Kuća 10K španjolskog arhitektonskog studija Takk nominirana je za nagradu Mies van der Rohe za 2026, za najuspješniju suvremenu arhitekturu u Europi. Prilika je to da srušimo predrasude i upoznamo bit arhitekture
Najlakše je kada ne moraš paziti na budžet. Niti misliti o održivosti, režijama za grijanje i hlađenje, kašnjenjima majstora, vremenu koji prolazi u adaptaciji… A što kada sve to uzmeš u obzir?
Danas vam predstavljam jedan takav projekt – kuću 10K koja je jedna od svega tri obiteljske kuće nominirane za nagradu Mies van der Rohe, nagradu za najinovativniju, najzanimljiviju, najuspješniju suvremenu arhitekturu u Europi. Arhitektura nije biranje pločica, kauča i biljaka, kao ni ugradnja građevinskog materijala – arhitektura je nešto posve drugo. Ovih dana pokazat ću vam još sjajnih projekata koji su se našli među 40 nominiranih projekata za Mies 2026 (link).
No, vratimo se ovom projektu House 10K, arhitektonskog studija Takk iz Barcelone, projektu koji uistinu pomiče granice i pokazuje otporan model obnove pod trenutnim ekonomskim i ekološkim ograničenjima.
Jeste li možda nedavno adaptirali stan ili kuću? Ako jeste, sve će vam biti jasno. Naime, cijene radova su užasno visoke, majstori kasne, sve stalno poskupljuje, nešto što se prije moglo napraviti za 10.000 kuna, sada košta 10.000 eura… I očito, takva situacija nije samo u Hrvatskoj, a upravo to nam pokazuje primjer adaptacije stana iz Barcelone.
Ako ste nedavno preuređivali stan ili kuću, sigurna sam da ste barem jednom pomislili ovu rečenicu: “Ove pločice/parket/knauf… bi najradije postavila sama.”
Isto tako ako ste mjesece proveli čekajući da se majstori pojave na gradilištu i konačno dovrše vaš stan (a za to vrijeme vi ste uz kredit za kupnju i adaptaciju stana plaćali i najamninu), vjerujem da ste barem jednom rekli: “Najradije bih se preselila, makar na gradilište”.
I sada spojite sve te odgovore i dobit ćete 10K House.
Projekt kojega su arhitekti i investitor osmislili tako da se što brže i jeftinije može realizirati, s budžetom 200 eura po kvadratu. Da se svi radovi mogu napraviti praktički samostalno, bez majstora, dakle (ionako) nestručno i diy. Projekt je smišljen tako da omogućava što ugodniju unutarnju klimu, i to bez grijanja i hlađenja. Svi materijali su održivi i prirodni. Sve što se moglo reciklirati se reciklira, ugrađuje se samo ono što je uistinu bitno i što pruža istinsku ugodu boravka i života u prostoru. Krevet, sanitarije, kada uz prozor, mnoštvo dnevnog svjetla, toplina, prirodnost, ugoda boravka… Velika prednost daje se održivim i prirodnim materijalima – drvu, ovčjoj vuni, keramici… a jednog dana projekt se može dovršiti i pretvoriti u nešto posve drugačije.
Evo što o ovom projektu kažu stručnjaci na stranicama EU MIES.
“Smješten u Barceloni, “10k House” je pažljiva obnova postojećeg stana koja zamjenjuje konvencionalni raspored soba i hodnika prostornom organizacijom temeljenom na toplinskim gradijentima. Kuhinja i kupaonica su reinterpretirane kao središnji, društveni i rodno neutralni prostori. Korištenjem suzdržane palete materijala – uglavnom MDF-a i ovčje vune – projekt osigurava pristupačnost, materijalnu iskrenost i nizak utjecaj na okoliš, a istovremeno predlaže prilagodljiv, otvoren i energetski učinkovit model doma.
“10k House” odgovara na španjolsku kontinuiranu stambenu krizu – koja posebno pogađa mlađe generacije – istražujući kako se kućni prostor može radikalno transformirati s izuzetno ograničenim proračunom. Zamišljen kao oblik ekonomskog i ekološkog otpora, projekt teži neovisnosti od industrije fosilnih goriva za grijanje i hlađenje, testirajući nove načine na koje se arhitektura može suočiti s klimatskim promjenama na domaćoj razini. Konvencionalni raspored soba i hodnika zamjenjuje se organizacijom temeljenom na toplinskom gradijentu koja optimizira prirodne tokove topline i ventilacije. Umjesto izoliranih soba, prostori su ugniježđeni temperaturom, poboljšavajući udobnost i energetsku učinkovitost. Materijali su minimizirani i vidljivo ponovno upotrijebljeni: ne nanosi se žbuka, boja ili pločice, što omogućuje da prethodni slojevi ostanu kao tragovi sjećanja.
Izgrađen u potpunosti na licu mjesta suhom gradnjom, stan mogu sastaviti i nestručnjaci – uključujući i klijenta – preoblikujući obnovu kao suradničku, niskotehnološku i klimatski osviještenu praksu za pristupačan život. Konstrukcijski i pregradni elementi su prefabricirani CNC tehnologijom i montirani pomoću standardnih vijaka. Materijali su odabrani zbog isplativosti, održivosti i dostupnosti: standardne MDF ploče za konstrukciju i oblogu, te lokalno nabavljena ovčja vuna za izolaciju.
Reciklirane noge stola podižu ugrađene elemente, omogućujući da vodovodne i električne cijevi ostanu vidljive i dostupne. Površine su ostavljene bez premaza, čuvajući tragove prethodnih konfiguracija uz minimiziranje otpada i rada. Ne nanose se pločice, žbuka ili boja. Ova logika gradnje smanjuje emisije ugljika i troškove. Njegova modularna priroda omogućuje jednostavnu demontažu, održavanje i buduću prilagodbu, nudeći otporan model obnove pod trenutnim ekonomskim i ekološkim ograničenjima.”
Evo linka na stranice arhitektonskog studija Takk te njihovog obrazloženja projekta. Sutra vam pokazujem ostale projekte u nominaciji za EuMies Awards.
