi. Ajmo jedan dan na piknik. Premalo se svi družimo, boravimo u prirodi, relaksiramo… Ali ovaj put bez obitelji, muževa, dečkiju, djece… samo mi cure i to negdje gdje nikad nismo bile.
Ajmo. Odmah smo složile strategiju – Ana, inače profesorica na Medicini, vlasnica škole za strane jezike Sputnik, moja frendica i curka s bloga Mjesto za kavu by Travel Girl će kuhati, Ivana Valter Zuban, pr-ica i moja D gošća na Dblogu će raditi deserte, stilizirati i biti logistika, a ja ću raditi što treba… Za početak, nagovoriti Borka da cijeli dan provede s nama i pomogne oko fizikale…
Sreća prati hrabre. Ana je pronašla savršenu lokaciju. Riječ je o kućici na stablu u blizini Karlovca, na potpunoj osami, s predivnom netaknutom prirodom u blizini Korane i Mrežnice. Kuću su vlasnici tek nedavno završili i nisu je još nikada nikome iznajmili. Ivana ih zove i oni odmah na sve pristaju. Totalno su cool ljudi. Ljubazni, dragi, normalni i rado će nas ugostiti i dati potpunu slobodu…
Kiša je ljevala cijelim putem od Zagreba do Duga Rese. Put do Treehousea Resnice nigdje nije bio označen, Ana i ja nekoliko puta smo se pogubile po putu. I napokon, nakon sat i pol zakašnjenja nalazimo se s vlasnikom, Tihomirom. Sjedamo u njegov auto i po makadamu i šumama stižemo do… pravog raja.
To, je to. Ne želimo ništa više gledati. Imamo više sreće nego pameti…
I kako smo to izgovorile i počela se hvaliti s najljepšim mjestom za piknik, tako su krenuli problemi.
Prvo su krenula otkazivanja zbog putovanja u Indiju, Indoneziju, krstitke, rođendana… onda sam ja završila u gipsu sa slomljenom jednom, a uganutom drugom rukom… a onda je i Ivani pozlilo i morala je otkazati.
Ana moja kako ćemo mi same? Kako ćeš ti sve sama skuhati za 10 ljudi u mjestu gdje nema struje, vode, hladnjaka, gdje apsolutno sve moramo donijeti iz Zagreba i kako ću ja dekorirati s pola ruke, s obzirom da mi je jedna u gipsu, druga u zavoju?
Ma kaj ne bi mogle! – kaže mi i dan i pol prije piknika radimo udarnički plan u crnu tekicu.
Ana će nabavljati hranu, piće i kuhati, a ja ću sve ostalo. Ona će osmisliti meni koji je jednostavan, brz, efektan, dekorativan i nipošto manje bitno ukusan i naravno koji nije lako kvarljiv i može se napraviti tamo bez miksera, hladnjaka, blendera, leda… Na njoj je da svu hranu nabavi, očisti, opere, donese u Treehouse i da u par sati sve složi te da pomogne meni oko dekoriranja.
Na meni je bilo da odem na Zelenu tržnicu po cvijeće, da poharam sve svoje ormare u stanu i uzmem potrebne tanjure, čaše, dekoracije… da odem u Ikeu posuditi ležaljke, stolce, lampice, jastuke i sve što nam bude trebalo, da napravim zahvalnice, da se nađem s Borkom i da sve to nekako potrpamo u njegov auto, da odem u butik Tradate po stoljnjak i haljinu, na frizuru jer si sama ne mogu oprati ni kosu… i da se dopisujem s ljudima i slušam novi val otkazivanja…
Sori pliz imam temperaturu 39 i ne mogu se pomaknuti iz kreveta… Imam migrenu, zapeli smo na putu, nećemo stići…
Katastrofa – broj uzvanika nam varira za duplo – koliko hrane da ja napravim, piše mi Ana i šalje tužne smajliće.
Ja joj tada prešućujem bitnu informaciju. Borko povraća, ima migrenu… a ustajanje je za svega par sati.
