Prostorija se pakira za Milano. Uzimaju ogroman kamion, najbolje ljude i kreću na Salone del Mobile na milansku Fieru. Za to izlaganje potrošit će brdo novaca. No, zašto to rade? Ovo je priča o demistifikacijama svih najvećih sajmova namještaja u Europi.
Za par dana počinje Milano. Svi koji su bili, znaju o čemu pričam, a svi koji nisu, ako nemate jake živce, šopingholičarski gen, puno kondicije i jako jasne kriterije i ciljeve – mogli bi poludjeti. Ne pretjerujem. Milano je toliko ogroman sajam da za njega trebaju jasne pripreme. Na njega se ne ide sa spikom “malo ću pronjuškati pa vidjeti što se nudi”, niti “ugrabit ću neki sajamski popust”, niti “ma to sve na brzinu pročešljam – dovoljno mi je jedno popodne”.
Ako zaista želite vidjeti sva događanja u Milanu tijekom Salone del mobilea doslovno ćete hodati od 0-24 svih 6 dana sajma i to vam vjerojatno neće biti dovoljno jer je gomila sadržaja u gradu, počevši od uzbudljivih Tortona Design Weeka i Brera Design Milana do raznih cool događanja u showroomima u gradu. Ima li zato smisla ići na tako velike sajmove?
Neki brendovi misle da nema i zato radije biraju manje sajmove poput Maison et Objeta u Parizu ili Imm-a u Kolenu. Većina hrvatskih brendova ne ide ni na jedan sajam jer im je to prevelik trošak, a opet ima i nekih drugih.
– Mi idemo na sve najvažnije sajmove u Europi. Počevši od Koelna, Pariza, Milana, Londona, Stockholma… To je naša strateška odluka. Da, ogroman je to novac, ovisi o kvadraturi koju uzimate, nekad je poput dobrog auta, nekad poput stana… Ali ako želite proizvoditi, graditi distribucijsku mrežu onda morate ulagati i biti prisutni na velikim sajmovima – priča Iva Šilović iz Prostorije, vjerojatno najperspektivnije i najuspješnije hrvatske tvrtke u proizvodnji namještaja.
– Vi ste Boba upoznali Tomislava, našeg direktora. On je od početka želio stvoriti veliku tvrtku i dok je ona bila užasno mala, i što je važnije on se od samih početaka ponašao kao da je to velika ozbiljna snažna tvrtka. Pričali su mi, prve godine imali su tek jedan kauč na razvlačenje, fotelju i još par stvari, a on je rekao: “Idemo u Milano! Idemo se prezentirati najbolje što možemo.” – priča Iva Šilović pojasnivši da Prostorija slavi tek svoj peti rođendan, a da su iza nje deseci odrađenih sajmova namještaja diljem Europe te distribucijska mreža od tisuću agenata i prodajnih mjesta diljem 50 svjetskih zemalja.
– Odlično radimo u Australiji, Novom Zelandu, Francuskoj, Španjolskoj, Finskoj, New Yorku… Imamo odlične agente koji nas jako vole i s kojima super surađujemo, ali sve te suradnje zapravo vam počinju na sajmovima gdje vas distributeri promatraju i gledaju vašu ozbiljnost, prisutnost – priča Iva.
Na jednom sajmu vas promatraju iz daleka, na drugom dolaze na štand i gledaju vaše proizvode, na trećem razgovarate, a na četvrtom sklapate posao. Tako to otprilike izgleda, a većina distributera ide na više sajmova i gleda ozbiljnost, konstantnost, a ne samo trenutni bljesak.
– Prošle godine bili smo u Milanu i mislili smo da je to bio promašaj. Ni jedan ozbiljan posao nismo sklopili, ni jedan sastanak nije bio previše obećavajući. A onda se za par mjeseci javio jedan talijanski arhitekt kojeg takoreći nismo ni percipirali i koji je vidio naš štand u Milanu i naručio sofe i fotelje za gomilu poslovnica banaka u Gruziji s čime se cijela naša ekspedicija u Milano odmah opravdala i isplatila – priča Iva Šilović, dodajući kako zapravo Milano služi više za imidž, a ostali sajmovi za posao.
