Vjerujem da svi imamo neki crush s Rovinjem. Neki obožavaju njegove stare kamene kuće, uske uličice, Griziju, plave škure na fasadama, brodove, batane, miris mora, Sv. Eufemiju, a neki Lone, Monte Mulini i već sad su zaljubljeni u Lissonijev Hotel Park. Svi imamo neku svoju priču s Rovinjom. Ovo je moja…
Kažu da mala djeca malo toga pamte. No, negdje u meni duboko je zakopana scena kako hranim golubove na glavnom Rovinjskom trgu. Imam dvije, tri godine, crveni kaputić i vrećicu punu starog kruha, a oni se nekako dostojanstveno i mirno skupljaju oko mene i jedu.
Sljedeća scena je kako u tadašnjem Ghetaldusu s nepune tri, četiri godine biram svoje prve sunčane naočale, a odmah iduća kako šetam po istom tom gradu prepunom turista i jedem ogroman sladoled sa slatkim kornetom.
Obožavam 80-te i ta moja sjećanja na Rovinj. Grad koji je u mom životu značio da je vikend, da smo svi opušteni, sretni, zajedno…
I onda puno godina nakon toga sam shvatila, da skoro svi moji prijatelji, kolege, suradnici… svi imaju neku svoju priču s Rovinjom. Baš kao u onoj knjizi “Svatko ima svoju Bono priču”, gdje svaki stanovnik Dublina ima neku svoju priču s Bono Voxom. Tako i mi svi nekako imamo s Rovinjem. Ili mi se bar tako čini…
A koja je još moja veza s ovim stanom kojeg vam danas pokazujem? Riječ je naime, o stanu u strogom centru Rovinja čiju sam fotografiju vidjela na profilu Ita Macrame, slovenske umjetnice koja stvara predivne macramee i o kojoj sam vam lani pisala.
– Ita gdje je to? Što je to?
Ita mi odmah odgovara i šalje broj vlasnice Zorane. I poruku, “vas se dvije morate upoznati, svidjet će ti se jako”.
Kad dobijem takvu poruku, obično čekam pravi trenutak jer znam da postoji razlog zašto… A to moje javljanje, nekad zna i potrajati…
I došla je zima, ja sam zaboravila na Rovinj, a u međuvremenu sam vidjela još puno nekih zanimljivih stanova, kuća i jedan divan brend s kućama i apartmanima za odmor, Villas Andromeda.
I onda u proljeće, sasvim slučajno upoznajem jednu ženu s divnim naočalama koja mi pruža ruku i kaže – Zorana.
Počinjemo pričati, smijati se, a onda mi ona odjednom kaže, ja sam vlasnica onog stana u Rovinju i Ita mi je rekla da ćete me nazvati…
Smijemo se i komentiramo kako je svijet mali, a onda ju ja pitam zna li možda za brend koji ima nekoliko kuća u Istri i zove se Villas Andromeda? A ona mi kaže, pa naravno, to je moj brend kuća za odmor…
Mali je ovaj svijet i čvrsto vjerujem, da svatko od nas da se barem malo dulje zapriča bi shvatio da ima neku poveznicu, nekog zajedničkog prijatelja, neko mjesto, životnu slučajnost… koja ih povezuje.
A ono što još povezuje Zoranu i mene, a vjerujem i mnoge od vas je ta divna ljubav prema Rovinju.
Gradiću koji je istovremeno skroman, star, autentičan, a opet tako nekako poseban, umjetnički, opušten, luksuzan… Talijanski ušminkan i sređen, a opet nekako mediteransko-balkansko širokog srca…
I upravo je to uspjela Zorana materijalizirati u ovom stanu kojeg iznajmljuje. Tu ležernost, ušminkanost, tradiciju, starinsku uštirkanost, a opet neku finu boho opuštenost…
Stan je dvoetažan, ima dvije spavaće sobe i namijenjen je boravku četiri osobe, a na booking tražilicama ga možete pronaći pod apartman Lacerta.
Uživajte u fotografijama Slavice Subotić MacCormick, a onda pogledajte još jedan stan u Rovinju u kojeg sam i danas, godinu dana nakon objavljivanja i dalje zaljubljena. Vlasnici su isto divni ljudi s divnom pričom koje se svako malo sjetim.
