Više od godinu dana javna tajna bio je Botaničar. Većina nas je bila tamo, uživala, inspirirala se, ali o njemu kao mjestu do nedavno nitko nije smio pisati. Evo zašto – napokon je službeno otvoren
Jeste li ikad imali doticaja s dobivanjem građevinskih, uporabnih i raznih drugih dozvola koje vam omogućavaju prenamjenu prostora u staroj zgradi u centru iz trgovine u recimo kafić ili restoran? Tri riječi: žao mi je.
Da, moja iskrena sućut svima koji ponekad i godinama gube živce zbog naših nedorečenih zakona koji se prečesto mijenjaju, dvosmisleni su, zamuljani i toliko ih je puno da se normalan čovjek u njima ne može lako snaći.
Ovo je danas jedna takva priča, ali s happy endom.
Prije tri godine dva prijatelja iz Zadra odlučili su otvoriti kafić u Zagrebu. Jedan je već živio u njemu, a drugi se samo zbog kafića i preselio u Zagreb. Našli su idealno mjesto za sve što su htjeli iako je okruženje posve mirno i na prvi pogled neatraktivno za lokal.
Da, većina želi kafić otvoriti u dinamičnoj ulici u pješačkoj zoni, a oni su htjeli mirno mjesto u koje dolaze samo oni koji to istinski žele. Zato je kafić izvan prve linije zagrebačkih kafića – u zgradi u blizini Državnog arhiva i stare Nacionalne knjižnice te Botaničkog vrta.
Jednom sam čula rečenicu – sve što baciš blizu Botaničkog, to se primi… Zato se valjda primila i ta njihova kreativna priča iako nije imala baš nekog izgleda.
Naime, nikako nisu dobivali dozvole za rad, a dogodilo se da se usred procesa došlo do Izmjena i dopuna Zakona, tako da su dvaput proces dozvola radili iz početka.
– Možda se ni ne želim svega sjećati. Bilo je to jako stresno razdoblje, možda smo i za neke stvari sami krivi, ali važno je da je to sve iza nas – ispričao je Ivica Ivčević, jedan od partnera u Botaničaru, inače fotograf i organizator raznih kulturnih događanja.
A takvih je u Botaničaru do sada bilo čak 30-ak. Naime, prostor je sve do nedavno bio Udruga i kao takav je radio sa skraćenim radnim vremenom, a navečer samo ako je postojao neki program – poput otvaranja neke izložbe ili književne večeri.
I baš zbog svega toga ljudi su ih zavoljeli. Pokazali su da su drugačiji, pristojni, kulturni, kreativni, sa susjedima ostvarili dobrosusjedske odnose.
I uistinu, koliko god apsurdno zvučalo, mislim da su im svi ti problemi na koje su nailazili pomogli da budu uspješniji i kreativniji, da ih ljudi percipiraju kao drugačije i da zapravo procvatu u jedno divno mjesto kreativne energije – pravi Botaničar.
I da, evo još par informacija koje ste sigurno htjeli znati.
U cijelom projektu od početka su sudjelovale arhitektice i dizajnerice interijera Son Chi (umjetničko ime) i Petra Tikulin. One su zajedno s vlasnicima smislile i koncept, organizaciju prostora, ali i brojna tailor made dizajnerska rješenja poput šanka i drvenih stolova i stolaca s metalnim nogama.
– U kreiranju interijera svakako moramo spomeniti dizajnericu i stilisticu Ninu Blaće koja nam je pomogla oko izbora bilja, izrade keramičkih vaza, betonskih lončarica, transformacije ormara za puške u prekrasan herbarij te još niza detalja koji su postali dio vizualnog identiteta Botaničara. Kad spominjemo vizualni identitet moramo istaknuti kreativca koji stoji iza našeg loga i drugih vizuala, grafičkog dizajnera Ivana Dilberovića koji je ujedno i naš dragi susjed, ali i mladu grafičku dizajnericu Emu Tikulin koja je dala svoj kreativni obol u našim vizualima – ispričao je Ivica Ivčević, dodajući kako je većina namještaja i asesoara stara i autentična te da su im restauracijom udahnuli novi život.
– Jedan dan sam šetao i ugledao hrpu odbačenog starog laboratorijskog materijala s obližnjeg fakulteta. Neke od tih stvari postale su naše lampe na stropu koje daju predivnu difuzno svjetlo, a neke dekoracije i posude u kojima raste cvijeće, neki novi život – ispričao je Ivica, dodajući kako su vintage i foteljice cocktail chair (danski klasik) i shell chair (klasik ovog podneblja – Niko Kralj) koje su dali restaurirati.
A najfotografiraniji dio Botaničara – ovaj ladičar za sjemenje, on je isto star i autentičan kupljen od kolekcionara Igora Raceka koji inače vodi Retro House. Ladičar je iz razdoblja Austro-ugarske, a davnih dana nalazio se u jednoj trgovini s voćem i povrćem.
Uživajte u fotkicama koje je snimio Ivica Ivčević.
