Ova zgrada osvojila je nagradu Vladimir Nazor za najuspješnije umjetničko ostvarenje na području arhitekture i urbanizma, a nominirana je i za nagradu „Viktor Kovačić“, Udruženja hrvatskih arhitekata. Pogledajte izbliza proizvodno-poslovnu zgradu arhitektonskog ureda Mikelić Vreš
Točno se sjećam trenutka kada sam ju prvi put ugledala. Prvo sam mislila da je to neka inozemna vila avangardnog bogataša, a onda sam vidjela da je zapravo u Hrvatskoj, u malom mjestu u Zagorju i da je riječ o suvremenoj poslovnoj zgradi sa divnim pogledom u prirodu i zelenilo. Tko je arhitekt? Investitor? Koja priča stoji iza te kuće?
Vrlo brzo saznala sam da su projektanti Mikelić Vreš Arhitekti te da je projektni tim bio: Marin Mikelić, Tomislav Vreš, Mia Kos i Fran Stanić.
Ljudi bravo. Čestitam od srca. Potpuno zasluženo ste dobili nagradu Vladimir Nazor, Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Naime, ovih dana odbor Nagrade „Vladimir Nazor“ donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2024. godinu u području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma. Nagradu za arhitekturu i urbanizam dobili su Mikelić i Vreš za ovu fascinantnu poslovno-proizvodnu zgradu u Zagorju, koja je inače poslovna zgrada građevinsko-investitorske tvrtke MDK Građevinar d.o.o.
MDK Građevinar tvrtka je s 50-godišnjim iskustvom u graditeljstvu koja je ujedno i investitor brojnih zgrada po Zagrebu te Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i proizvođač hidroizolacije i raznih inovativnih materijala u graditeljstvu. Uistinu ne možemo zamisliti bolju uredsko-poslovnu zgradu, ali i showroom građevinske tvrtke.
Uz to ova kuća je zanimljiva jer je sufinancirana iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a i otvorila je nova radna mjesta, a i pokazala kako se dobra arhitektura može graditi svugdje oko nas. Ona nije rezervirana samo za urbane sredine ili javne projekte… nego može biti i poslovno-proizvodna zgrada u malom mjestu. Svaka čast.
Kuća je nominirana i za nagradu Viktor Kovačić, Udruženja hrvatskih arhitekata, kojom se nagrađuje najuspješnije ostvarenje na svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2024. Preostale nominirane projekte možete pogledati na ovom linku.
A sada vam pokazujemo zgradu Dubrovčan uz tekst kojega je povodom nominacija napisao Tomislav Soldo.
TEKST: Tomislav Soldo
U Dubrovčanu, mjestu Krapinsko-zagorske županije nedaleko od Zagreba, autori donose svjež, gotovo utopijski pogled na promišljanje tipologije i oblikovanje poslovnih zgrada. Usidrena na rubu poslovno-proizvodne zone u razvoju, zgrada vizualno gravitira prema okolnoj šumi, postajući tako inicijator dijaloga s nepoznatim. Njezina vanjska staklena opna, nalik osmozi, upija prirodni okoliš u unutrašnjost, dok izvana djeluje gotovo nedodirljivo, svojom pojavnošću nadilazeći kontekst u kojem je smještena.
Jednoetažna građevina kvadratičnog tlocrta, izdignuta na topografiji triju humaka, naoko levitira, pozivajući na postupno otkrivanje – ponajprije prolaskom „ispod“, a potom dolaskom u središnji kružni atrij otkuda se parom stubišnih krakova uspinje prema unutrašnjosti objekta.
Po ulasku, korisnik se nalazi u „mekom“ unutarnjem perimetru kuće, čija forma omogućuje autonomno nizanje sadržaja te njihovu konzumaciju kružnim, gotovo muzejskim kretanjem kroz prostor. Taj inkluzivan obruč, snažno orijentiran prema atriju, objedinjuje recepciju, slobodno pozicionirana radna mjesta, malu kružnu dvoranu, spiralne stube koje vode do sadržaja na krovnoj etaži te maleni auditorij.
Neprimjetno se otvarajući prema suterenskoj etaži, on se postupno prelijeva na zajedničke boravišne prostore i nastavlja prema vanjskoj terasi. Kao kontrapunkt ovoj tečnoj prostornoj dinamici, vanjski, oblikovno „tvrdi“ perimetar objekta karakteriziraju klasičniji, modularno nanizani radni prostori s jasnim fokusom na okolni pejzaž.
Poput predmeta čiji se odraz nađe uhvaćen između dvaju zrcala i time biva repetiran u beskonačnost, tako i ovdje konzument prostora, stisnut između dviju uglačanih ploča poda i krova, doživljava prostore putem neprekidnog kretanja. Na taj način nastaje svojevrsna arhitektonska naracija u duhu „mise en abyme“.
Snažno izražene odluke autora o podizanju standarda i kvalitete poslovnih prostora, kao i davanju značaja pomalo zapostavljenom oblikovanju poslovnih zgrada, tu dobivaju dodatnu vrijednost. Na pijedestalu od zelenih humaka stvoren je svojevrsni „hommage“, te Ona nominalno postaje Kuća za rad.
Autori: MVA / Mikelić Vreš Arhitekti
Projektni tim: Marin Mikelić, Tomislav Vreš, Mia Kos, Fran Stanić
Suradnici: Barbara Horvatić, Anita Kovačić, Maja Pijaca, Marin Ševo
Fotografije: Jure Živković
Investitor: MDK Građevinar d.o.o.
Lokacija: Veliko Trgovišće, Dubrovčan 3E
