Dnevnik adaptacije Andree Andrassy. Vidi li se svjetlo na kraju tunela?

Hm, možda na trenutak – znate ono kada susjedu probijete strop… Saznajte s kojim se problemima i odlukama ovaj tjedan morala nositi naša Andrea

Svaka adaptacija ima svoje uspone i padove. Sretne trenutke, iznenađenja, neočekivane drame… S nama je iz tjedna u tjedan D gošća spisateljica, kolumnistica i influenserica Andrea Andrassy. Vrijeme je za četvrti nastavak.

A tko se kasno uključio, evo i linkova na prvi, drugi i treći dio.

Luka Radek

PIŠE: ANDREA ANDRASSY

“Samo da završimo do Božića” – ne nužno 2019. godine.

U ljeto 2018. sam imala tešku ozlijedu koljena zbog koje sam šepala po stanu – ljeto 2019. je također obilježeno šepanjem po stanu, ali ovaj put zbog parketa.

Moj plan s parketima je na početku bio jednostavan – pobrusit ću ih i polakirat jer je tako povoljnije. Taj plan je propao u jesen 2018., kad su mi prilikom skidanja kuhinjskih vrata odlomili cijeli komad parketa.

Nije se moglo drugačije – štokovi su se prije stavljali u parket, što znači da me ista priča čekala pri zamjeni svih vrata u stanu.

A mijenjala sam sva vrata jer su izgledala tužno i zapušteno.

Brušenje parketa je propalo, a iako sam mislila da nikad (ili barem u skorijoj budućnosti) neću stavljati novi, odjednom je plan bio upravo to – stavljanje novih parketa.

To je naravno bio i značajan skok budžeta, ali jednom kad kreneš s renovacijom, nekako je lakše napustiti konzervativni pristup i objasniti si da je šteta ne renovirati sve što možeš – morat ću kad-tad, bolje je da maksimum odradim sad.

Što nas je dovelo i do ideje da preuredimo neke stare cijevi koje su išle po zidovima i sve ih
stavimo u pod. To prije nije bila opcija, ali novi parket je otvorio prostor za poboljšanja, sve po principu “kad ću ako ne sad?”

Stavili smo nove cijevi. Skinuli radijatore.

Probili susjedu strop na nekoliko mjesta jer su postojale neke zaostale cijevi koje su pale.

Srećom, susjed je super, njegova žena isto, tako da smo sve riješili bez velikih problema.

Pločice su postavljene, sad smo u fazi kad se vidi svjetlo na kraju tunela.

I najbolja vijest od svega – došla je kada.

Tu je. Napokon je tu.

Tu su i sve ostale stvari iz Duravita koje čekaju da ih se postavi.

Sve je tu. Ali moj vodoinstalater više nije.

Krajem 8. mjeseca uvijek ide na godišnji – instalirat će ju kad se vrati. Kada je tu, ali samo za ukras. Ali barem napokon možemo radit parkete.

Luka Radek

– NASTAVLJA SE USKORO –