Počinjemo s predstavljanjem kuća koje su nominirane za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata i danas vam predstavljamo nominaciju za nagradu Bernardo Bernardi – Kuću 3R, fascinantnu transformaciju nekadašnje radionice za popravak brodskih motora u divnu vikendicu uz more
Znaš, prodali smo je. S tom rečenicom me prije nekih godinu dana šokirala arhitektica Jadranka Kruljac Polak. Naime, obitelj Polak imala je divnu vikendicu u Gorskom kotaru. Imala sam prilike provesti jedan dan s arhitekticom Jadrankom Polak na imanju u Gorskom kotaru i znam koliko je uživala u boravku u toj kući.
Stotinu pitanja bilo mi je nad glavom, no mogla sam samo šokirano reći: “Nemoguće, pa zašto?” Naime, u životu sam vidjela jako puno vikendica i kuća, ali ta njihova bila je baš posebna – ugodna, topla, prepuna svjetlosti, prirode… Evo, jedne slike te vikendice koju još uvijek pamtim…
“Vidjet ćeš, zbog nečeg još puno boljeg. Preselili smo sad na more. U Lovranu smo kupili jednu radionicu za popravak brodskih motora i sada ju preuređujemo. Vidjet ćeš, bit će fora” – rekla mi je arhitektica Jadranka Polak kojoj sam istog časa povjerovala.
Ljudi moji, ona je onaj tip ljudi koji stvari zna prepoznati prije drugih. Od neuglednih običnih stvari, napraviti veliku ljepotu…
Sjećam se kako mi je davno u jednom razgovoru pričala da joj je omiljena trgovina Bauhaus jer tamo među čavlima i daskama, stvarima za vrt, pronađe toliko zanimljivih stvari kojima nađe neku novu namjenu… Uvijek se sjetim njezinih ribarskih stolaca. Ribarski stolac u okruženju s ribičkom opremom izgleda neugledno, no u lijepom interijeru izgleda kao dizajnerski stolac.
Zato sam jedva čekala da vidim novu kuću bračnog i arhitektonskog para Polak. Puštam vas da uživate u tekstu kojega je o kući napisala arhitektica Helena Paver Njirić, povodom predstavljanja projekta za nominacije za nagradu Bernardo Bernardi za najuspješniji interijer Udruženja hrvatskih arhitekata za 2024.
PIŠE: Helena Paver Njirić
“Architecture appears for the first time when the sunlight hits a wall. The sunlight did not know what it was before it hit a wall.” (Louis Kahn)
Stara lovranska radionica za popravak brodskih motora, trodijelna niska introvertiranih prostorija s pristupom kroz tri servisna otvora i lomovima krovnih ploha, transformirana je u jedinstven stambeni prostor. Uklanjanjem poprečnog zida i prednjeg pročelja, te ugradnjom triju lameliranih drvenih greda postiže se nova prostorna podjela stambene namjene. Umještanjem spavaće – noćne drvene kutije u prostor ekstrovertiranoga dnevnog boravka s cjelovitim, ostakljenim pročeljem prema dubokoj terasi s pogledom na Kvarnerski zaljev, stvara se jedinstveni ambijent za odmor.
Smještena u diskontinuiranom rezidencijalnom krajoliku iznad Lovrana, kuća unutar zatečenih gabarita zadržava sve zatečene datosti – podjelu prostora, krovne lomove i otvore na zabatima – kako bi s neizmjernom lakoćom i sa svega nekoliko odluka prostor servisne radionice bio pretvoren u istinski ambijent odmora sa širokim, dalekim pogledom.
Naslijeđena tripartitna podjela pretvara se otvaranjem zida prema terasi u novi, trodijelni boravak – terasa kao otvoreni, a dnevni boravak kao zatvoreni prostor te noćni drveni kubus kao introvertirani prostor. Iznad spavaćeg dijela otvara se prostrana galerija, kao proširenje dnevnog u radni prostor ili dodatni smještajni, spavaći potencijal. Veličinu prostora relativiziraju otvoreni lomovi plohe krova i (ne)postojeća granica između terase i zatvorenog prostora, kojom nastanjeni dio varira u odnosu na godišnja doba i vremenske uvjete – od manjega (zatvoreni dio boravka i spavanje) do najvećega, s integriranom terasom i ljetnom kuhinjom.
Autori se nadovezuju na kahnovsku filozofiju arhitekture prepoznajući dvojnu prirodu arhitektonske teksture: onu materijala i onu cjeline kao posljedice konstrukcije. Suprotno ideji slobodnog plana, prostor se definira odnosom mase i strukture, čime se afirmira kultura gustoće, fizičke i značenjske rasprostranjenosti nosivoga, materijala i teksture u potrazi za vlastitim (pre)označavanjem temeljnih arhitektonskih elemenata „zida, stupa, grede i prozora te njihovog suodnosa u prostoru kojima se složenost suvremenih zahtjeva raspleće i prevodi u jednostavne termine“.
Materijali su svedeni na bazično. Monokromna, bijela ovojnica naglašava teksture dodanih elemenata – drvene lamelirane grede, drveni noćni box, sirovi svijetli podovi i jednostavni okviri za poglede – sve je temeljeno na izravnom, osjetilnom iskustvu materijala.
Naizgled gusto izgrađeno susjedstvo, vrlo skromno oblikovanih velikih kuća bogatog kolorita i mala prizemnica bivše radionice koja zauzima gotovo čitavu, vlastitu parcelu, stvaraju začudno suglasje u kojem radionica tiho preuzima fokus, ostavljajući prepoznatljivu estetiku apartmana u priobalju gotovo nezamijećenom.
Danas nestajući prostori stvaranja, mali ili veliki prostori radionica ili negdašnje proizvodnje bude osjećaje i predstavljaju zamjetni potencijal. Prostori su koje počinjemo voljeti tek kad ih spoznamo. Ili možda kad građevine izgube svoju prvotnu namjenu, kad postanu ruine, počinju stvarati nova čuda za nove početke. Takvim začudnim novim početkom smatramo i ovu prenamjenu obične radionice za servis brodskih motora u prostor za odmor, za obitelj i prijatelje, s dalekim pogledom na zaljev.
Autori: Jadranka Kruljac Polak, Nikola Polak
Ured: Blos
Projektni tim: Mateo Biluš / akfz studio d.o.o., Marija Šarac / Statički projektni ured G & F d.o.o., Mihajlo Šprem / ŠPREM-PROJEKT d.o.o., Alen Farago / ETS-Farago d.o.o.,Tomislav Vučinić / TERMOPROJEKTING d.o.o.
Fotografije: Mario Topić, Jadranka Kruljac Polak
Investitori: Jadranka Kruljac Polak, Nikola Polak
Izvođači: Pulvis d.o.o., SBS d.o.o., STARA RIJEKA d.o.o., TERMO INSTALACIJE LOVRAN d.o.o.
