Ekrani, mobiteli, društvene mreže, poruke… danas je uistinu teško zadržati pažnju. Upravo zato smo vam pripremili savjete kako pomoći tinejdžerima u kreiranju sobe koja je istovremeno utočište, zona odmora i zabave, ali i mjesto izvrsne koncentracije i učenja
Uskoro počinje škola. Znate onu situaciju… dijete treba učiti, a već nakon pet minuta leži na krevetu s mobitelom u ruci. Na stolu su knjige, laptop, punjači, bočice, papiri, figurice, sličice, tri prazne čaše i otprilike još 55 stvari koje u tom trenutku izgledaju zanimljivije od matematike. Poznato, zar ne?
Lako je reći koncentriraj se. Daj mi mobitel. Pospremi stol. No, možemo li im pomoći na neki drugi način, koji se ne svodi samo na oduzimanje stvari?
Kako stvoriti prostor u kojem se dijete može lakše koncentrirati? Kako stvoriti sobu koja je istovremeno ugodno utočište za odmor, opuštanje, druženje, prostor vlastitog identiteta i kreativnosti, a istovremeno i soba koja ne odvlači pažnju i u kojoj se djeca mogu lako koncentrirati?
Proučili smo što o uređenju dječjih i tinejdžerskih soba kažu dizajneri interijera, arhitekti i razna istraživanja iz područja psihologije i neuroarhitekture. Ono u čemu se svi slažu je da nije svejedno kako izgleda prostor u kojem dijete uči.
Dnevno svjetlo, boje, količina stvari koje vidimo, buka, temperatura, kvaliteta zraka, pogled kroz prozor… sve to utječe na pažnju, pamćenje i osjećaj ugode.
Zato idemo redom.
Prvo pravilo: jedna soba, najmanje tri funkcije
Tinejdžerska soba zapravo je mali stan.
U njoj se spava, uči, sluša glazba, gleda Netflix, igra, telefonira, oblači, sprema, odmara i druži s prijateljima. A sve to često u desetak kvadrata. Zato dizajneri savjetuju zoniranje. Ne trebaju vam pregradni zidovi niti ogromna soba. Dovoljno je stvoriti tri mentalno različita kutka: jedan za učenje, drugi za spavanje i treći za odmor i druženje. I tu počinje najzanimljiviji dio.
Oko radnog stola – dosada je zapravo poželjna
Da. Dobro ste pročitali. Ako postoji dio sobe koji ne mora biti posebno fotogeničan i instagramičan, onda je to neposredno vidno polje oko radnog stola. Naime, istraživanja pokazuju da prevelika količina vizualnih podražaja može otežavati usmjeravanje pažnje. Zato stručnjaci savjetuju da zid ispred stola bude što jednostavniji. Ako želite pomoći vašem tinejdžeru da lakše usmjeri pažnju, zid ispred stola nemojte zatrpavati fotografijama, posterima, otvorenim policama, figuricama i svim mogućim uspomenama.
To, naravno ne znači da soba mora biti sterilna i bez karaktera. Upravo suprotno. Neka bude puna karaktera, samo ne baš tamo gdje se rješavaju jednadžbe.
Uz radni stol radije stavite zatvorene ladice, jednostavnu policu, dobru lampu i eventualno memo ploču s onim što je stvarno potrebno. Postere, fotografije, figurice, LEGO i ostalo blago preselite na drugi zid.
A sada ono najvažnije pitanje – koja boja pomaže koncentraciji?
Plava? Zelena? Žuta? Naime, Google je pun tablica prema kojima plava povećava koncentraciju, zelena smiruje, žuta potiče kreativnost, a crvena energiju. Nažalost, ili srećom, nije sve baš tako jednostavno.
Znanstvena istraživanja, naime, pokazuju da boja doista može utjecati na raspoloženje, pobuđenost i pažnju, ali rezultat ovisi o nijansi, intenzitetu, količini boje, vrsti zadatka i, naravno, o osobi. Dakle, ne postoji Pantone nijansa od koje će dijete odjednom zavoljeti matematiku i fiziku. Ali postoje dobre smjernice.
Za radnu zonu stručnjaci uglavnom preporučuju umjerenije i manje agresivne tonove. Dusty blue, boja kadulje, plavosiva, sivozelena, nježni petrol, topla bijela i svijetli, neutralni bež tonovi odlična su baza.
Jarke boje? Naravno. Ali kao akcent. Crvena stolna lampa, kobaltno plava stolica, žuta polica? Ok, ali samo kao detalj. Ogroman intenzivno crveni zid trideset centimetara ispred nosa dok pokušavate učiti kemiju? Možda ipak ne.
Ako možete birati gdje će stajati radni stol, prvo gledajte gdje je prozor.
