Njezine radionice keramike hit su u Puli. Osim nove vještine, opuštanja te divno provedenog vremena, čovjek kod Biserke dobiva puno više. Upoznajte Biserku iz studija B Creative Art
Ponekad nije važno samo ono što nastane na kraju, nego da je bitan sam proces. Dodir materijala, koncentracija, greške, ponovno pokušavanje i osjećaj zadovoljstva kada nešto vlastitim rukama pretvoriš u gotov predmet. To je jedan od razloga zašto su radionice keramike hit posvuda u svijetu. A posebice u Puli. I to kod Biserke Lilić iz studija B Creative Art koja radi s djecom, onkološkim bolesnicima, njihovim obiteljima, ali i svima onima kojima će keramika vrlo brzo postati više od hobija.
Boba: Kako biste se opisali u 5 rečenica?
Biserka: Sebe vidim kao kreativnu i osjećajnu osobu jer volim stvarati radove koji imaju svoju priču i nose emociju. Oduvijek me privlačila umjetnost, vizualni sam tip i estetika i mali detalji, jer su upravo oni ti koji obične trenutke čine posebnima. Volim mirnu energiju, iskrene ljude i atmosferu u kojoj se osjećam svoja. Često promatram više nego što govorim, ali kroz ono što stvaram pokazujem puno sebe. Trudim se živjeti pronaći više ljepote u onome što me okružuje u svakodnevici.
Boba: Kada i kako ste se počeli baviti keramikom?
Biserka: Keramikom sam se počela baviti prije gotovo 17 godina. Počela sam jer sam tražila mjesto na kojem mogu izraziti svoju kreativnost, a s vremenom je glina postala puno više od toga – način stvaranja, smirivanja i povezivanja sa sobom. Kroz godine sam učila oblikovati ne samo predmete, nego i strpljenje, osjećaj za detalje i ljubav prema procesu stvaranja. Svaki rad nosi dio mene i trenutak u kojem je nastao. Zato mi je posebno emotivno dijeliti sve ovo s drugima i gledati kako nešto što je nastalo iz potrebe za izražavanjem postaje priča koju ljudi prepoznaju i osjećaju.
Boba: U Puli održavate radionice? Radite i s djecom, onkološkim bolesnicima, vrtićima… Kakve su reakcije, što obično kažu ljudi kada krenu raditi s glinom?
Biserka: Glavna djelatnost mog obrta je proizvodnja keramičkih proizvoda, ali se sa godinama pojavila potreba da svoje znanje podijelim sa svima koji dijele sa mnom istu ljubav prema kreaciji i stvaranju. Jedan od ljepših dijelova mog rada sa keramikom je suradnja sa udrugom Vita Nova iz Pule, koja pruža podršku onkološkim bolesnicima i njihovim obiteljima. Članice udruge izrađuju keramičke radove koje prodaju na svojim štandovima, a sav prihod pomaže financiranju njihovog rada i aktivnosti. Posebno mi je važno što kroz ono što stvaram mogu biti dio nečega što ljudima donosi podršku, zajedništvo i osjećaj da nisu sami. Keramika je za mene oduvijek bila način izražavanja, ali ovakve suradnje joj daju još dublje značenje.
Boba: Surađujete i s djecom i to na vrlo zanimljiv način?
Biserka: Kroz radionice keramike i učenje talijanskog jezika uz maestru Ester, djeca imaju priliku učiti, stvarati i izražavati se na drugačiji način. Spajanje kreativnosti, igre i jezika pokazalo se kao prekrasan način učenja — kroz glinu, razgovor, smijeh i male trenutke stvaranja. Svako dijete donosi svoju maštu, a upravo je najljepše gledati kako iz toga nastaju radovi puni karaktera, slobode i veselja. Ovakve radionice podsjećaju koliko je važno djeci dati prostor za stvaranje, istraživanje i izražavanje sebe. Uz to, posljednjih godina održavam tečajeve i radionice keramike za odrasle – mjesto gdje se žene mogu maknuti od svakodnevnice, otkriti svoju strast, usporiti i stvoriti nešto svojim rukama. Posebno sam ponosna na našu zajedničku izložbu, jer iza svakog rada stoje učenje, strpljenje, smijeh, nesigurnost i hrabrost da se nešto osobno podijeli s drugima. Najljepši dio ovog procesa nije samo ono što nastane od gline, nego osjećaj zajedništva i podrške koji se stvori među ljudima.
Boba: Rad s rukama je antistres… Zašto je važan taj povrat korijenima, radu s rukama…?
Biserka: Rad s glinom važan je jer nas vraća dodiru i stvaranju vlastitim rukama. U vremenu kada je sve brzo i digitalno, kad je sve dostupno i prikazuje se kao lagano i brzo, glina je medij koji traži strpljenje, fokus i osjećaj za trenutak. Često glina uzme više nego što da, te nas na taj način podsjeća da iako smo radili sve po “receptu”, uspjeh nam nije zagarantiran. Kroz oblikovanje rukama ljudi se opuštaju, smiruju misli i povezuju sa sobom na jedan vrlo prirodan način. Ruke su prljave, nokti puni gline, roba ima čudan miris, ali je zato veliko zadovoljstvo i sreća kad u ruke uzmete svoj rad i kažete sebi kako ste uspjeli.
Ponekad nije važno samo ono što nastane na kraju, nego je bitan sam proces — dodir materijala, koncentracija, greške, ponovno pokušavanje i osjećaj zadovoljstva kada nešto vlastitim rukama pretvoriš u gotov predmet. Keramika razvija kreativnost, motoriku, samopouzdanje i osjećaj slobode izražavanja, bez pritiska da sve mora biti savršeno. Ovo da sve mora biti savršeno, jako je bitno naglasiti, jer mi žene, često težimo biti savršene, a kroz rad sa glinom dopuštamo si biti savršeno nesavršene, hmhmhm….. Zato glina često postane puno više od hobija — postane prostor mira, izražavanja i osobnog rasta.
Boba: Imate li neku galeriju, prodajni kanal?
Biserka: U Puli imam studio keramike, mali kreativni prostor u kojem nastaju moji radovi, ali i mjesto susreta, učenja i stvaranja. Studio je ujedno prostor u kojem održavam tečajeve i radionice keramike za djecu i odrasle, gdje ljudi kroz glinu imaju priliku izraziti svoju kreativnost i stvoriti nešto vlastitim rukama. Posebno mi je lijepo gledati kako taj prostor s vremenom postaje mala zajednica ljudi koje povezuje ljubav prema stvaranju i umjetnosti. Nedavna izložba bila je upravo prikaz svega što nastaje kroz taj proces — rada, učenja i zajedničke inspiracije.
Uživajte u fotografijama Biserkine vrlo zanimljive kolekcije radova u kojima kombinira keramiku i špagu.
