Istraživanja pokazuje da smo grozni. Ljeti frljimo klimu na 22, a zimi želimo da je grijanje minimalno na 23- 24 stupnja… Bacamo hranu, kupujemo potpuno neplanski, ne sortiramo otpad, čak ni kada nam plate… Mislite da pretjerujem?
Tek 20 posto Zagrepčana koristi sušilicu, a perilicu posuđa manje od 50 posto te većina i dalje pere sve na ruke, kao naše mame, bake. No, mame i bake nekada su koristile ekspres lonce, i kava se kuhala s poklopcem, štedila se voda, nije se tuširilo svaki dan dulje od 5 minuta, hrana se nikada nije bacala, ljudi su zajednički odlazili na posao…
Kao da se i dalje malo bojimo novih tehnologija, a kao da smo prelijeni da bi štedjeli, planirali, održivo se, štedljivo, odgovorno ponašali.
Naime, sve ovo o čemu pričam zapravo je rezultat jučer predstavljenog Ikeinog istraživanja o navikama Zagrepčana. Rezultati su zapravo vrlo porazni.
Unatoč svim apelima i plaćanjima PET ambalaže i dalje 40 posto građana ne razvrstava otpad, uopće. A čak 12 posto ljudi baca kruh, meso, priloge… sve što ostane nakon obroka.
Šveđanima je to sigurno nezamislivo, no našem mentalitetu je posve razumljivo da ljeti i frljimo klimu na 22, a zimi želimo da je grijanje minimalno na 23- 24 stupnja…
Priznajem da i ja imam puno tih grijehova i da, prepoznajem se u ovom Ikeinom istraživanju, i mogu reći da sam po mnogo čemu tipičan Hrvat. Zagrepčanin.
Ali ono po čemu definitivno nisam su perilice. Ljudi moji, lako za ekologiju, pa čak i uštedu novca, one najviše štede vrijeme i živce…
Nezamislivo. Pogotovo sušilica. To je za mene izum stoljeća.
Dok bih ja razvrstala, stavila robu sušiti, dok se to sve par dana cendra na vlazi, pa premještaj po radijatorima, pa onda opet peri jer je zasmrdilo po hrani, pa onda peglaj… Ja u tih 2-3-4 dana tu istu robu operem, osušim i nosim još jedanput. To znači da imam puno više vremena, manje se nerviram, a moram imati i puno manje odjeće i stvari.
To je super stvar kada imate malu djecu jer svi znamo, djeca užasno brzo rastu i stalno se prljaju, pa klasičnim metodama sušenja na zraku morate imati puno više odjeće po principu: jedno se pere, drugo suši, treće nosi, četvrto je rezerva.
To sve košta, a sad sve te rezerve ne trebaju. Ako je frka opere se i osuši u par sati što god treba.
A kako je roba osušena u sušilici mekana, a tek ručnici…
Meni je ona stvarno promijenila život na bolje. I baš se osjećam kao što su se 50-ih 60-ih godina osjećale naše bake… Napokon nema cjelodnevnog pranja robe u lavoru.
No, vratimo se na istrživanje s početka priče. Detaljne podatke možete pronaći na linku.