I umjesto u 6, budim se u 7 i 30 i to tek nakon što čujem kako me moj 1,5 godišnji Lovro budi… Gledam na mobitel, vidim 10 neodgovorenih poruka i zadnju poslanu prije 2 minute sadržaja – krećem.
Katapultirala sam se. Probudila cijelu kuću i rekordnom brzinom se obukla, našminkala, skuhala dvije litre kave, spremila sve stvari i poslala muža da ukrca u Anin auto stvari koje nisu stale kod Borka.
Nasred autoputa sjetila sam se da sam zaboravila doručkovati i ponijeti kruh i mlijeko.
Ne brini, uzela sam nam kroasane, a daj piši nekom da donese mlijeko za kavu. Ana je žena zmaj. Nesumljivo. Na sve ona uvijek misli…
Put do Treehousea ovaj put prošao je nevjerojatno brzo. Nigdje nismo fulale, ali svejedno umjesto planiranih 8.30, sada je 9.15. U mislima me hvata panika kada se sjetim da sada sve to treba iskrcati iz auta i da smo zapravo same – Ana, i ja s pola ruke.
Vlasnik Tihomir spašava stvar. Uzima tepih stavlja ga na livadu, donosi stol, premješta stolice, stolove, ogledalo, objašnjava gdje su kanistri s vodom, gdje je wc, tuš, solarne lampice, ljestve, police…
Zahvaljujući njemu prolazno vrijeme nam je odlično, a tada još živimo u uvjerenju da će Borko stići oko 10 i da ćemo imati 4 sata vremena za dekoriranje.
Ana sjecka i priprema salate, sendviče, kanapee, kolač… a ja s pola ruke se borim s tanjurima, čašama, salvetama… i dekoriram stol.
Prošlo je 12, Borka nema. Nema ni Ivane za koju smo se potajno nadale da će nekako ipak stići i da joj je bolje. Borku šaljem poruke, kaže da je na putu…
Dobro je, samo da stigne, komentiramo… Ako se on gubi, to znači da će i drugi pa ćemo imati malo još vremena.
Stiže, vidno umoran i iscrpljen. A baš smo ekipa, smijemo se… Ali naravno, ne predajemo se.
Sklapamo stolice, ležaljke, jastuke, ja se posvećujem cvijeću… I kada sam, svo cvijeće rasporedila i stavila u vaze i kada je samo još trebalo naliti vode, zapuhnuo je snažan vjetar… Sve se zaljuljalo i skoro je sve otišlo u…
Ali nije. Sreća ipak prati hrabre.
Da ne duljim, uspjele smo sve složiti na vrijeme. Hrana je bila ukusna, sočna, fina…
Cuga dobro rashlađena i osvježavajuća, a najvažnije društvo fantastično i dobro raspoloženo.
Došle su naše drage cure – Vesna, moja sestra i urednica Budi.ina u 24sata i D gošća koja vam je ispričala priču o svojoj fenomenalnoj polici.
Lidija Tomas Matijević s bloga Lili Halo Decoration pokazala je još jednom da je carica i dobar čovjek. Upoznali smo i njezinom preslatkog Tomu i supruga Božu. Božo genijalac si. Puno ti hvala na pomoći.
Došla je i Antea, HR za Leggiero bar i Batak, draga, vesela cura koju možete pratiti na Instagramu na profilu Ćiri_bimba.
Stigla je i naša Roki, zajednička frendica iz studentskih dana, profesorica u Sportskoj gimnaziji i blogerica s bloga My Little Zagreb.
Stigli su i vlasnici Treehousea – Vlatka i Tihomir. Ljudi beskrajno vam hvala na gostoprimstvu i zaista smo sretni što je Dblog ekipa imala čast da budu vaši D gosti. Btw uskoro ću vam detaljnije pokazati i kuću.
A sada dosta zahvaljivanja… Naravno da se nismo posebno odmorile, ali psihički definitivno jesmo. Bit će sigurna sam još puno prilika za ovakvim druženjima. Već u glavi imamo nešto što bi se možda moglo jako svidjeti i vama.
Neću ništa više pričati. Pusa i vidimo se.
A sada Borko Vukosav.