Naime, istraživanja stručnjaka sa Sveučilišta Harvard pokazuju da je jedan od najvažnijih elemenata kvalitetnog prostora za učenje – prozor. Dnevno svjetlo i pogled prema van, snažno utječu na koncentraciju. Uz lijep pogled u nebo i u zelenilo, opuštamo se, smirujemo, lakše koncentriramo na zadatke.
Dakle, dnevna svjetlost, lijep pogled, kvaliteta zraka, ugodna temperatura i kontrola buke, prema istraživanju harvardovih stručnjaka, ključni su za bolju koncentraciju. Upravo zato stručnjaci savjetuju da je idealno da stol bude blizu prozora i da svjetlo dolazi bočno, bez jakog odsjaja na ekranu.
I još jedna banalna stvar koju često zaboravljamo: naučite ih da prozračuju sobu. Možete imati najskuplju ergonomsku stolicu na svijetu, ali ako je u sobi prevruće, zagušljivo i nema svježeg zraka, napravili ste pola posla.
Što još? Kakvo svjetlo odabrati?
Dobra tinejdžerska soba treba nekoliko izvora svjetla. Opće svjetlo kada nešto tražimo, spremamo ili čistimo. Jako i kvalitetno radno svjetlo za učenje. I ono najugodnije, male ambijentalne lampe uz krevet, na polici ili pokraj fotelje.
Mushroom lampe, reflektori, zidne lampe, male prijenosne lampe… osim što su trenutno veliki trend, imaju i vrlo konkretnu funkciju. Navečer ugasimo jako radno svjetlo, ostavimo toplije i prigušenije izvore i prostor potpuno promijeni raspoloženje. Mozgu šaljemo poruku: gotovo je s učenjem, vrijeme je za usporavanje.
Tepih nije samo dekoracija
Još jedna stvar koju sam ponovno osvijestila istražujući ovu temu – akustika je jako važna. Soba s parketom ili laminatom, velikim glatkim ormarima, praznim zidovima i malo tekstila može biti akustički vrlo tvrda. Zato su tepih, zavjese, tapecirano uzglavlje, fotelja, knjige i tekstil puno više od stylinga. Oni omekšavaju prostor. I vizualno i akustički.
Zato bih u tinejdžerskoj sobi uvijek birala što više ugodnih, taktilnih materijala: drvo, pamuk, lan, vunu, pluto, uz malo metala za kontrast. To je ona kombinacija zbog koje soba izgleda i osjeća se toplije.
Napravite mjesto na kojem se ništa ne mora
Ovo mi je možda najdraži savjet. Ako imate mjesta, dodajte fotelju. Ako nemate, onda vreću za sjedenje. Ako nemate mjesta ni za pouf, onda veliki tepih i dva podna jastuka.
Bitno je da u sobi postoji mjesto koje nije ni radni stol ni krevet. Mjesto na kojem se može čitati, slušati glazba, scrollati, sjediti ili ne raditi baš ništa.
Dizajneri takve prostore sve češće nazivaju teen lounge zonama, a meni se jako sviđa ideja da tinejdžersku sobu počnemo promatrati kao mali privatni dnevni boravak, a ne samo prostoriju s krevetom i radnim stolom.
I sada najteži dio za nas roditelje – pustimo ih
Napravili smo prekrasnu sobu. Kupili divan namještaj. Stavili lijepu tapetu, mekani tepih… A onda tinejdžer na zid zalijepi golemi poster koji vi nikada ne biste stavili ni u garažu.
Ovo sada govorim i sebi: “Udahni!” I pusti.
Istraživanja tinejdžerskih soba pokazuju da mladi upravo kroz predmete i uređenje vlastitog prostora izražavaju identitet, interese, prijateljstva, uspomene, kreativnost i ono što žele postati. Drugim riječima, njihova soba ne treba izgledati kao naša. Bilo bi ustvari čudno da izgleda.
Zato, na nama je da im damo okvire, infrastrukturu: kvalitetan krevet i madrac, dobar radni stol, ergonomsku stolicu, ormar, spremišta i rasvjetu. A njima ostalo. Posteri, dresovi po zidovima, skateboard, LEGO, medalje, figurice. Što god.
Jer možda je upravo to najvažniji dio cijele priče.
Dobra dječja soba ne treba biti savršena. Treba pomoći djetetu da se koncentrira kada uči, da se može kvalitetno odmoriti, da ima gdje dovesti prijatelje i da se, kada zatvori vrata, osjeća kao da je u prostoru koji je stvarno njegov.
I za kraj, sa stručnjacima iz Lesnine odabrali smo kvalitetne višenamjenske komade namještaja koji će vašem tinejdžeru omogućiti upravo takav boravak. Ugodnost, funkcionalnost i što bolju organizaciju životnog prostora. Ovi komadi će godinama izgledati lijepo, a s lakoćom ih možete transformirati za neku novu buduću fazu odrastanja…
Btw svi komadi su iz Lesnine, a točne dimenzije, materijale i cijene možete saznati klikom na link ispod slike.
