fotka dana

Kad god vidim ekološke i drvene ukrase ja se sjetim svoje prijateljice i fotografkinje Berislave Picek kako mi objašnjava da to nikako ne kuži. Da joj je to totalno bezveze. Još uvijek mi je pred očima kako objašnjava... "Boba, cijele godine sam tom eko điru, al za Božić želim da sve svjetli i blješti."

Trendovi su tu da bi se mijenjali. Ovog Božića zato je jako in zelenilo koje nije ono uobičajeno božićno, dakle puno više od standardne ponude - silver, nordijske, kavkaske i kolorado jele i obične smreke. Omorika, duglazija, tisa, razno razni nestandardni borovi (pa i naš običan mediteranski bor s dugim iglicama i velikim šišarkama) jako su in u božićnim aranžmanima. Ali ipak najveći hit je - eukaliptus.

Kao da mi se sinoć iznenada upalila lampica i rekla mi Boba, probudi se, imaš nepuna dva tjedna do Božića. Al' ono, NIŠTA nisam još napravila. Ljudi moji, kako je meni to sve brzo i naglo došlo...

Prvo da se ispričam svima koji su imali tehničkih poteškoća s dblogom, kojima se rušio sajt, kojima se očitavalo beznadno sporo... Ljudi sori. Meni je to isto grozno i uvijek me to izluđuje, i baš zbog toga, uistinu puno vam hvala što niste tako brzo odustali od dbloga i dali nam šansu da se tehnički upgradamo.

Prije par dana pričala sam o magli, stvari koju uistinu ne volim u Zagrebu. Danas ću vam ispričati što jako volim u Zagrebu. Volim...

Ja kao rođena Puležanka na jednu stvar u Zagrebu se sve ove godine ne mogu i odbijam naviknuti. A to je magla. Kad krenu u 11 mjesecu i protegnu se mjesecima da ne vidiš ni sunca, ni mjeseca... To mi baš teško pada. I zato se veselim svakom zimskom sunčanom danu, bez obzira koliko bio hladan, vjetrovit i zubat...

Znam da je to ponekad posve besmisleno, ali uživam u zamatanju poklona, a najviše za svoje dvije najveće ljubavi Lovru i Fabijana. I zato...

Iskreno, živcira me što se većina nas samo u 12 mjesecu sjeti biti čovjek, i onda se na brzinu naprave razne humanitarne akcije, skupi se neki novac i pomogne se nekome koje je pomoć potrebna svaki mjesec, a ne samo taj jedan u godini. I zato nekako ne volim pisati o humanitarnim akcijama, makar je to nažalost možda i jedini način da se nekome pomogne, kada institucije zakažu. A zakazuju često.

Stvarno sam vam danas htjela pokazati kako sam divan adventski vjenčić napravila, ali nisam. :( Jednostavno nisam stigla. Ponekad si stvarno treba priznati da nisi super heroj i da ne možeš biti super mama, domaćica, žena, supruga, biznis women, čistačica, stilistica, prijateljica... Nekad jednostavno treba odustati.. I zato sam ja odustala od na silu rađenog advetskog vjenčića. Jednostavno, napravit ću ga jedan drugi dan kad budem imala više vremena, inspiracije i kada me to bude veselilo... Ipak, dekoriranje doma treba biti gušt i veselje, a ne odrađivanje forme... Se slažete?

Sutra bi trebalo zapaliti prvu svijeću na adventskom vjenčiću. A moj savjet je da ne kupujete gotove, nego da probate nešto napraviti sami. Imela,...

Ovih dana pripremala sam jednu temu za božićno izdanje magazina Budi.in Chic. Tema su naravno interijeri, božićne dekoracije. Kada magazin izađe otkrit ću vam...

Hodanje po špici i po šoping centrima djeci nije ni najmanja špica. Moji ne obožavaju ni šetnju po štandovima. Kako ih zabaviti, a popiti si ležerno kuhano vino?

Tko je smislio adventski kalendar nije baš prijatelj roditelja. Svaki dan do Božića odbrojavati s poklonom, pa koliko god on bio sitan i mali, priličan je izdatak. A onda sam se dosjetila - ajmo iskoristiti postojeće igračke za koje djeca takoreći ni ne znaju da ih imaju. Naime, moji klinci imaju na stotine svakojakih autića, bagera, kamiona, vatrogasaca... S pola njih se više ne igraju. Uzela sam 24 crvena i proglasila to Christmas editionom. I lijepo im objasnila da će svaki dan izvući jedan autić i s njim se igrati tijekom cijelog dana - to je igračka dana, ukratko.

Kupiti si gramofon za sto dolara samo zato što ti se sviđa bilo bi malo glupo, jel tako? Vjerojatno bi! Ali evo, moram priznati užasno mi se sviđa ovaj Crosleyev gramofon-kofer koji bi se odlično uklopio u naš stan. Nemam pojma kakva im je kvaliteta zvuka, niti da li je kvalitetan ili ne, ali ako vas zanima možda bih se mogla raspitati kod jednog mog prijatelja audiofila koji je prodao stan jer je zvuk u stanu bio loš. Kad bolje razmislim, neću ga ni pitati. Znam što će mi reći: Boba, pa to ti je igračka! :)

Imam baš jednu dilemu. Tipično roditeljsku. Kako odgajati dijete da bude hrabro, samosvjesno, slobodno, a kako da nam se sve to ne obije o glavu i da ne stvorimo razmažene majmunčiće koji nikoga ne slušaju. Kako ih naučiti da slijede pravila igre, a opet da razmišljaju i da znaju kada ta i mnoga druga pravila treba kršiti. Vjerojatno to nikad neću znati. I zato sam, od kada sam postala mama, postala vrlo oprezna s izjavama tipa - break the rules, be brave, life is short, seize the day... Ali ipak... :)