– U Kolnu se sklapaju poslovi. Nema zafrkancije. Svakih pola sata izmijenjuju se novi ljudi za stolom, pregovara se, dogovara i sklapaju poslovi. Čim vam čovjek sjedne za stol, vi odmah krenete na posao. U Parizu se družite. Sastanci izgledaju kao ležerno čavrljanje i razgledavanje. Ponekad traju po tri sata bez da ste išta dogovorili. Zapravo najčešće se dogovorite da ćete se sjesti poslije sajma i u miru porazgovarati o suradnji. Zato nakon Pariza imate puno posla jer na Maison su ljudi došli razgledavati i čavrljati, a ne s aktovkama u ruci – objasnivši kako se to vidi i po dress codeu. Koeln crno odijelo, Pariz šarena haljina, Milano dizajnerska obleka.
– Na Milanu je cilj da vidiš i budeš viđen. Da s nečime zabljesneš, da budeš primječen. Svi se oko Milana jako trude, štandovi su velikih kvadratura, impozantno uređeni. I mi dugo radimo na dizajnu štanda i jako se oko toga trudimo, promišljamo i diskutiramo na koji način prezentirati svoj rad tako da bude zanimljiv, poseban, drugačiji od drugih, a opet da je sve funkcionalno, pregledno, da su u prvom planu bestselleri i noviteti… Puno je tu pravila. Često nam ljudi iz prodaje sugeriraju koje boje i materijali se najviše traže, koji modele, tako da sve to pokušavamo uskladiti i na najbolji mogući način iskoristiti tu poziciju na sajmu koju si dobio – priča Iva.
Kako misliš dobio? Pa zar se to ne plaća?
– Plaća se samo kvadrat, odnosno broj modula koji uzimaš, ali te sajam sam pozicionira tamo gdje on želi. Naime, to zna biti vrlo okrutno. Novac nije garancija dobre pozicije. Svi inozemni sajmovi su selektirani tako da sam Sajam određuje na koje pozicije će staviti koje brendove ovisno o njihovom planu i strategiji. Najveći i najpoznatiji brendovi uvijek dobijaju najbolje lokacije, a svi mi manji i noviji ono što nam oni daju i za što se uspijemo izboriti. Ako nas procijene da imamo kvalitetan, zanimljiv namještaj i ako se uvjere u našu kvalitetu onda se dobiju dobre pozicije, a ako te oni procijene kao manje zanimljivog, smještaju te u lošije paviljone, manje posjećene dijelove sajma, manje atraktivna mjesta te zapravo unatoč istom potrošenom novcu postaješ nevidljiv – kaže Šilović.
A kako se vi sada pripremate za Milano?
– Već smo dosta uhodani. Na svakom sajmu možete zatražiti da vam oni pripreme štand ili da to napravite sami. Oni vam mogu i dizajnirati i napraviti sve, ali to zapravo dizajnerski orijentirane tvrtke u pravilu rade same. Naš tim nakon dobivene pozicije kreće u projektiranje štanda. O svemu se misli, o svemu diskutira, a kada imamo projekt, onda par dana prije sav namještaj i rekvizite ukrcavamo u kamion i prvi idu naši monteri. Oni u par dana naprave apsolutno sve, a onda par dana prije, obično u nedjelju dolazim ja i par kolega koji radimo fini stajling i pripremamo se za sajam. A to su vam sastanci od jutra do mraka. Sve je unaprijed dogovoreno i organizirano. Svatko od nas ima popis ljudi s kojima razgovara. Ja obično s arhitektima i s dijelom distributera koji nas svi redovito posjećuju po sajmovima i traže novitete, nove tkanine, boje, bolje cijene, bolje uvjete poslovanja za svoje dućane i daljnje suradnike s kojima surađujete – priča Iva.
– Prvi dan obično ide press, drugi, treći samo biznis, petak obično arhitekti. Vikend ostaje za posjetitelje i eventualno nekog iz biznisa koji se predomislio, a nedjelja je pakiranje i opet sve u kamione i via Zagreb ili neki drugi sajam. Naime, zna nam se dogoditi da imamo paralelno i dva sajma tako da moramo imati dvostruku ekipu za sve. Dupli štand, stvari, kamion, montere… Zna biti vrlo gužvovito -zaključuje.
Što pripremaju za Milano? Smije se. Obećaje da će poslati fotku, a za sada evo raznih izgleda štandova s raznih sajmova. Moj favorit Milano 2014.
